Ako bi se godišnja doba počela natjecati koje donosi ljudima, djeci, najviše neizvjesnoga iščekivanja, lupanja srca i uzbuđenja, mislim da bi pobijedila jesen. Osobito početak jeseni. Polazak u vrtić toliko uzbuđenja za tate i mame, djedove i bake i za djecu. Istina, za djecu nervoze počinju kada vide o čemu se radi i da su se odjednom našli u okruženju u kojem iako je lijepo i sve prilagođeno njima, ipak nisu jedini centar svijeta. Polazak u školu s nešto više svjesnosti prije samoga početka, a s tim i malim nervozama koje dijete donekle dijeli s roditeljima. Polazak u predmetnu nastavu (peti ili šesti razred) s bojazni hoće li se izgubiti u hodnicima, zapamtiti raspored sada kada nema učiteljice da misli na sve. Početak srednje škole i strah hoće li biti prihvaćen od kolega. Roditelji? Što manji broj djece, prvo ili jedno dijete, to više nervoze oko svakoga novoga početka. Učitelji počesto moraju reći čini se da vam je dijete spremnije na novi korak od vas. Veliki broj roditelja bi najradije umjesto svoga djeteta, kada bi ikako mogli, prešli to kritično razdoblje, pogotovo ako bude nekom trebalo uzvratiti na zadirkivanje.
Novi početci
I, hoćemo li ipak reći da je jesen lijepa!? Ovisi kako ćemo shvatiti te svoje nove početke. Kao strah ili kao izazov. Hoćemo li vježbati da strahove pretvaramo u izazove? Znači, sve ono što će se događati bilo lijepo ili manje lijepo samo je jedan od mnogo koraka koje ćemo imati u životu i iz kojih ćemo učiti. Naravno, kao djeca to teško možemo shvatiti, ali odrasli, pogotovo koji odgajaju djecu, trebaju to znati i što smirenije pristupati novim životnim koracima koje dijete postiže puštajući ga da bude samostalno što je više moguće u svakoj životnoj dobi. Pogrešno je ako u svaki životni korak koje dijete treba napraviti stupamo s pretpostavkom kako će to djetetu teško ići. To vježbamo od najranijih dana. Neka djeca po prirodi će biti sretna da dobivaju male zadatke, ali ima onih koji će se boriti da sve netko za njih obavi dokle god se za to može izboriti. Dobro je potražiti u stručnoj literaturi ili poslušati odgojitelje što zdravo dijete u kojoj dobi može i onda mirno to od svoga djeteta i očekivati.
Ipak, u praksi ne ide ni blizu tako jednostavno. Neke promjene života čine nam se prenaglima i prevelikima. Čini nam se da ih nećemo uspjeti svladati pa gledamo kako ih drugi prolaze. Ako naiđemo na nekoga za koga nam se učini da prolazi slično, tražimo kako podijeliti svoje dileme kao da se želimo uvjeriti da nismo sami u problemu. Većini ljudi to pomaže. Tako se već u prvim školskim danima sklapaju prva prijateljstva. Sklapaju se tako prijateljstva među mamama čija djeca idu zajedno u vrtić. Kada na roditeljskom sastanku čuju da su se isto bojale i noćima nisu spavale misleći hoće li njihovo dijete puno plakati kada ostane bez njih, hoće li ga druga djeca tući, a da se neće znati obraniti, hoće li često pobolijevati.
Tko bi volio jesen ako znamo da će odjednom biti promjene temperatura pa ćemo možda imati zdravstvenih teškoća jer se naš organizam ne prilagođava tako lako. Znamo biti ljuti na sebe jer smo tako neotporni i osjetljivi. Na otpornosti i samostalnosti, posebno kod djece, trebamo raditi koliko god je to moguće pogotovo u moderno doba kada lako imamo sve u trenutku kada nam zatreba od toplih prostorija do brze medicinske pomoći. Teško je u tome naći pravu mjeru. Krenimo od igre. Nemojmo raditi za dijete. Svaki i najmanji problem na koji nailazi je mali izazov i vježba. Od malih izazova do velikih. Krenimo od male samostalnosti do velike samostalne osobnosti.
