Crkva je poslana širiti evanđelje i putem suvremenih oblika komunikacije. Kad je i kako počelo ostvarivanje ovakve evangelizacije?
Čovjek je biće komunikacije te se ostvaruje i raste u suodnosu i razgovoru. Kroz komunikaciju se događa posredovanje duhovnoga, intelektualnog i emocionalnog sadržaja drugim osobama. Riječ je zapravo prvo sredstvo i oblik komunikacije. I sam Bog je po utjelovljenoj Riječi, Bogočovjeku Isusu Kristu nama progovorio. Tako se i navještaj evanđelja uvijek događa u susretu i riječi. Riječ izgovorena, pisana ili prenesena putem sredstava komunikacije od početka je u temeljima navještaja. Razvoj tehnike usmenoj i nenadoknadivoj riječi dodaje i nove oblike posredovanja putem tiska, radija, filma, televizije te u zadnjim desetljećima posebno razvojem interneta i društvenih mreža. Kroz svoj povijesni hod Crkva je novijim medijima pristupala s određenom suzdržanošću i oprezom. Da bismo taj oprez bolje razumjeli, potrebno je dublje zaroniti u duh vremenâ u kojima se to događalo. Veliki preokret u odnosu Crkve prema medijima dogodio se na Drugom vatikanskom saboru dekretom o sredstvima društvene komunikacije Inter Mirifica te dokumentima Gaudium et spes, Lumen Gentium, Ad gentes te Christus Dominus. O medijima se započinje govoriti kao o „divnim Božjim darovima”. Postsaborsko vrijeme oživotvorenja saborskih odluka posebno je obilježeno otvaranjem Crkve prema medijima. Ovo otvaranje Crkve prema novim sredstvima komunikacije potaknuto je i činjenicom nagloga tehnološkog razvoja koji je i od Crkve zahtijevao nužnu prilagodbu i korake put „posadašnjenja” koje je Koncil započeo.
Je li Crkva dovoljno prilagodila svoje djelovanje novim tehnologijama i suvremenim načinima komunikacije?
Nažalost, Crkva nije u dovoljnoj mjeri odgovorila novim mogućnostima i izazovima koje pred nju postavljaju nove komunikacijske tehnologije. Na počecima interneta, a tako i u kasnijem razvoju postojali su pojedinci koji su s velikim oduševljenjem i entuzijazmom prihvatili nove mogućnosti. Oni su utrli staze novim oblicima evangelizacije putem crkvenih mrežnih portala, župnih stranica ili osobnih blogova. Međutim, taj iskorak bio je nepotpun jer se nove digitalne platforme uglavnom koristilo kao „oglasne ploče” za crkvene sadržaje. Zaboravlja se dinamičnost i zahtjevnost suvremenih načina komuniciranja koja uključuje odgovornost, dijaloški proces s dvosmjernom komunikacijom i transparentnost. To je ozbiljan i odgovoran put na kojem argumenti i životno svjedočenje kršćanskoga digitalnog profila imaju (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.
