Posljednji od sedam darova Duha Svetoga jest dar mudrosti. Taj je dar, kaže pobožni francuski biskup Jean-Joseph Gaume u svojoj knjizi o Duhu Svetomu, kruna svih drugih darova. Dar mudrosti, po njemu, u sebi donekle sadrži sve druge darove i sve ih usavršuje. Nama se, međutim, čini kao da je dar mudrosti najniži od svih, jer ga prorok Izaija navodi na prvom mjestu: “Ali će izići mladica iz Jišajeva izdanka; izdanak izlazi iz njegova korijena. Na njemu će počivati duh mudrosti i razuma, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega” (usp. Iz 11,1-3). Treba, međutim, znati da prorok takoreći gleda “odozgor”, iz Božje perspektive, pa se nama čini kao da je dar mudrosti na prvom odnosno na najnižem mjestu. Kada naprotiv gledamo “odozdol”, tj. iz naše ljudske perspektive vidimo da je dar mudrosti na posljednjem, tj. najvišem mjestu. Tako nam ovo proročanstvo proroka Izaije, veli Dionizije Kartuzijanac, ne daje samo broj darova Duha Svetoga, nego ujedno i njihov redoslijed. Nadalje isti pisac kaže: “Daru mudrosti je dodijeljeno najviše mjesto od svih, a daru straha Gospodnjega najniže od svih. Što je neki dar bliže vrhovnom daru mudrosti, to je savršeniji. Kao što je ljubav majka i kruna svih krjeposti, tako je mudrost majka i cilj svih darova Duha Svetoga.”
Da bismo što bolje razumjeli ovaj dar Duha Svetoga potrebno je razlikovati još neke stvari. Bog je čovjeka obdario dvjema temeljnim silama ili sposobnostima: voljom i umom. Kako su darovi Duha Svetoga dani za usavršavanje ljudskog bića u duhovnom smislu, tako su jedni darovi dani da usavršavaju čovjekovu volju, a drugi da usavršavaju čovjekov um. I to je zaista i potrebno budući da su upravo te dvije temeljne snage u čovjeku izrazito jako pogođene posljedicama istočnoga grijeha. Tri dara Duha Svetoga potpomažu i usavršavaju čovjekovu volju i njegov afektivni (emocionalni) svijet: strah Gospodnji, pobožnost i jakost, dok ostala četiri dara usavršavaju naše umne sposobnosti: savjet, znanje, razum i mudrost.
Čovjek se od svih darova Duha Svetoga najteže poistovjećuje upravo s darom mudrosti, jer je taj dar čovjeku najneshvatljiviji. Zato ću se ovdje poradi što boljeg razumijevanja ovog izvrsnog dara poslužiti još nekim vrlo važnim razlikovanjima koja nam nudi sveti Ljudevit Marija Grignion Montfortski. U svojoj raspravi Ljubav prema vječnoj mudrosti sv. Ljudevit kaže da postoje različite vrste mudrosti. Mudrost se po njemu ponajprije razlikuje na istinsku ili pravu mudrosti i na lažnu ili krivu mudrost. Istinska mudrost je radovanje nad istinom bez ikakve primjese laži i prijetvornosti, dok je lažna mudrost radovanje nad laži koja se pretvara da je istina. Ta lažna mudrost je svjetovna mudrost protiv koje je govorio već apostol Pavao (usp. 1 Kor 3), a koju apostol Jakov dijeli na tri vrste: “Sapientia terrena, animais, diabolica” (mudrost zemaljska, tjelesna i đavolska; usp. 1 Jak 3,15). Nadalje nam Montfort kaže da se istinska i prava mudrost dalje dijeli na naravnu i nadnaravnu. Naravna mudrost je izvrsno poznavanje naravnih stvarnosti u njihovim posljednjim uzrocima, a nadnaravna mudrost je spoznavanje nadnaravnih i božanskih stvarnosti u njihovu iskonskom uzroku. Nadalje se nadnaravna mudrost grana opet u dvije skupine: a) bitnu (substancijalnu) i nestvorenu i b) ne-bitnu (akcidencijalnu) ili stvorenu. Bitna ili nestvorena nadnaravna mudrost je vječna Mudrost u vječnosti ili Isus Krist u vremenu. Akcidencijalna ili stvorena nadnaravna mudrost je mudrost koju nazivamo darom Duha Svetoga o kojoj mi ovdje raspravljamo.
Istina, ovo sve zvuči vrlo komplicirano, ali sam upravo zbog toga i stavio sva ova teška teološka razlikovanja, kako bih što bolje pokazao zašto se tako teško upravo s ovim najizvrsnijim darom Duha Svetoga poistovjećujemo: jer ga najmanje i najteže shvaćamo. Smatram da bismo danas ponovno trebali nanovo otkriti upravo ovaj lijepi i najviši dar Duha Svetoga. Mnoge svetopisamske knjige (Mudre izreke, Job, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Sirah, Knjiga mudrosti, Psalmi) se u cijelosti ubrajaju u mudrosnu literaturu. A kako ih razumjeti bez dara mudrosti?
