Dođe u životu vrijeme kada zahvaljujemo na svakom buđenju i svakom novom danu koji počinje. Buđenje znači novu priliku za doživjeti puno dobroga i uživati u danu. Ponekad je već i to dosta. Živjeti dan po dan i pokušati ga ispuniti ugodnim događajima.
Dođu vremena kada smo zahvalni na još jednom danu života, ali nije loše imati plan kamo vodi taj i sljedeći dan. Može se dogoditi predivna godina prepuna ugodnih i radosnih dana, ako je samo to bio plan, a još je bolje kada nakon tako provedene godine imamo osjećaj i ispunjenja nekoga zacrtanog cilja. Dakle, smisao može biti u tome da se dani ispune dobrim doživljajima, a može biti i u tome da se postavi neki cilj koji pokušamo dosegnuti. Za tri mjeseca, polovinu, jednu, dvije ili za pet godina. Uvijek je pravo vrijeme za sanjarenje, a početak godine možda i najbolje baš za postavljanje ciljeva i planova njihova ostvarenja.
Snaga za svakodnevne napore
Jedan od planova može na primjer biti svakodnevno stjecanje tjelesne i psihičke snage, izdržljivosti i otpornosti jer je ona potrebna za svaku realizaciju nekoga cilja. Snaga je potrebna u zdravlju, a još više u bolesti. To je istovremeno i borba protiv lijenosti, koja postaje velika opasnost, naročito za sve umorne i opterećene. Iscrpljivanje tijekom dana na poslu, u komunikaciji s drugima, putovanju, umara na svaki način pa je lako doći u fazu kada se počne izbjegavati nevažne aktivnosti kako bi se sačuvala snaga za ono bitno, „ono što se mora učiniti”. A sve zahtijeva napor. Baš sve. Od banalnih radnji, poput pospremanja kreveta nakon ustajanja, održavanja osobne higijene, vježbi razgibavanja, pranja posuđa i odjeće, peglanja, brisanja prašine… Ti vječni ponavljajući poslovi, bez kojih se život može pretvoriti u kaos. I za to ponekad treba biti snažan i koncentriran.
Plan za dobar dan
Plan za dan po dan u ostvarenju većega cilja dobro je započeti dovoljnom dužinom spavanja. Najvažnije je dovoljno spavati. Svatko ima svoju mjeru za potrebnu dužinu spavanja koja odmara. Postoje kratko-spavači i dugo-spavači. Svatko ima svoje vrijeme. Lako ga je izmjeriti. To je onoliko vremena nakon kojega se budimo bez budilice. Bitno je samo pokušati otići spavati prije ponoći, najkasnije oko 23 sata. Treba poštovati biološke ritmove, koji su uglavnom usklađeni u okviru šest sati. Podne, šest sati uvečer, ponoć, šest sati ujutro za buđenje.
Nakon buđenja dobro je odmah prozračiti sobu i pospremiti svoju postelju, blagoslovljeno mjesto odmora i snova. Neka tako čeka sljedeće razdoblje odmora. Zatim se treba umiti i razbuditi razgibavanjem. Ne smije se zaboraviti ni popiti prvu čašu vode. Ako moramo piti neke lijekove, možda je to dobar trenutak za njih.
Možda sve to zvuči banalno, ali taj jutarnji ritual je neizmjerno važan. Sve što se preskoči, cijeloga dana proizvodi anksioznost, kao da nešto nedostaje, da nešto nije dovršeno i čeka kao dug. A sve te aktivnosti mogu pratiti tihe unutrašnje kratke meditativne molitve, za pokretanje i smireno buđenje misli.
Netko potom putuje na posao, netko ostaje kod kuće. Putom ili uz doručak, može se razmisliti o tome što nas očekuje baš ovoga dana i možemo li nešto dodati ili izostaviti.
Na primjer nikako se ne bi smjelo izostaviti barem pola sata boravka na svježem zraku pri čemu se izlažemo sunčevoj svjetlosti. Još je bolje pri tome hodati, šetati. Pola sata za zdravlje. Toliko je minimalno potrebno i dovoljno.
Tjelesno i psihičko zdravlje
Poput prve jutarnje čaše vode, razgibavanja, čistoće, šetnje, izlaganje sunčevoj svjetlosti je preduvjet zdravlja, tjelesnoga i psihičkoga. Tjelesno i psihičko se isprepleću i utječu jedno na drugo, pa ih tako treba i doživjeti. Iskustvo nas uči da ako se i nakon najnapornijega dana, umorni i iscrpljeni, uspijemo nagovoriti na polusatnu šetnju, osjećat ćemo se znatno bolje raspoloženi, snažniji, bistriji. To je također još jedan način borbe protiv lijenosti koja vodi u razne poremećaje. Nakon umjerenoga tjelesnog napora svatko se subjektivno osjeća bolje, zadovoljno, uz osjećaj postignuća, samoostvarenja dijela svojih potencijala u stvarnosti i okruženju u kojem se nalazi. To je djelomično i definicija duševnoga, tj. mentalnoga zdravlja. Mentalno se odnosi više na općenite intelektualne i spoznajne procese, a duševno na subjektivne doživljaje i osjećanje.
Dobro duševno zdravlje nije apsolutno, već u odnosu na nešto, relativno i dinamično. Ono nam treba biti jedan od svakodnevnih ciljeva, u čije se čuvanje, stjecanje i razvoj treba ulagati kao u najveće bogatstvo i najviši cilj. Zato treba odmah krenuti sa zahvalnošću na buđenju i još jednom danu, s molitvama koje prate svaku aktivnost, s prvom čašom vode i šetnjom pod sunčevom svjetlosti. Dan po dan.
(Kalendar sv. Ante 2025.)
