Početna stranica » Dar savjeta – Savjet prožet Duhom Božjim

Dar savjeta – Savjet prožet Duhom Božjim

7 min

Dobar savjet se može dobiti samo od onoga pojedinca koji kod svakog odabira, prihvaćanja i davanja savjeta uključuje i dobro drugoga

Govor o sedam darova Duha Svetoga nalazi svoje utočište u Bibliji, u knjizi proroka Izaije (11,1-9). Ovaj poznati biblijski prorok, koji često oštro kritizira stranputice Izraela, skretanje s Jahvina puta, pokušava probuditi nadu kod naroda, nakon što su ga zadesile velike nevolje, uvjeravajući ga da je Bog još uvijek s njim. Dokaz za to će biti pojava mladice (vođe) iz panja Jišajeva, kojega će Jahve na poseban način obdariti, te će na njemu počivati “duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg”. Rezultat tih darova će biti apsolutna pravednost prosuđivanja, koju neće moći ometati silnici i bezbožnici. To će dovesti do takve skladnosti u prirodi, da će zavladati savršeni mir i suživot među stvorenjima Božjim: “Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom zmijinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje.”

Matejev tekst (10,16-20) o Isusovom slanju dvanaestorice učenika u svijet, s ciljem navještenja radosne vijesti, o tome kako dolaze nova, bolja, pravednija vremena za potlačene i obespravljene, aktivnija Božja djelotvornost u svijetu, ističe na poseban način jedan od Božjih darova – “dar savjeta”. Očito su apostoli, priprosti ljudi, bez neke velike izobrazbe, nenavikli velikim filozofskim diskusijama i govorništvu, bili u strahu od mogućih napada i podvala neprijatelja Evanđelja. Isus ih pokušava osloboditi straha, napominjući da neće biti sami, jer će s njima uvijek biti Duh Božji, koji će ih savjetovati u najizazovnijim trenucima. Pa i kad ih predaju neprijateljima, ne trebaju se previše brinuti, jer će im Bog priteći u pomoć svojim savjetom: “Jer nećete govoriti vi, nego će Duh Oca vašega govoriti preko vas.” I sami apostoli će pridavati veliku važnost daru savjeta (spiritus consilii) u krš­ćanskom životu, koji je, kako često naglašavaju, uvijek povezan s prisutnoš­ću Duha Svetoga.

Apostol Pavao savjetuje često u svojim poslanicima, želeći na taj način uputiti krš­ćane na pravi put. Jedan od najljepših savjeta jest njegov “Hvalospjev ljubavi” u Prvoj poslanici Korinćanima, gdje jasno upozorava da je ljubav temelj krš­ćanstva: “Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.” U daljnjem tekstu obrazlaže svoje viđenje istinske, krš­ćanske ljubavi: “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.” Pavao je jasno shvatio da dar savjeta ide zajedno s ljubavlju. Jer onaj tko savjetuje, mora prije svega ljubiti, željeti drugome dobro. Savjet mora biti oslobođen svake bahatosti, ponižavanja i iskorištavanja drugih osoba. Ovo je jako važno naglasiti danas, kad se na sve strane pojavljuju savjetnici (mediji, reklame, političke manipulacije…), čiji je demagoški cilj vlastita korist, a ne dobro onoga kojemu nudi savjet. Takvi savjeti vode u zabludu, kako se život sastoji samo od trenutačnog i materijalnog. Mnogi mladi ljudi su izgubili orijentaciju u životu vjerujući površnim savjetima nedobronamjernih, uvjereni da se u životu mora sve isprobati i posjedovati.

Naš sekularizirani svijet moderne vapi za dobrim savjetima, koji bi mogli pomoći u traženju pravih životnih putova, koji ne vode u stranputicu, nego na pravi put, koji ne razaraju nego usrećuju. Čovjek nije bio nikada u takvom iskušenju kao što je danas, jer su se, zahvaljujući tehnologiji i napretku, pred njim otvorile velike mogućnosti realizacije, ali i otuđenja. Ako se uspije otvoriti savjetu koji je prožet Duhom Božjim, krenut će putem mira. Ali, ako prihvati “savjet zla”, pred njim bi se mogao otvoriti ponor apokaliptičkih razmjera u koji se može strmoglaviti čitav ljudski rod. Mnogo toga ovisi o tome čiji će savjet prevagnuti u budućnosti, onaj koji je prožet Duhom Svetim ili onaj koji manipulira i vodi u zabludu.

Nažalost, ljudska povijest je bila često prožeta krivim savjetima, koji su vodili u ratove i mržnju, umjesto mir i ljubav. Krš­ćanstvo je u toj burnoj ljudskoj povijesti, prožeto Duhom Božjim, ponudilo jedan od najljepših savjeta, koje je čovječanstvo iznjedrilo, pozivajući svijet da prihvati činjenicu kako su svi ljudi pred Bogom jednaki, kao i to da treba shvatiti da je Božju ljubav otvorena prema svakom stvorenju. Da su se ta dva savjeta ostvarila, današnji svijet bi izgledao sasvim drugačije. Sličio bi puno više onom Izaijinom opisu apsolutnog mira i suživota u prirodi, nego današnjem stanju u kojem vladaju mržnja i ratovi, pohlepa i diskriminacija. Upravo takvo stanje upozorava danas na to da se čovjek, iako je postigao velike uspjehe na tehnološkom području, sve više udaljava od onog slikovitog rajskog opisa nedužnosti, kad je bio u skladnim odnosima sa svojim Stvoriteljem. Ovo upozorava i na to da se čovjek, ako želi preživjeti, mora otvoriti onim savjetima koji su prožeti Duhom Božjim.