Sada ću stvari malo pojednostaviti. Rekli smo uvodno da dar mudrosti, znanja, razuma i savjeta potpomaže i usavršava čovjekove umne sposobnosti. Ali svaki od ovih darova na svoj i sebi svojstven način potpomaže i usavršuje naše umne sposobnosti. Tako nam dar znanja daje istinu spoznati preko tzv. drugotnih uzroka: preko vanjskih djela Božjih (stvorenog svijeta), u utjelovljenju Isusa Krista, u Božjem providonosnom upravljanju svijetom i ljudskim životom, u otajstvu spasenja i otkupljenja našega i sličnome. Istinu pak spoznati u njezinoj razložnosti, logičnosti, tako da nam ništa ne može poljuljati prianjanje uz istinu, jest plod dara razuma. Jedna od težih stvari u čovjekovu praktičnom i svakodnevnom životu svakako jest istinu primijeniti na pojedinačne životne situacije. U tome nam pomaže dar savjeta. Postoji najzad još jedan, kudikamo savršeniji način da se spozna božansku istinu u njezinim prvotnim uzrocima, tj. u njezinim najskrivenijim dubinama. Taj način spoznavanja je božanski način, jer nam daje sve stvarnosti gledati iz Boga i u Bogu i još k tomu ih promatrati neizmjernom ljubavlju i sa slatkoćom uz njih prianjati. Takva spoznaja je djelo dara mudrosti. Tko posjeduje ovaj dar, taj u Duhu Svetomu sve promatra, a “Duh sve proniče, pa i dubine Božje” (1 Kor 2,10). Taj se tako malo poznati dar Duha Svetoga očituje na mnogovrsne načine. Sveti Lovro Brindiški je savršeno poznavao jedan od jezika na kojemu je Sveto pisma najranije prevedeno: kaldejski jezik. Svi njegovi životopisci naglašavaju kako ga on nije imao priliku nigdje učiti, jer ga se u to vrijeme nije nigdje predavalo. To pak znači da mu je Duh Sveti dao tzv. uliveno poznavanje tog drevnog jezika, ulio mu je, mogli bismo tako reći, poznavanje cijelog jednog jezika bez ikakvog studija kako bi što bolje protumačio Sveto pismo.
Rekli smo također da dar mudrosti upotpunjuje i usavršava sve druge darove. Tako na primjer dar mudrosti darovima pobožnosti i jakosti daje snagu, ljepotu, širinu i postojanost. Važnost ovog dara se vidi i iz još nekih činjenica koje naglašava učeni kardinal Henry Edward Manning, koji tvrdi da su praznovjerje i fanatizam oblici vjere bez mudrosti; preuzetnost i zdvajanje (očajavanje) su oblici nade bez mudrosti, a prevelika pravičnost i pomama za čudesima i senzacijama jesu oblici ljubavi bez mudrosti. Mudrost daje svakoj krjeposti pravu mjeru te božanske krjeposti čini odmjerenima.
Za kraj bih još istaknuo dvije osnovne značajke dara mudrosti. Mudrost kao dar Duha Svetoga (ne mudrost kao krjepost) čovjekovoj duši i svim njezinim sposobnostima (volji, umu,…) daje ulivenu božansku svjetlost koja omogućuje jednu stvar koja nam je danas prijeko potrebna, a to je ispravno razlikovanje duhova. To je dar po kojemu s potpunom jasnoćom raspoznajemo je li netko ili nešto od Duha Božjega ili od zloduha. Druga važna značajka dara mudrosti je ljubav prema svemu što je od Boga. Dionizije Kartuzijanac i sveti Robert Belarmin su tvrdili da latinska riječ za mudrosti “sapientia” dolazi od riječi “sapor” što znači kušanje, ukus ili slatkoća. Odatle postaje razumljivo zašto su sveci nalazili slatkoću i radost u svemu onomu što je nama prosječnim kršćanima tako gorko i odvratno i od čega bježimo: odricanje, prihvaćanje križa sa zahvalnošću, molitva, post, samozaborav i pokora.
Dar straha Gospodnjega je dar djece Božje; dar pobožnosti je dar sinova Božjih; dar jakosti je dar boraca Kristovih, dar ispovjedalaca, mučenika i djevica; dar znanja je dar učenika Kristovih; dar savjeta je dar pastira stada Gospodnjega; dar razuma je dar crkvenih naučitelja, a dar mudrosti je dar svih svetaca. U Vjerovanju vjerom priznajemo da vjerujemo u zajedništvo svetih. Molimo stoga svete da nam izmole sedam darova Duha Svetoga, a osobito dar mudrosti!
