Početna stranica » I Mojsije je išao u školu

I Mojsije je išao u školu

146 pregleda

Što se tiče školovanja i školskog sustava u biblijsko vrijeme, o tome imamo malo izravnih informacija u Svetom pismu, ali se mogu naći neizravne aluzije kao i informacije iz drugih nebiblijskih izvora.

Školstvo, tj. poučavanje i prenošenje znanja i iskustava na mlađe generacije je potrebno da bi mlađi mogli učiti na iskustvu starijih. Ovu zadaću prenošenja znanja i iskustva prvenstveno ima obitelj, a onda,institucionalno i školstvo.

Arheološka iskapanja su na vidjelo iznijela pojedine informacije o izobrazbi djece. Iskapanja koja su vršena od 1922.-1934. od strane Charlesa Leonarda Woolleya u Uru Kaldejskom pokazala su da je Ur bio civiliziran grad i da je bilo škola u Abrahamovo vrijeme. Kao potvrda postojanju škola su zemljane pločice koje su koristile kao bilježnice. One pokazuju da su djeca imala pouku iz pisanja, kao i da je bilo provjera znanja iz ispravnog pisanja riječi. Bilo je i pouka iz gramatike, tj. kako ispravno sprezati glagole. Potvrđeno je da je bilo pouka iz “matematike”, tj. osnovne matematičke radnje, poput sabiranja i oduzimanja. Čak se poučavala i praktična geometrija, geografija, botanika. Ovo potvrđuje da je Abraham potjecao iz grada koji je bio izuzetno civiliziran i treba ostaviti mogućnost da je Abraham mogao također pohađati ove škole, iako direktne potvrde za to nema.

Škole u Egiptu i Izraelu

O drugom velikom starozavjetnom liku, Mojsiju, i njegovu školovanju nemamo nikakvih izravnih potvrda u Svetom pismu, osim Stjepanove tvrdnje u Djelima apostolskim (Dj 7,22) da je Mojsije bio odgojen u svoj mudrosti egipatskoj. A o egipatskim školama imamo potvrdu u mnogim nebiblijskim izvorima. Egipatske škole su bile na visokom standardu za svoje vrijeme i bile su uglavnom povezane s hramovima i kontrolirane od strane svećenika. U njima se poučavala: aritmetika, geometrija, matematika, astronomija, arhitektura, medicina, anatomija, kemija i glazba. Kao što je rečeno, nema direktnih potvrda da je Mojsije pohađao egipatske škole, ali zbog činjenice da je odgojen na faraonovu dvoru, teško je i malo sumnjati da nije imao pristupa i da nije školovan u ponajboljim školama toga doba.

Što se tiče načina poučavanja, pretpostavlja se da je uobičajeni način poučavanja u egipatskim školama bio kroz pjesmu. Tako da ne čudi Mojsijeva odredba da se mlađe uči ponavljajući im građu (Pnz 11,19); javno im čitajući (Pnz 31,10-13: “Mojsije im naredi: ‘Svake sedme godine – godine oprosne – na Blagdan sjenica, kad dođe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, pročitaj ovaj Zakon u nazočnosti svega Izraela. Saberi narod – ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvojim gradovima – da čuju i da nauče bojati se Jahve, Boga vašega, pa da drže i vrše sve riječi ovog Zakona. Sinovi njihovi, koji to još ne znaju, čut će i naučit će bojati se Jahve, Boga vašega, sve vrijeme dok budete živjeli na zemlji što ćete je, prešavši Jordan, zaposjesti.'”), i učeći ih kroz pjesmu (što se očito lakše zapamti) (Pnz 31,19: “Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauče Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca.”).

Najviše upućivanja na “školsko” poučavanje u Starom zavjetu nalazi se u mudrosnoj literaturi, a jedino mjesto gdje se izravno spominje “škola” je kod Sir 51,23: “Priđite k meni, vi nepoučeni, u mojoj školi sjedite.

 

Inače prvi koji su alfabetski počeli pisati, bili su Kanaanci (vjerojatno oko 1900. pr. Kr.), a prvi alfabetski sustav od 22 slova potječe iz Fenicije oko 1100. prije Krista. Arheološka mjesta gdje su pronađena alfabetska slova uključuju Lakiš, Aškelon, područje Negeba.

O školama u samom Izraelu u vremenu nakon Mojsija, nemamo izravnih potvrda u Svetom pismu. Pretpostavlja se da su neke vrste škola u Izraelu počele postojati u 8. stoljeću pr. Kr. te da je time i pismenost bila koliko-toliko prisutna. Takve škole su bile neformalne i uglavnom je učitelj oko sebe imao mali broj učenika. Školovanje, tj. poučavanje djece, čini se, da je bila briga roditelja, posebno majki u mlađoj dobi. Škole u strogom smislu riječi, u Palestini su počele, tek nakon povratka iz babilonskog sužanjstva, 538. pr. Kr. Najviše upućivanja na “školsko” poučavanje u Starom zavjetu nalazi se u mudrosnoj literaturi, a jedino mjesto gdje se izravno spominje “škola” je kod Sir 51,23: “Priđite k meni, vi nepoučeni, u mojoj školi sjedite.”

Tintom po glinenim pločama

“Institucionalno” poučavanje je uglavnom bilo vjersko poučavanje s ciljem da djeca razumiju narav Božju, kroz njegova djela i njegove zapovijedi. U tom kontekstu se može razumjeti i odredba poučavanja iz Pnz 6,6-7: “Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ.” Nešto kasnije, kad je narod počeo praviti svetišta, vjerojatno su svećenici bili ti koji su poučavali djecu. Tako je svećenik u Šilu, Eli, vjerojatno poučavao Samuela (usp. 1 Sam 1,24). Moguće je da je i sam Samuel kasnije “osnovao” neku vrstu proročke škole koja je kasnije mogla prerasti u određenu vrstu teološke škole (usp. 1 Sam 19,18-21; 2 Kr 2,5-7; Iz 8,16).

Najčeš­će se pisalo tintom na glinenim pločicama (ostrakama). A tinta se pravila od čađi, smole, maslinova ulja i vode, i bila je crna ili crvena (usp.: Jr 36,18: “Baruh će njima: ‘Jeremija mi je sve te riječi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao.'”). Pisaljke su se pravile od naoštrenih štapova, kako ističe prorok Jeremija (Jr 17,1: “Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u pločicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika”). No, u najranije vrijeme se pisalo i u kamenu, na metalu, a kasnije i na drvetu, papiru, koži. Običavalo se “ožbukati” kamena površina, prije nego li se počelo pisati po njoj (vidi: Pnz 27,2-3: “Onog dana kad prijeđete preko Jordana u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; krečom ga okreči i na njemu ispiši sve riječi ovoga Zakona u trenutku kad budeš ulazio u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj”). Po kamenu se “pisalo” dlijetom, tj. slova su se uklesavala u kamen. Potvrda da se pisalo i na drvetu nalazi se kod Ez 37,16: “I dođe mi riječ Jahvina: ‘Sine čovječji, uzmi drvo i napiši na njemu: Juda i sinovi Izraelovi, njegovi saveznici! Onda uzmi drugo drvo i napiši na njemu: Josip – drvo Efrajimovo – i sav dom Izraelov, njegov saveznik.”

Pohađanje škola nije bilo obavezno. Prva pisana odredba o obveznom pohađanju škole, nalazi se kod velikog svećenika Gamale, koji 65. godine posl. Kr. određuje da svako muško dijete od šest godina i starije, u svakom gradu treba pohađati školu.