Bio je to prvi put da gotovo svi bogoslovi, njih 72 i 7 odgojitelja franjevačke obitelji s ovih prostora hodočastili zajedno svome utemeljitelju. Hodočašće je započelo u petak 27. veljače u ranim jutarnjim satima polaskom iz Zagreba. Na proputovanju kroz Sloveniju u blizini Ljubljane hodočašću su se priključili i braća Slovenci. U jednome su autobusu bili bosanski, hercegovački te kapucinski bogoslovi, dok su u drugome bili zagrebački, splitski, slovenski te bogoslovi konventualci.
U Asiz smo stigli oko 15 sati. Najprije smo se smjestili u kamp Green Village Assisi gdje smo odsjeli za vrijeme našega hodočašća. Zatim smo se uputili u obližnje mjesto Rivotorto, gdje je sv. Franjo prvotno živio s braćom u periodu od 1209 – 1211, prije prelaska u crkvicu Blažene Djevice Marije Anđeoske zvane Porcijunkula. Zato se Rivotorto i smatra kolijevkom franjevačkog bratstva. U svetištu smo slavili euharistiju kojom je predsjedao i prigodnu propovijed uputio meštar bosanskih bogoslova fra Danijel Nikolić. Nakon euharistijskoga slavlja izmolili smo zajedno Večernju molitvu iz Božanskoga časoslova. Potom smo imali priliku razgledati i u osobnoj molitvi provesti nekoliko trenutaka u kućici u kojoj su živjela prva braća našega Reda te crkvu koja je izgrađena iznad nje kako bi je zaštitila od propadanja. Zatim smo se uputili nazad u kamp gdje smo večerali te ostatak večeri proveli u bratskom druženju razmjenjujući dojmove i ideje.
Sljedeći dan, u subotu 28. veljače, rano ujutro podijelili smo se u dvije grupe te smo krenuli u Asiz u Sveti samostan u kojem se čuvaju posmrtni ostaci sv. Franje. Došli smo na trg ispred Svetoga samostana te smo ušli u Donju baziliku u kojoj je, prigodom ovog jubileja, izloženo po prvi put tijelo sv. Franje, gdje nas je dočekao fra Vilček Novački, član Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Nakon obilaska relikvija i kratke molitve pokraj tijela sv. Franje uputili smo se u pokrajnju kapelu sv. Bonaventure, gdje smo imali ispovijest vjere i hodočasnički blagoslov. Zatim nas je fra Vilček darovao prigodnim darovima u vidu sjemena pšenice i komadića zemlje za svakoga od nas.
U 11 sati našli smo se u benediktinskoj crkvu sv. Petra u Asizu gdje smo slavili euharistiju kojom je predsjedao fra Renato Galić, domeštar hercegovačkih bogoslova, a prigodnu je propovijed uputio fra Franjo Vuk, meštar zagrebačkih bogoslova. Kako je bila subota I. korizmenoga tjedna uzeli smo obrazac proljetnih kvatri koje su posvećene pokori i obraćenju te smo čuli u Evanđelju kako Isus oprašta grešnici koja je mnogo ljubila. Nakon euharistijskoga slavlja imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za osobnu molitvu i pobožnost te za pohod ostalim mjestima u Asizu vezanih za život sv. Franje, pohod sv. Klari i sv. Carlu Acutisu. Zatim smo se, svaki na svoj način, spustili iz Asiza te se uputili prema Porcijunkuli, maloj crkvici koja se smatra kolijevkom franjevačkoga Reda te veličanstvene bazilike koja je izgrađena iznad nje kako bi je zaštitila. Ovdje smo imali Večernju molitvu Božanskog časoslova zajedno s talijanskim fratrima. Nakon molitve zaputili smo se nazad u kamp te smo večerali te ostatak večeri proveli u bratskom druženju.
Idući dan, u nedjelju 1. ožujka ujutro, krenuli smo natrag našim kućama. U povratku svratili smo u Padovu kako bi pohodili dva nama osobito draga sveca: sv. Antu Padovanskoga i sv. Leopolda Bogdana Mandića. Najprije smo pohodili baziliku sv. Ante te smo ondje slavili euharistiju kojom je predsjedao i prigodnu propovijed uputio fra Stjepan Brčina, meštar bogoslova konventualaca. Nakon euharistijskoga slavlja izišli smo na trg ispred bazilike te smo napravili zajedničku fotografiju kao uspomenu na ovo hodočašće. Zatim smo se uputili prema sv. Leopoldu, gdje smo ostali neko vrijeme u osobnoj molitvi i razmatranju. Potom smo se vratili u autobuse te nastavili put kući čime smo zaključili ovo hodočašće u jubilarnoj godini sv. Franje.
fra Toni Divković
