Početna stranica » Glazba u Bibliji

Glazba u Bibliji

687 pregleda

U biblijskim tekstovima glazba se može prepoznati kao sredstvo kojim se Duh Sveti služi kako bi potaknuo pojedince i zajednicu na slavljenje Boga.

Molitva u pjesmi

Može se reći da je glazba jezik koji je Bog izabrao u svojoj komunikaciji s čovjekovim srcem. Psalmi su pravi biblijski molitvenik, a oni su sastavljeni upravo za pjevanje koje je bilo popraćeno sviranjem na instrumentima. Tako u samim psalmima čitamo: „Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima. Slavite Gospodina na harfi, na liri od deset žica veličajte njega! Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima” (Ps 33,1-3). Slično i Psalam 92 kaže: „Dobro je slaviti Gospodina, pjevati imenu tvome, Svevišnji; naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju, uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru” (Ps 92,2-4). Psalam 147 dodaje: „Aleluja! Hvalite Gospodina jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!”

Zajedništvo u pjesmi

U kršćanstvu, međutim, nije samo molitva označena pjesmom nego cijeli život zajednice. Zato i čitamo u Poslanici Efežanima: „Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!” (Ef 5,19-20). Slično nalazimo i u Poslanici Kološanima: „Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima i pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!” (Kol 3,16).

Jasno je da pjesma nije ušla u crkveno bogoslužje tek kad je Crkva dobila slobodu, a onda i povlašten položaj u carstvu. Već u prvim stoljećima kršćani su nastavili onakvo bogoslužje kakvo se moglo vidjeti i u židovstvu. Židovi nisu pjevali samo u Hramu i po sinagogama. Pjesmom je bilo obilježeno i njihovo slavljenje Boga u krugu obitelji. Najizvrsniji je primjer proslava Pashe. Na pashalnoj večeri koja se slavila u obitelji bili su predviđeni i pjevani dijelovi, a osobito je poznato da je ovo slavlje svakako već u Isusovo doba završavalo pjesmom. Uostalom, već u najstarijem, Markovu evanđelju, Isusova pashalna večera s učenicima, prije njegove muke i smrti, završava pjesmom. Marko kaže: „Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori” (Mk 14,26).