Edith Stein, kasnije sestra Terezija Benedikta od Križa, rođena je 12. listopada 1891. godine, u židovskoj obitelji, u Breslauu (Wroclaw). Bila je jedanaesto i najmlađe dijete svojih roditelja. Odgajana je u židovskoj vjeri svojih predaka. U dobi od 15 godina u tu je vjeru posumnjala.
Kako je bila vrlo nadarena djevojka započela je sveučilišnu karijeru. Najprije je upisala pedagogiju. Nakon četiri godine studija počela se zanimati za tada novu granu filozofije „fenemenologiju” čiji je začetnik bio poznati filozof Edmund Husserl. Počela je pohađati njegova predavanja u pruskom Göttingenu. Filozof je ubrzo prepoznao njezinu nadarenost te ju je 1916. uzeo za asistenticu, a kod njega je i doktorirala. Fenemenologija je bila grana filozofije koja je koristila filozofsku metodu „Zu den Sachen selbst” što bi značilo ići do stvari same, do njezine biti.
Takvo obrazovanje i utjecaj Husserlove filozofije u mladoj znanstvenici pobudilo je veliku muku oko egzistencijalnih pitanja. Početkom Prvoga svjetskoga rata dobrovoljno se prijavila Crvenom križu i radila je kao volonterka u vojnoj bolnici, u Moravskoj. Tamo se susretala svakodnevno sa smrću i pogibijama. Kod Husserla je upoznala katolkinju, ratnu udovicu Adolfa Reinacha, koja ju je impresionirala svojom vjerom i držanjem nakon muževe pogibije. O tom utisku Edith piše: “Bio je to čas kad se srušila moja nevjera, kad je izblijedio moj hebraizam, a mom se pogledu ukazao proslavljeni Krist: Krist u tajni križa.” Od toga trenutka postala je velika tražiteljica istine. Jednom zgodom kad se našla u kući svojih prijatelja Berzgabernu u ruke joj je došao životopis svete Terezije Avilske. Počela ga je čitati i nije ga ispustila dok nije pročitala do kraja. Kasnije je sama priznala kako je u tom trenutku osjetila glas u sebi „To je istina.”
Ubrzo je sebi pribavila i Katekizam te Mali misal. Upoznavanjem katoličke vjere i nauka poželjela je primiti krštenje. Edith se krstila 1922. godine. Na putu vjere pratili su je kanonik Swind i Walzer, opat benediktinskog samostana u Beurenu kod Speyera. Od 1923. godine do 1931. predavala je na liceju sestara dominikanki, gdje se bavila spisima svetoga Tome Akvinskoga. Za to vrijeme stekla je izvanrednu ljudsku, duhovnu i kršćansku zrelost. Trebala je postati docentica na sveučilištu u Freiburgu ali namjesto toga dobila je mjesto na Višem institutu za pedagogiku u Münsteru. U tom periodu osjetila je duhovni poziv i želju da uđe u karmel. Pokušala je stupiti u samostan Himmelspforten – Würzburg no nije bila primljena. Zbog rastućeg antisemitizma u Njemačkoj, budući da je bila po nacionalnosti Židovka izgubila je katedru. Tada je stupila u karmelski samostan u Kölnu. Pri ulasku u samostan učiteljica novakinja joj je rekla: Nije li šteta ženu takvoga kapaciteta i kova odvojiti od svijeta? Edith je odgovorila: “Neće nas spasiti ljudska aktivnost nego jedino muka Isusa Krista; moja je želja sudjelovati u njoj”. U travnju 1934. obukla je karmelsko odijelo i uzela si redovničko ime sestra Terezija Benedikta od Križa.
Budući da je u Njemačkoj netrepeljivost prema Židovima neprestano rasla uprava samostana premjestila ju je u jedan karmel, u Nizozemskoj. Međutim nakon okupacije Nizozemske 1942. godine Gestapo je pokucao i na vrata njezina drugog samostana. Ovoga puta nije se htjela opirati i bježati. Svojoj sestri Rozi, karmelskoj trećoredici tada je rekla: “Rozo, hajdemo na žrtvu za naš narod!” Tako je započelo njezino mučeništvo. Bila je u nekoliko nacističkih logora: Amersfort, Westerbork te na kraju Auschwitz. Svojoj priorici, 6. kolovoza 1942. godine, pisala je iz logora u Westerborku: “Znanost križa se može zadobiti samo ako se osjeća njegova težina u svoj svojoj mučnosti. O tome sam se uvjerila od prvog trenutka te sam rekla: Ave Crux, spes unica! – Zdravo Križu, nado jedina!” U takvoj nepokolebivoj vjeri i nadi prigrlila je svoj i križ svoga naroda te život izgubila u jednoj od plinskih komora u Auschwitzu između 8. i 11. kolovoza 1942. godine. Brzo nakon mučeničke smrti proširen je glas o njezinoj svetosti.
Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. u Kölnu, 1987. godine, a svetom 11. listopada 1998. Edith Stein pored svetog Benedikta smatra se zaštitnicom Europe.
O svome životnom putu i vjeri ostavila je mnoga pisana svjedočanstva neka od njih dovršena i objavljena tek nakon njezine smrti. Poznatija djela su joj: Endliches und Ewiges Sein (Konačni i vječni bitak), Aus dem Leben einer jüdischen Familie (Iz života jedne židovske obitelji), prevela je na njemački djelo sv. Tome Akvinskog „Questiones disputatae de veritate” (Raspravljana pitanja o istini) i „Pisma” Henria Newmana, poznatog obraćenika na katoličku vjeru.
