Divovi su oduvijek izazivali strahopoštovanje – i doslovno i simbolično. U katoličkoj tradiciji, oni su više od pukih kolosalnih bića; oni često predstavljaju ponos, prkos protiv Boga i konačnu propast moćnih.
Prvi se divovi u Bibliji pojavljuju u tajanstvenom obliku: Nefili iz Postanka 6:4 koji su bili djeca palih anđela i ljudskih žena, povezani su s korupcijom i božanskom kaznom, a pojavljuju se neposredno prije nego što Bog pošalje potop. Bilo da su ti divovi bili doslovni ili simbolični, oni služe kao upozorenje – ljudska veličina bez Boga vodi u propast.
Najpoznatiji div od svih, Golijat, savršeno utjelovljuje ovu lekciju. Njegova veličina i arogancija čine ga nepobjedivim, ali ga ipak David, naoružan samo praćkom i vjerom u Boga, pobjeđuje. Bitka između Davida i Golijata se ne odnosi samo na omjer fizičkih snaga već i na snagu povjerenja u Boga naspram zemaljske moći.
Drugi divovi u Svetom pismu se često pojavljuju kao neprijatelji Božjeg naroda. Bašanski kralj Og, opisan u Ponovljenom zakonu 3:11 kao jedini od preostalih Refaimovaca, spava na krevetu deset lakata dugom, a četiri lakta širokom. Ipak, unatoč svom impozantnom stasu, on nije dorastao Gospodnjoj volji. Uvijek iznova, Biblija nas podsjeća: oni koji se uzdaju u vlastitu moć bit će pokoreni.
Za razliku od divova iz Svetog pisma, koji su često negativci, sveti Kristofor je rijedak slučaj diva koji nalazi iskupljenje. Prema predaji, Kristofor je bio čovjek ogromne snage koji je nastojao služiti najvećem kralju. Nakon što je shvatio da su zemaljski vladari slabi pred vragom i da vrag bježi pred Kristovim znakom, Kristofor je postao kršćanin i posvetio se prenošenju putnika preko opasne rijeke.
Jedne noći nosio je malo dijete koje je svakim korakom bivalo sve teže. Kad su stigli na drugu stranu, dijete se razotkrilo kao Krist, govoreći: „Nosio si težinu svijeta.” Ova je legenda Kristofora pretvorila u sveca zaštitnika putnika i od njegovog djela stvorila snažan podsjetnik da se prava veličina nalazi u poniznoj službi.
Danteov Pakao smješta divove Nimroda i Anteja u pakao, prikazujući ih kao utjelovljenja kaosa i pobune. Ipak, u paklu, njihova veličina postaje potpuno besmislena i nemoćna pred božanskom pravdom.
U „Gospodaru prstenova“ J. R. R. Tolkiena prepoznatljiv je biblijski motiv ubojice divova. Sauron je, poput Golijata, nadmoćna sila koju je naizgled nemoguće poraziti. Ipak, baš kao i David, skromni hobit – malen i nenaoružan – je taj koji ga pobjeđuje. Bitka protiv divova nije samo doslovna borba, već i duhovna: ponos protiv poniznosti, moć protiv milosti.
Katolička nas tradicija podsjeća da divovi nisu samo vanjski neprijatelji – oni također predstavljaju ponos i strah koje moramo nadvladati u vlastitim životima. Golijata nije pobijedio jači ratnik nego vjerni ratnik. Sveti Kristofor otkrio je da prava snaga dolazi iz služenja, a ne iz dominacije. U konačnici, divovi nas uče ovome: ljudska moć će uvijek pasti pred božanskom milošću. Bilo da se radi o biblijskim bitkama, srednjovjekovnim legendama ili književnosti, pouka ostaje ista — oni koji se uzdaju u Boga, ma kako mali bili, uvijek će biti jači od najjačeg diva.
(Izvor: Aleteia)