Igre suhim lišćem
Predložit ću nekoliko igara lišćem s drveća. To su posve jednostavne igre za djecu koja prave prve korake u kreativnom izražavanju. Cilj nije da dijete sutra bude umjetnik, ali zašto ne i umjetnik, ili da ono što napravi izgleda kao umjetničko djelo koje se mora staviti na izložbu. Kod male djece u likovnom stvaranju najvažniji je proces izrade, a ne produkt odnosno kako će na kraju izgledati rad. Dijete uči dok ljepilom lijepi, dok promišlja kako odvojiti prstiće od papira pokušavajući nešto zalijepiti i traži rješenja. Neka se snađe i neka njegovi prvi pokušaji lijepljenja budu zalijepljeni onako kako uspije. Ako malom djetetu damo da radi kreativni rad, odredivši mu samo materijal i mjesto na kojem će raditi, te mu pri tom pružimo potpunu slobodu na koji će se način igrati materijalom, izgrađujemo i svoj stav spram djeteta za koje vjerujemo da se može uhvatiti u koštac s problemčićem na koji nailazi, a poslije dan po dan sa sve većim problemima. Ne samo roditelji nego i odgojitelji i učitelji često padaju u izazovu kada treba usmjeriti djetetov rad. Pomognu djetetov rad kako bi naoko izgledao kao neko postignuće dok ne puštaju djetetu da se igra tj. uči i vježba malim koracima primjereno dobi, a prolazeći kroz male prepreke i izazove. Vodimo se da dijete uči dok proces stvaranja traje. Ovih nekoliko jednostavnih igara lišćem mogu raditi djeca od 3 do 6 godina. Ponudite im materijal i odredite mjesto na kojem mogu raditi, najbolje za stolom. Lišće možete zajedno ubrati u prirodi i staviti ga u novine da se preša dva, tri dana. Najbolje da uberete lišće sa što više različitih stabala i, naravno, u što više boja.
1. Potrebno: kolaž papir, ljepilo za papir u stiku i prešano lišće. Dajte djetetu da izabere boju papira koju želi, postavite mu ljepilo i 10 do 20 različitih listova na stol (i idite smireno kuhati ručak). Neka dijete odluči koliko i kako će lijepiti listove.
2. Usitnite nekoliko suhih listova u posudicu. Nacrtajte na papiru npr. jabuku ili krušku. Dajte djetetu ljepilo i neka usitnjenim listovima ukrasi crtež. Što je dijete manje to neka crtež bude veći i jasniji bez puno detalja.
3. Postavite na stol razrijeđene tempere u plastične tanjuriće (tri ili četiri osnovne boje). Dajte djetetu list papira i suho lišće. Pokažite kako može umakati lišće u boji i otiskivati na papir. Pripremite barem desetak listova papira ili veliki hamer papir za otiskivanje. Najbolje raditi u prostoriji bez tepiha, terasi ili na podu koji ćete zaštiti od boja.
4. Dajte djetetu bijeli papir i prešane listove s drveća te olovke, bojice i flomastere. Neka pokuša precrtati obrise lista na papir.
5. Pokažite djetetu kako pastelnim bojama može preslikati list s drveta ako ga stavi ispod bijeloga papira, a zatim boji pastelnom bojom preko.
6. Zajedno s djetetom uvežite dvadesetak listova papira u boji. Možete prerezati listove papira na pola da dobijete format A5. Probušite rupice i uvežite vrpcom. Neka dijete u album lijepi prešano lišće s drveta po želji. Poslije možete razgovarati s kojega je stabla koji list, provjeriti u enciklopediji ili na internetu te zajedno zapišite ispod lišća. Kada ponovno odete u prirodu, tražit ćete kojega lišća još nemate kako biste mogli dopuniti album.
