Početna stranica » Hrvatska: Izumiranje ili revitalizacija?

Hrvatska: Izumiranje ili revitalizacija?

330 pregleda

Koliko smo samo puta na okruglim stolovima, tribinama, prezentacijama, javnim nastupima izgovorili i javno upozoravali sve koji upravljaju Hrvatskom da je Hrvatska došla pred zid i pred odluku želi li mirno promatrati hrvatski demografski nestanak ili će konačno početi donositi strateške odluke vezane za populacijsku revitalizaciju.

To je toliko puta ponovljeno da hrvatski političari sasvim sigurno već sve znaju i jedino im preostaje donijeti konačnu odluku i razriješiti dilemu iz naslova. Uz mali podsjetnik.

Prirodni pad i osobito iseljavanje mladoga i obrazovanoga stanovništva zahvatili su Hrvatsku svom silinom na cijelom teritoriju pa je demografski slom naše zemlje objektivna stvarnost. Danas u Hrvatskoj nema niti jednoga demografskog procesa ili pokazatelja koji je pozitivan, a negativni se procesi dodatno još i ubrzavaju zahvaćajući pritom sve gradske prostore, uključujući i velike gradove. Razina je demografskih gubitaka samo prirodnim putem u Hrvatskoj u tri godine (2014. – 2016.) iznosila oko 50 000 stanovnika, ne računajući pritom negativnu vanjsku migracijsku bilancu koja je istovremeno vrlo vjerojatno bila iznad 200 000 osoba prema službenim statistikama zemalja useljavanja. Gotovo nevjerojatnih 250 000 osoba u samo tri godine! Prema pak službenim podacima Državnoga zavoda za statistiku o prirodnom padu i iseljavanju, hrvatski su demografski gubici u te tri godine bili na razini oko isto tako nevjerojatnih 150 000 osoba! Svakoga bi u bilo kojoj zemlji ovi podaci jako zabrinuli, a posebno bi trebali brinuti sve koji planiraju razvoj zemlje i njezinih županija, gradova i općina. Posebno stoga što je demografska problematika u temelju gospodarskoga, društvenoga, regionalnoga, političkoga i svakoga drugog razvoja i osnova je svih razvojnih planskih dokumenata (planova, programa, koncepcija, modela, strategija…).

Dodatno bi nas trebali zabrinuti i izravni utjecaji negativnih demografskih trendova i pokazatelja na sve državne sustave, od mirovinskoga, obrazovnoga, financijskoga i zdravstvenoga sustava pa sve do sustava radne snage. Razina njihove ugroženosti je već tolika da postaje upitna njihova funkcionalnost nakon sljedećih pet godina. Ugrožen je time i ukupni razvoj zemlje pa demografska problematika postaje i primarno pitanje nacionalne i ukupne sigurnosti.

Razlozi demografskoga sloma

Rodnost je u Hrvatskoj tako niska, a cjelokupna demografska slika porazna prvenstveno zato što su kroz cijelo 20. stoljeće i nešto godina ovoga stoljeća na hrvatsku populaciju djelovali posebni čimbenici koji nisu bili prisutni kod drugih zemalja ili populacija. U tom vremenu možemo izdvojiti sedam izrazito negativnih utjecaja ili razdoblja u kojima se različitim sredstvima slamala hrvatska populacija do demografskoga sloma sa svim negativnim demografskim parametrima:

1. Velika emigracija početkom 20. stoljeća uglavnom prema Amerikama, oko 350 000 ljudi;
2. Posredni i neposredni gubici vezani za 1. svjetski rat, oko 363 000 ljudi;
3. Posredni i neposredni gubici vezani za 2. svjetski rat, oko 639 000 ljudi;
4. Stradanja nakon 2. svjetskoga rata na Križnom putu i Bleiburgu – uključena u točku 3;
5. Velika emigracija početkom 1960-ih uglavnom prema Srednjoj Europi, oko 450 000 ljudi;
6. Posredni i neposredni gubici stanovništva vezani za Domovinski rat, oko 482 000 ljudi;
7. Recentna iseljavanja mladih i obrazovanih, oko 150 000 ljudi.

Hrvatska danas ima ukupno 2 434 000 stanovnika manje nego što je mogla imati, a snižavanje rodnosti, starenje ukupne populacije i svi ostali negativni demografski pokazatelji izravno su derivirali iz takvih gubitaka.
Manje-više svi demografi i oni koji vole razmatrati demografsku problematiku bez stručne i znanstvene osnove, prognoziraju do 2050. godine smanjenje stanovništva Hrvatske na 2,6 – 3,4 milijuna. Međutim, posebno moramo naglasiti kako će toliko biti Hrvata, a ukupnoga stanovništva Hrvatske možda čak i više ukoliko se supstitucija intenzivira i ne počne provoditi demografska revitalizacija (Meridijani 2015: 188).