I današnji čovjek moderne bi mogao puno naučiti od biblijskih savjeta, koji uvijek iznova upozoravaju čovjeka da se vrati u ono “rajsko stanje nedužnosti”, u kojem nije bilo otuđenja i udaljavanja od Boga. Uvijek kad bi Izrael krenuo krivim putem, pojavljivali su se proroci, nadahnuti Duhom Božjim, koji su ga savjetovali i usmjeravali. I uvijek kad bi Izraelci poslušali savjet, završilo bi dobro za narod i pojedinca. Odbijanje savjeta završavalo je još tragičnijim stanjem. Čitava Biblija nam govori o tom ljudskom iskušenju da čuje glas Božjeg savjeta ili da ga odbije. Počinje slikovitim opisom dileme Adama i Eve u raju, a završava Isusovom kušnjom da prihvati zlo ili da ga odbije. I jedna i druga odluka uključuju i sudbinu čovječanstva. Jer svaka ljudska odluka za savjet dobra ili zla uključuje indirektno i sudbinu čitavog svijeta. U sličnoj situaciji se nalazi i današnji čovjek. Naš ljudski život je tako usmjeren da se neprestano moramo odlučivati za jedno ili drugo, da se moramo odlučivati za životni put. To je ujedno i potvrda ljudske slobode, koja istovremeno uključuje i odgovornost, i to ne samo za sebe, nego i za čitavo čovječanstvo.

Svjestan slobode i odgovornosti za sebe i druge, pojedinac bi i danas morao dobro promisliti kakve savjete prihvaća. Jer o savjetima ovise često naše odluke i životni put. Kao što u životu svi nisu dobri učitelji, tako svi ljudi nisu niti dobri savjetnici. Dobar savjet je uvijek vezan uz moralno ponašanje. Onaj tko “savjetom” potiče na mržnju, diskriminaciju, rat, uništenje života, ne može biti u skladu s općim etičkim načelima, koja su urođena svim ljudima. Savjeti koji nalaze utočište u okrilju Duha Svetoga imaju uvijek afirmativni karakter i vode k dobru pojedinca i čitavog čovječanstva. A da bi čovjek mogao primiti dobar savjet, ali i sam ga dati, sebi i drugima, mora se otvoriti djelovanju Duha Svetoga, one pozitivne energije koja dolazi od Boga. Ovo je na poseban način nužno u vremenima sumnji i dilema, velikih strahova i neizvjesnosti. U takvim trenucima je dobar savjet zlata vrijedan. A da bi savjet imao uspjeha, mora dolaziti iz skromna srca. Savjet ne smije nikada omalovažiti, javno osramotiti, prezirati ili diskriminirati. Tko savjetuje mora znati odabrati pravo vrijeme i mjesto, kao i način obraćanja. Jer savjet bez ljubavi, koji podcjenjuje, može uroditi krivim plodovima.

Bog je osposobio čovjeka razumom, dajući mu moć prosuđivanja između dobra i zla, između pravog i pogrešnog puta. Pa ipak, da bi ljudski razum mogao ispravno odlučiti, čovjek se mora posavjetovati i s onim etičkim normama, koje mu je Bog usadio u srce. Tek u kombinaciji razuma i srca, uvažavajući opće prihvaćene norme morala, moguće je doći do pravog savjeta za vlastiti put. Bez te kombinacije bio bi razum, u duhu redukcionističkog materijalizma, samo u službi jačega. Čovjek ipak nije samo racionalno razvijeni primat, kako kaže filozof Markus Gabriel, nego nešto puno više, biće koje treba u svaku odluku, svaki savjet, uključiti i ljubav, empatiju prema drugome, s kojim komunicira. Dobar savjet nije samo stvar razuma, nego i srca. Ima puno ljudi s velikom izobrazbom i razumskim mogućnostima, koji ne mogu pružiti savjet ni sebi niti drugima, jer su duhovno i moralno ostali na nivou karikature. Dobar savjet se može dobiti samo od onoga pojedinca koji kod svakog odabira, prihvaćanja i davanja savjeta uključuje i dobro drugoga. Tek takav savjet se može povezati s izvorima sedam darova Duha Svetoga. U tom kontekstu dobro je podsjetiti na riječi velikog antičkog filozofa Sokrata, kako je bolje trpjeti nepravdu, nego je nanositi. Upravo dobar savjet, inspiriran darom Duha Svetoga, uključuje uvijek i dobro drugoga, oslobođen svake manipulacije i iskorištavanja.