Dabarsko jezero jedno je od najljepših povremenih ili sezonskih jezera u našoj zemlji. Nastaje u kasnu jesen, zimu ili rano proljeće kada se na okolnim planinskim vrhovima (Trusina, Hrgud, Kubaš i Crno Osoje) tope snjegovi i padaju jake kiše. Jezero nastaje na najnižoj koti ovoga velikog kraškog polja, a najviša kota jezera je 470 m nad morem. Površina polja je oko 29,8 km², dok mu je dužina oko 21 kilometar, a na najširem dijelu je oko 2,2 kilometra, te plavi u dužinu od 5 do 5,5 km kada nastaje periodično jezero. Jezero je orijentirano pravcem sjeverozapad-jugoistok.
Jezero napajaju i dvije rječice – Opačica i Vrijeka, s tim da izvor Vrijeke obično bude poplavljen i nalazi se nekoliko metara ispod razine vode, dok Opačica dolazi iz uzdignutoga dijela polja koje drenira. U polju postoje ponori, ali su ograničeni količinom vode koju mogu primiti te se kod velikih količina voda zaustavlja i plavi polje. Tijekom kasne jeseni, zime i proljeća plavno područje ili jezero obuhvaća oko 12 km² tj. skoro polovicu ukupne površine polja. Najpoznatiji ponor kroz koji otječe voda je Ponikva. Pored rijeka jezero vodom snabdijevaju i izvori Lješnica, Sušica i Pribit koji su na sjevernoj strani polja.
Voda u jezeru je čista jer nema industrijskih zagađivača te se u svakom dijelu jezera može vidjeti travnato dno za jatima gaovica. Kada se pak jezero promatra iz daljine, ono mijenja svoju boju od zelenkaste za oblačnoga vremena do plave kada je vedro, pa se u čistim vodama jezera ogleda plavo nebo.
Ovo jezero tipični je fenomen krša, a inače to cijelo područje pripada zoni krša u kojoj dominiraju jurski vapnenci. Dijelovi geološke podloge jezera prekriveni su kvartarnim naslagama koje su nastale njihovim djelovanjem te su nepropusne za vodu u tim dijelovima. Tla u polju su aluvijalna, uz tokove, a i cijeloj zoni jezera jer se talože suspendirane čestice u zoni jezera. U plavljenom dijelu imamo i pseudoglejna teška tla.
Klima u kojoj se nalazi jezero je submediteranska s jako hladnim i snježnim zimama te jako toplim ljetima kada se temperatura popne i preko 40 °C. Kada su u pitanju padaline, snijeg zna biti visok, a zimske temperature padnu ispod –10 °C. Inače je ovo zona koja pripada stabilnom hidrosustavu s jako obilnim padalinama od 1500 mm, ali imaju nepovoljan raspored tijekom godine jer su kasna jesen i zima s najvećim udjelom padalina, dok su ljeta suha s rijetkim padalinama. Zbog niskih temperatura koje u kombinaciji s hladnom nevesinjskom burom zahvate jezero ono se zna i zalediti. Ako ti surovi uvjeti potraju u kasnu jesen, led bude debeo i do 15 cm, a često ispod leda opadne razina vode i nastaje međuprostor. Tada je opasno hodati po tom ledu jer puca za razliku kada je voda ispod njega.
Fauna oko jezera je raznolika i brojna. Od ihtiofaune treba napomenuti da u jezeru nalazimo dabarsku gaovicu te još 5 vrsta riba. Iako se u prvi mah čini da je jezero prazno, prilikom pojavljivanja jezera pojave se brojne gaovice koje izlaze iz ponora gdje obitavaju u suhom dijelu godine.
Dok je u polju jezero, jezerska ornitofauna je brojna jer je u blizini Hutovo blato iz kojega u polje dolijeću brojne močvarice te je registrirano preko 100 vrsta ptica, među kojima dominiraju močvarne i jezerske vrste ptica. Oko jezera se mogu susresti vukovi koji su stalni stanovnici planina, kao i čagljevi (šakali) te lisice koje vrebaju ptice. Među insektima uz jezero najznačajniji su vilinski konjici kojih ima 27 vrsta, a javljaju se u toplijem dijelu godine kada se jezero već lagano povlači.
Flora je također bogata te nalazimo preko 114 vrsta raznoga bilja, među kojima su i brojne barske vrste vezane uz močvarna područja gdje dominira nekoliko vrsta šaša. Kada je dendroflora u pitanju, oko jezera i u samom jezeru registrirani su poljski i bijeli jasen, vrbe, frangule, hudike, zova, kalina i sl. Na malo ocjeditijim dijelovima možemo uz jezersku vodu naći crni jasen i druge termofilne vrste koje se javljaju samo do kote pojavljivanja jezera.
Trenutno glavnu prijetnju ekosustavu ovoga jedinstvenog jezera predstavlja izgradnja hidroakumulacijskoga sustava Gornji horizonti, jer taj sustav predviđa gradnju kanala za preusmjeravanje voda te melioraciju i prevođenje dijelova polja koji plave u poljoprivredno zemljište. Tako bi se vode ovoga jezera koristile za hidroenergiju, a sav živi svijet jezera s endemskom gaovicom bio bi uništen.
U samom Dabarskom polju nalazi se jedna nekropola stećaka smještena na malom humku koji dominira južnim dijelom polja. Ta nekropola podignuta je na mjestu do kojega se podiže voda jezera te predstavlja svojevrsni graničnik između plavljenoga i neplavljenoga dijela polja.
