Prva svetica trećega tisućljeća i misionarka Božjega milosrđa, s. Faustina Kowalska (1905. – 1938.) donosi u svom Dnevniku 25 uputa koje je dobila od Isusa za duhovnu borbu i zaštitu od Zloga. Iako su ove Isusove pouke upućene osobno sv. Faustini, one su korisne za sve Bogu posvećene osobe (redovnike, redovnice i svećenike), a djelomično i za kršćane svih staleža. Isus, naime, poziva sve svoje učenike na duhovni boj za postizanje svetosti i savršenosti (usp. Mt 5,48). Ovdje ćemo obraditi sedam smjernica, a kasnije ostale.
1. Nikada se ne uzdaj u sebe, nego se potpuno predaj mojoj volji (kaže Isus). Predanje u Isusove ruke jest glavno oružje u duhovnom boju, kroz koji svaki vjernik prolazi. Ova istina o oslanjanju na Boga prisutna je u cijeloj Bibliji. Tako Bog upozorava Izraelce preko proroka Izaije: „Ako se na mene ne oslonite, održat se nećete” (Iz 7,9b). A preko proroka Jeremije upozorenje je još oštrije: „Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća” (Jer 17,5). Neki smatraju da je središnji redak i glavna poruka Biblije ova rečenica: „Bolje se Jahvi uteći nego se uzdati u čovjeka” (Ps 118,8). Dakle, Isus nas poučava da je glavno duhovno oružje – oslanjanje na Boga, pouzdanje u Boga, povjerenje u Boga. To je čin prave, čvrste vjere kojom tjeramo od sebe sve demonske sile. Zato predajmo sav svoj život u Isusove svemoćne i milosrdne ruke i ne bojmo se ničega.
2. U očajanju, tami i raznim sumnjama, prepusti se meni i uteci se svojemu duhovniku. On će ti uvijek odgovoriti u moje ime. Čim nas zloduh počne napastovati raznim sumnjama, zbunjenostima ili očajem, odmah se trebamo okrenuti Isusu i zamoliti ga da nam dadne snage u ovoj duhovnoj borbi. Zatim zazovimo njegovo sveto Ime i zlodusi će početi bježati od nas. Poslije toga otiđimo na ispovijed ili duhovni razgovor; iznesimo svoje sumnje, svoju tamu na svjetlo sakramenta ispovijedi pa će sam Gospodin preko riječi i blagoslova našega ispovjednika ili duhovnika donijeti prosvjetljenje i dati nam snage da se hrabro borimo protiv zamki Zloga. Poslušajmo savjete koje nam dadne svećenik u sakramentu Božjega milosrđa.
3. Ne raspravljaj s iskušenjima; odmah se zatvori u moje Srce. Prvi grijeh naših praroditelja započeo je kada je Eva razgovarala sa Zmijom u Edenskom vrtu. Taj razgovor je ubacio u Evino srce sumnju u Božju dobrotu. Sumnja je dovela do pada u prvi grijeh. Ali sada mi kršćani imamo sklonište u Srcu Isusovu. Uđimo u milosrdno Srce Isusovo i zaštitimo se od zloduha.
4. Prvom prigodom otkrij svoje iskušenje svojemu ispovjedniku. Dobra ispovijed je najbolje sredstvo za pobjedu nad kušnjama i đavolskim napadima. Ako se ispovijedamo redovito (barem mjesečno) i iskreno kod dobroga i pobožnoga ispovjednika, lakše ćemo pobjeđivati u kušnjama.
5. Ljubav prema sebi stavi na zadnje mjesto, tako da ti ne smeta u dobrim djelima. Isus nas je poučio da ljubimo bližnje kao same sebe. Ljubav prema sebi je, dakle, prirodna, ali treba je osloboditi od svake oholosti. Poniznost poražava zloduha, koji je postao sama oholost. Sotona nas navodi na bolesno samoljublje kako bismo se strovalili u njegov ponor oholosti.
6. Odnosi se prema sebi s velikom strpljivošću. Strpljivost je najbolje oružje koje nam pomaže da očuvamo duševni mir čak i u najvećim olujama života. Strpljivost sa samim sobom dolazi iz naše poniznosti i povjerenja. Zloduh nas kuša nestrpljenjem, da bismo se okrenuli protiv sebe i postali ljuti i bijesni. Budući da je Bog s nama beskrajno strpljiv, budimo i mi strpljivi sa sobom.
7. Ne zanemari unutarnje mrtvljenje. Evanđelje kaže da se neke đavle može istjerati samo postom i molitvom. Unutarnje mrtvljenje najbolje je oružje za duhovnu borbu. To mogu biti male žrtve prikazane s velikom ljubavlju, kao što je činila sv. Mala Terezija. Snaga ljubavi iz žrtve poražava neprijatelja.
