Govoriti o ženi u društvu i Crkvi istovremeno je jednostavno i komplicirano. Jednostavno je jer je njihov utjecaj ogroman, a komplicirano jer ga je teško izdvajati od društva kao cjeline, kojeg, da nema žena, ne bi ni bilo. Prirodno je o ženi i muškarcu govoriti kao o ravnopravnim osobama, koje zajedno čine potpuna čovjeka Međutim, potrebno je govoriti o ženama i izdvojeno, jer se uloga žene namjerno ignorira, podrazumijeva i podcjenjuje. A to traje tisućama godina.
Neugodno zatekne činjenica da su se žene tek u zadnja dva stoljeća (!) izborile za neka osnovna prava. Sredinom 19. stoljeća izborile su pravo glasa na najnižim općinskim razinama kao i pravo na studiranje. Tek su nakon Drugog svjetskog rata masovnije dobile pravo glasa. U politiku i na vodeće državne položaje dolaze tek od druge polovice 20. stoljeća kad se počinju pisati razne deklaracije, potpisuju mnogi akti o jednakopravnosti žena. Svi su oni u onom najvažnijem praktičnom smislu, ostali do danas, uglavnom, slova na papiru. Kad se ovome doda činjenica da žene danas čine samo trećinu prijavljene radne snage u svijetu, da primaju samo 10 % ukupnog svjetskog prihoda, kao i da su vlasnice samo 1 % svjetskog posjeda, jasno je da se kao društvo nismo mrdnuli s mjesta. A znanost za čovjeka tvrdi da je sapiens (mudar, pametan) već 200 000 godina!
Priznati prava, ulogu i dobrobit žene u društvu i Crkvi jest potreba, zahtjev i nužnost. Sa zadovoljstvom to činimo u ovom broju revije, odajući priznanje i zahvalu svim ženama, majkama, profesoricama, kućanicama, spremačicama, liječnicama, pravnicama, doktoricama…, a najčešće su sve to istovremeno. U tom smislu smo istaknuli u našem narodu nikad zaboravljenu kraljicu Katarinu, koja je svojim životom i radom ostavila neizbrisiv trag, ne u spomenicima i knjigama, nego u srcima naših običnih i plemenitih ljudi. Danas, kada nas naše političke vođe ne vode, nego se preko naših leđa penju do carstava svojih basnoslovnih bankovnih računa i, doslovce, dvoraca, ona i dalje ostaje svijetli lik preko čijih leđa se običan čovjek popeo do carstva samopoštovanja, vlastite vrijednosti i prosperiteta. Zato, ako već u BiH moramo imati trostrukog predsjednika, izaberimo radije tri žene! Nema razloga da ne vjerujemo Margareti Thatcher: Ako želite da u politici nešto bude rečeno, pitajte muškarca; ako hoćete da bude odrađeno, pitajte ženu. Mi još uvijek čekamo da nam se nešto barem smisleno kaže, a kamoli učini.