Ljudski potencijal je temelj svega

 „30. Negativna demografska kretanja već su duže vrijeme prisutna u Republici Hrvatskoj, a do posebnog izražaja su došle u prošlom desetljeću. Ove tendencije predstavljaju opasnost za sigurnost Republike Hrvatske i postaju ograničavajući čimbenik gospodarskog i društvenog razvoja.” (Strategija nacionalne sigurnosti, Hrvatski sabor, Klasa: 200-01/02-01/02, Zagreb, 19. ožujka 2002.).

Stanovništvo kao temelj gospodarskoga i društvenoga razvoja objektivno je i primarni čimbenik prema kojemu se mjeri i razina ugrožavanja Hrvatske te bi u planskim razvojnim dokumentima trebalo biti osnova prema kojoj se postavljaju revitalizacijski i svaki drugi razvojni programi. Sve relacije koje stanovništvo uvjetuje potvrđuju nam upravo ovakav model pozicioniranja demografske problematike, bez obzira na prevladavajući ekonomsko-politički pristup u kojemu se ljudski resursi i njihova funkcija usmjeravaju samo u socijalni okvir. 

Demografska je problematika, koja uključuje i sve vrste migracija, svojim sadržajem temeljni dio domovinske sigurnosti jer je ljudski potencijal temelj svega i kad je on ugrožen, ugroženi su i država, narod, domovina, identitet, budućnost, gospodarstvo, društvo, prostor, razvoj, opstanak…

Ugrožavanje osnovnih postavki identiteta svake države smatra se ugrožavanjem domovinske (nacionalne, državne, društvene, prostorne…) sigurnosti i sukladno tomu se takvim ugrozama posvećuje odgovarajuća stručna, znanstvena, politička, vojna i svaka druga pažnja u smislu njezina otklona ili poništavanja djelovanja. Općeprihvaćeno je kako su temelji identiteta svih država veličina teritorija (površina), jasno definirane i postavljene granice te broj i struktura ukupnoga stanovništva. Geografska identifikacija s ova tri parametra sukladna je koncepciji nacionalnoga (državnoga) prostora kao temelja svih identiteta u nadgradnji koji se formiraju po osnovi drugih parametara, ali su svi vezani za hrvatski državni prostor unutar kojega složeni prostorni (geografski) čimbenici djeluju na sve djelatnosti, sadržaje, veze, procese i odnose. Zato se identitet i zove hrvatski. Geografska ili prostorna identifikacija (iako nije u sinonimnom značenju) pretpostavka je definiranja domovinske sigurnosti, dok su ostali aspekti vezani za različite vrste ugroza tehnički ili granski aspekti sigurnosti i u pravilu su nižega reda veličine značenja u modelskom oblikovanju ukupne sigurnosti. Hrvatska danas ne zna kolika joj je površina (nije funkcionalno uključila svoj akvatorij u ukupnu državnu površinu), nije definirala svoje granice sa susjedima (ima 10 neriješenih graničnih slučajeva) i u konačnici ne zna koliko ima stanovnika jer nema postavljen registar stanovništva i teritorijalnih jedinica. Kad ne zna koliko ima stanovnika, onda ne zna niti koliko ima birača, zdravstvenih osiguranika, iseljenika, ukupnu brojnost hrvatskoga naroda itd.

Demografska je problematika, koja uključuje i sve vrste migracija, svojim sadržajem temeljni dio domovinske sigurnosti jer je ljudski potencijal temelj svega i kad je on ugrožen, ugroženi su i država, narod, domovina, identitet, budućnost, gospodarstvo, društvo, prostor, razvoj, opstanak… Mađarska nam svojim primjerom pokazuje kako to druge zemlje shvaćaju i postavljaju. Druga strateška točka njihove nacionalne sigurnosti je demografija, odnosno još preciznije migracije stanovništva, a ovom prilikom nećemo niti spominjati Izrael i Irsku kojima je to temeljna razvojna strategija.  Nakon 2001. godine Hrvatsku je napustilo ukupno oko 450 000 osoba iseljavanjem i umiranjem, a demografska je problematika poprimila takve negativne razmjere koje ugrožavaju temelje hrvatske države. Zanimljivo bi bilo nabrojiti što se sve smatra važnijim za sigurnost zemlje od njezina izumiranja: susjedstvo, spominje se čak eksplicitno i bivša država, naoružanje, nestabilnost okruženja, zaštita okoliša, tranzicija, integracije, vojne asocijacije… Nigdje se niti jednom riječju ne spominju granični sporovi, akvatorij, stanovništvo, migracije, izumiranje, iseljavanje, nezaposlenost, zaduženost, prirodni pad, supstitucija stanovništva kao najveća moguća ugroza domovinske sigurnosti itd. Suvremena demografska zbilja nameće nam potrebu postavljanja demografske problematike u temelje domovinske sigurnosti ne želimo li mirno promatrati puzajuću supstituciju stanovništva koja polako, ali sigurno mijenja hrvatski nacionalni identitet zasnovan na prostornoj identifikaciji. Niti jedna zemlja to mirno neće niti može promatrati, pogotovo kad je identitetska ugroza povezana s mogućom migracijskom kontrolom prostora.

