Početna stranica » Bršljan i zid

Bršljan i zid

287 pregleda

Negdje sam jednom pročitao priču o bršljanu i zidu. Pomalo su detalji te priče već nestali iz moga sjećanja. Priča kaže kako se negdje na rubu grada nalazila neka drevna ruševina i u njoj jedan preostali uspravni zid.

Iako usamljen, zid je imao nekoliko prednosti. Bio je još uspravan usred ruševina i sunčao je svoje hladno kamenje u suncu koje je izravno na njega padalo. Jednoga dana je s nekoga osušenog stabla pao mali bršljan. Bršljan se obratio zidu s molbom da uz njegove prostrane površine pruža svoje zelene žilice. Zid je nakon razmišljanja pristao pod uvjetom da ga bršljan ne zakloni potpuno te da mu ostavi prostor za sunčeve zrake. Bršljan je prihvatio ponudu i počeo svoje žilice pružati uza nj. Sve je više bršljan rastao, peo se, širio zidom, listao i žilice pretvorio u prave žile koje su trebale oslonac na spojevima kamenih blokova staroga zida. Uzaludno je zid protestirao. Najzad je bršljan prekrio cijelu njegovu površinu i rasklimao sve njegovo kamenje dok se ionako ruševan nije sasvim urušio.

Ova priča mi je pala na pamet dok sam čitao knjigu Spiritualno zlostavljanje u Katoličkoj Crkvi mlade njemačke teologinje Doris Wagner. Isprva mi se činilo kako autorica samo želi zgodno iskoristiti aktualnu krizu Crkve usred skandala oko seksualnih zlostavljanja maloljetnih osoba. Pri detaljnijemu čitanju ta me tema ipak zainteresirala više negoli sam mogao i slutiti. Knjiga je zapravo plod njezina osobnog osmogodišnjeg iskustva u jednoj novijoj katoličkoj zajednici posvećenoga života koja je pokazivala sve crte tipične za kršćanske sekte i bila predmetom medijskih kontroverzi i skandala. Doris Wagner je s velikom mukom izašla iz te zajednice i odlučila progovoriti o fenomenu manipulativnoga dušobrižništva u krilu Katoličke Crkve. Tema dušobrižništva krije u sebi jednu dublju teološku problematiku: duhovnoga posredništva. Dok je Martin Luther svojim teološkim načelom solus Christus (samo Krist) potpuno odbacio svaku vrstu posredovanja između Boga i čovjeka, osim Kristova, pozivajući se na riječi svetoga Pavla jer jedan  je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus (1 Tim 2, 5), dotle Katolička Crkva inzistira upravo na principu duhovnoga posredovanja. Iako Katolička Crkva teološki utemeljeno inzistira na duhovnome posredovanju između čovjeka i Boga, ipak si ne smije dopustiti biti slijepa na tome području za mnogostruke mogućnosti zloporabe. 

Duhovno zlostavljanje

Onaj koji je stavljen u ulogu duhovnoga posredovanja uvijek je i u opasnosti zloporabe toga svog položaja i duhovnoga zlostavljanja osoba koje su mu povjerene. Isusovac Klaus Mertes tvrdi kako se taj fenomen pojavljuje osobito ondje gdje se događa identifikacija osobe u duhovnome vodstvu s glasom Božjim. Pri tome, tvrdi  Mertes, postoji trostruka mogućnost… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]