Rado hodočastim u marijanska svetišta diljem svijeta. Ispunja me radošću činjenica kako Blažena Djevica Marija, nekom božanskom logikom u koju nam je teško proniknuti, svojim ukazanjima na svim meridijanima svijeta plete milosnu mrežu spasenja kojom lovi duše za svojega Ljubljenog Sina. Nedavno sam imao milost, predvodeći svete mise uoči svetkovine Marijina uznesenja na nebo, bolje upoznati jedno čudesno Gospino svetište darovano hrvatskom narodu. Dva su jednostavna razloga zbog kojih sam ponukan pisati o njemu. Najprije iz razloga što mi se čini da je nepravedno zapostavljeno u usporedbi s drugim poznatijim marijanskim svetištima na našim prostorima. Drugi je posve osoban: zavolio sam ovo mjesto jer zrači nekom posebnom ljepotom i skromnošću koja osvaja srce. Radi se o Gospinu svetištu Ilača u zapadnom Srijemu na istoku Republike Hrvatske.
Čudesni događaji u Ilači započeli su 1865. godine. Samo sedam godina nakon što se Blažena Djevica Marija u francuskom Lurdu ukazala Bernardici i ostavila čudesni izvor vode na kojem će tolike duše primiti ozdravljenje duše i tijela. Zbog određene sličnosti pojavljivanja izvora mnogi s pravom govore da je Ilača za Slavoniju i cijelu Hrvatsku ono što je za Francusku Lurd. No, krenimo redom da vidimo što se zapravo dogodilo.
U ranu zoru na Gluhu nedjelju 2. travnja 1865., seljak Petar Lazin tjerao je svinje ilačkim sokakom kojim je prolazio put prema naselju Nijemci. Primijetio je posve mokru zemlju čudeći se kako je netko tako rano zalio put. Raskopavši štapom i rukama zemlju, primijetio je kako je provreo izvor vode iako u tom dijelu sela nikada nije bilo izvora. Iznenađen onim što je vidio, pozvao je svoje najbliže susjede. U početku mu nisu vjerovali, no na Petrovo nagovaranje ipak su pristali i pošli s njime te se i sami uvjerili. Zbog jačine vode koja je izbijala na površinu cijeli put je uskoro bio poplavljen. Nekoliko dana nakon pojave izvora Ilačaninu Đuki Ambruševiću, mladiću koji je živio u tom sokaku, u snu se ukazala Gospa s bijelom krunom na glavi držeći maloga Isusa u lijevoj ruci. Rekla mu je da je izvor Njezin te zatražila da se izvor ogradi kako s izvora ne bi pila stoka. Obećala mu je da ću mu se još ukazati. Kada se probudio ukazanje se nastavilo, jer Gospa je stajala pokraj njega. Posve uplašen najprije je glavu pokrio pokrivačem, a kada je ponovno smogao hrabrosti pogledati prema mjestu gdje je bila Djevica Marija viđenje je prestalo. Svoj san i viđenje Đuka je ispričao ukućanima te je, kako mu je Gospa i naredila, ogradio izvor kako stoka ne bi mogla piti iz njega. Vijest o ovim čudesnim događajima brzo se proširila. Izvor je nazvan Gospina vodica, a brojni vjernici počeli su dolaziti Gospinu izvoru u svojim potrebama. Uskoro je pored izvora postavljena i slika Djevice Marije koju je donijela pobožna žena iz Ilače. U početku je župnik iz Tovarnika zabranjivao vjernicima okupljanje i molitvu kod izvora. Međutim, iste godine počela su se događati čudesna ozdravljenja. Najprije je ozdravila udovica Eva Petričević koja je bila sakata na lijevu ruku. Zatim stolar Ignjac Egert kojemu su šest godina bile uzete desna noga i ruka, kao i Julijana Szabo koja je sedamnaest godina imala rane na nogama. Ozdravljenjima nije bilo kraja. Brojna su dobro posvjedočena u knjizi vlč. Pavla Matijevića Draga Gospa Ilačka na Vodici tiskanoj 1922. godine. Svi ozdravljeni molili su se i zavjetovali Gospi te prali bolesne dijelove tijela čudotvornom vodom. Iste godine nastavljaju se čudesni događaji: Djevica Marija se ukazala brojnim hodočasnicima u Ilaču, najprije na blagdan Male Gospe, a zatim i na Ime Marijino. Svi redom su tvrdili da su vidjeli Gospu s Isusom u lijevoj ruci, kao i vidjelac Đuka Ambrušić.
Ozdravljenja i okupljanja naroda doprinijela su da su prestala protivljenja župnika te je već u srpnju 1865. na župnikovu molbu biskup Strossmayer odobrio postavljanje Gospina kipa pokraj izvora. Ujedno je po nalogu biskupa župnik pokrenuo ispitivanje svjedoka pod zakletvom, nakon čega nije donesena nikakva zabrana štovanja ni okupljanje vjernika. Godine 1867. započeta je i gradnja današnje crkvice Gospe Ilačke na Vodici.