Poduzeti odlučne korake

Svi nam demografski pokazatelji u Hrvatskoj navješćuju nastavak smanjivanja rodnosti, povećanje prirodnoga pada, intenziviranje negativne vanjske migracijske bilance, nastavak izumiranja i starenja, odlazak mladoga i obrazovanoga stanovništva, puzajuću supstituciju stanovništva imigracijom, izravno ugrožavanje osnovnih državnih sustava negativnim demografskim parametrima, depopulaciju ukupnoga stanovništva možda i do razine 3 milijuna stanovnika u sljedećih deset godina i puno toga negativnog. Procesi se sami po sebi neće zaustaviti i ugrozit će i mogućnost revitalizacije domicilnom populacijom ne poduzme li Hrvatska odlučne korake:

  1. Demografsku revitalizaciju Hrvatske postaviti kao stratešku problematiku u temelj gospodarskoga i ukupnoga razvoja Hrvatske.
  2. Sukladno značenju demografske problematike postaviti najveću institucijsku razinu unutar Vlade za njezino rješavanje (po izraelskom modelu).
  3. Pružiti potpunu sigurnost radnoga mjesta zaposlenim majkama i osigurati primanja tijekom porodiljnoga u visini plaće.
  4. Osigurati nezaposlenim majkama prosječnu plaću tijekom porodiljnoga.
  5. Uvesti model fleksibilnoga i skraćenoga radnog vremena za majke.
  6. Uvesti instituciju majke odgajateljice ili oca odgajatelja za treće rođeno dijete sukladno obrazovnoj razini potrebnoj za takvu djelatnost.
  7. Plaćeni porodiljni dopust produžiti na najmanje godinu dana.
  8. Porezni sustav postaviti u razrede prema broju djece u obitelji.
  9. Prema broju djece u obitelji definirati i razrede za komunalna i slična davanja.
  10. Razraditi koncept i model revitalizacije selektivnom imigracijom.
     

    Nužnost demografske revitalizacije 

    Nužnost demografske revitalizacije Hrvatske nameće nam se kao logička i objektivna potreba u svakom konceptu ukupnog i granskoj razvoja, bez obzira na moguću različitost političkog mišljenja želimo li slijediti logiku visokorazvijenih europskih zemalja. Danska, Island, Irska, alpski krug zemalja itd. mogu nam biti primjer ako još uvijek ne vjerujemo vlastitim prosudbama i podvodimo li sve pod političko-religijsko-etničko ili slično okrilje.

    Demografska problematika mora biti u temelju prostornog, regionalnog, društvenog, političkog i svakog drugog razvoja Hrvatske jer se svi ti razvoji u budućnosti u protivnom čine upitnim, kao uostalom i sam opstanak hrvatskog naroda. Nema tu više kalkulacija, usputnih rješenja kako bi se zadovoljila samo politička forma, pisanja programa, dogovaranja sa stručnjacima, političkog zbrinjavanja, izvlačenja na proračun, gospodarski razvoj i druge zemlje, nema niti smije biti odugovlačenja, političkog uplitanja…nema više vremena za eksperiment s podjelom nadležnosti ministarstava.

    Jednostavno nema jer se sve zna, sve je bitno već napisano i izgovoreno i jer nas napuštaju mladi takvom brzinom koju nismo mogli niti pretpostaviti, a bez mladih svaka je revitalizacija upitna i u provedbi gotovo nemoguća ma koliko se mi trudili i razumjeli problem.

    Upravljači naših sudbina i hrvatske budućnosti nisu shvatili, unatoč svemu, težinu problema i prema njemu se odnose s političkom ironijom do te mjere da im je svejedno tko će ključni problem hrvatske budućnosti usmjeravati, voditi i u konačnici se za njega zalagati, boriti, ali i za njega odgovarati. Prenesu li se ti obrasci djelovanja na rješavanje demografske revitalizacije Hrvatske kao ključnog i strateškog pitanja suvremene i buduće Hrvatske, jasno je kako su konačni rezultati upitni. Zato je odgovornost u javnom prostoru stručnjaka, znanstvenika i njihovih radova velika, uz naravno potrebnu hrabrost izričaja u zajedničkom nam interesu, a posebno u interesu mlade populacije koja bi trebala biti nositelj inovacija u zemlji.

    Neupitnost potrebe za demografskom revitalizacijom Hrvatske u funkcije njezinog ukupnog razvoja i opstanka više ne dovodi u pitanje niti jedan ozbiljniji znanstvenik nezavisno od njegove granske pripadnosti, niti jedan ozbiljniji sustav u zemlji, niti jedna hrvatska institucija…gotovo nitko, ali se na organizacijski, tehnički, politički i svaki drugi način i dalje demografska problematika postavlja u okvire kojima ne pripada, a vode je na najvišoj razini osobe koje je ne razumiju. Demografska revitalizacija suvremenoj je Hrvatskoj objektivna i neodgodiva potreba iz puno razloga i nije ju više moguće odgađati.