Početna stranica » Blagdani i izazovi

Blagdani i izazovi

197 pregleda

Za božićnih blagdanskih dana bilo je puno vremena i prilika za druženje s prijateljima te za posjete rodbini. U svakom domu u koji sam ušla dočekao me i svugdje prisutni veliki ekran koji je svime dominirao i sve kontrolirao. On je utjecao i na naše razgovore (često ih i prekidao), ali je i pokazivao što se to u obiteljima gleda i na što se djeca posebice ugledaju.

Poznato mi je da ovaj problem postoji i da ova pojava traje već duže vrijeme ali tolika zaraženost i odraslih istim tim slikama i prepričavanjima zgoda i nezgoda estradnih zvijezda novoga doba, to mi je tek postala enigma. Znaju se imena svih „pevaljki”, imena njihove djece, njihovih bivših i sadašnjih muževa, poruka koje one šalju jedne drugima i koje uglavnom graniče sa svakom pristojnošću. Postavlja se pitanje zašto je toliko prisutna opčinjenost tim golišavim prsatim ženama, umjetnog izgleda i još strašnije pojave? Zašto se mlade djevojke ugledaju na te žene koje ničega prirodnoga u sebi nemaju, koje izgledaju kao da su ispale iz nekog tamnog dijela ljudskog poimanja? Zašto srednjoškolke izbjeljuju svoju kosu do potpunog uništenja samo da bi izgledale kao njihovi uzori – turbo folk izvođačice?

Pogrešne vrednote

Ne mogu reći pjevačice, jer, daleko je to od pjesme. U većini obitelji u koje sam došla bila sam prisiljena slušati te nakaradne zvukove i slušati tekstove koji vrijeđaju ljudsku pamet. Djeca pjevuše te riječi, nesvjesna njihova značenja! Roditelji ništa čudno ne vide u tome, jer i oni isto slušaju, isto se ponašaju, iste koncerte posjećuju. I onda, kao da je to najnormalnije, pripovijedaju kako je jedan otac uložio silne novce kako bi njegov jedinac uspio u tom polu-svijetu i kako se otac sad diči svojim sinom, jer je to njegov isplativi ulog!

Otkud tolika inferiornost, uvredljivost i spremnost na uništavanje, razaranje? Duhovni svijet djece je izložen neviđenoj torturi a sve im se to čini u ime roditeljske brige i ljubavi

Je li taj roditelj uopće svjestan u što je uveo svog sina, u kakav svijet je njegovo dijete dospjelo hranjeno njegovom ljubavlju i brigom? Kamo ide ovaj svijet i dokle će se ovako kotrljati ka bezdanu?

Ulijevati u dijete pogrešne vrednote još od malih nogu znači uništavati dijete i upućivati ga na put koji mu ništa dobroga neće donijeti. Tko su idoli današnjoj djeci, što djeca gledaju na televiziji, na kakve koncerte idu, o čemu komuniciraju putem mobitela? Znaju li roditelji kakvim utjecajima pripuštaju svoju djecu i tko to manipulira njihovom djecom? Kakav je svijet noćnih izlazaka, kakvi su susreti u mračnim prostorima i kakve se navike razvijaju? I pri tom, oni rijetki koji ne slijede slijepo neuke i priproste idole i ne slušaju ono „što svi slušaju” postaju meta ismijavanja pa počesto i mobinga. Cijelo društvo je zapalo u blato nepoštenja, pogrešnih vrednota i laži. Kud god se dijete ili odrasli okrenu, nailaze samo na vijesti o ubojstvima, o nepoštenim radnjama i skandalima kojima ih obasiplju njihovi idoli kako bi se što duže o njima govorilo i kako bi nametali svoj nesretni život i osamljenost drugima, onima koji nemaju razvijenu kritičku svijest niti su dovoljno zreli da uvide što je doista vrijedno a što je prijevara. Kako Sveti Otac Benedikt ističe, zlo crpi svoju snagu iz neodlučnosti i brige oko onoga što će drugi ljudi o nama misliti.

Nejasne granice

Još je zanimljive kad cijela obitelj gleda Pink i Zvezde Granda i onda stane veličati pojedine osobe i pravdati njihove nesretne živote i ispade! I to rade djedovi, bake, mame, tate. Naravno da će i djeca isto to raditi jer se ugledaju na starije. Djeca znaju imena svih tih nazovi zvijezda, a kad ih pitate tko je bio Tesla, Einstein, Aristotel, Michelangelo… Uh, teško pitanje. Ako neka od novokomponiranih zvijezda uspije neki od ovih likova strpati u svoje rime, onda će ovi likovi biti proslavljeni među mladima, inače to ih ne zanima. I što je još gore ako i vi pokažete da vas to ne zanima, ako zamolite da ugase TV, to se neće dogoditi.

Jesu li djeca zaslužila biti izložena tim pogubnostima od malih nogu, od svojih prvih susreta s drugima? U startu im se nameće (ne)kultura u svim vidovima i izlaže ih se utjecajima koje nitko svom djetetu ne bi poželio, a ipak su tu. Zašto stariji okreću glavu od ovih pojava i uništavaju djecu? Otkud tolika inferiornost, uvredljivost i spremnost na uništavanje, razaranje? Duhovni svijet djece je izložen neviđenoj torturi a sve im se to čini u ime roditeljske brige i ljubavi.

Roditelji nemoćno odmahuju glavom i vape za vremenima svoje mladosti kad je sve bilo jasnije, granice postavljene, komunikacija očita. Sada se valja boriti s pojavama koje su svuda uokolo i prijete progutati mlade duše svojim vulgarnim prijedlozima i uništavanjem svakog dostojanstva mlade osobe. Ne postoji ništa što je sveto, što se ne smije, sve je tu za konzumaciju i to – što prije. I kad se ostvari sve ono na što se upozorava, ostanu ljušture rano ostarjelih bića koja prazno gledaju i nijemo lutaju gutajući zrak koji ih guši i pijući dosadu koja ih ispunja, ne znajući kako izaći na kraj sa svojim životima.

Teško je danas biti savjetnik, roditelj, dijete. Posrijedi je novo poganstvo koje širi svoje pipke na još neiskvarenu mladež i dovodi do očaja njihove roditelje i odgojitelje. Bezlično orijentirana duhovnost, kako je Blažević naziva u svojoj knjizi Proroci novoga doba je svugdje prisutna i mladi ljudi miješaju sve moguće znatiželje i interese koje ih opsjedaju a sve kako bi svoj život učinili iole smislenim. Tako gube svoju slobodu i podaju se različitim štetnim utjecajima kojima su sluge i gore spomenute zvijezde folk šarade. Blažević upozorava: „Čini se da mnogi zaboravljaju povijesne činjenice koje ukazuju da su najveći lopovi i kriminalci često oni kojima su dostupni najviši položaji (sjetimo se samo Hitlera) i koji se sjajno goste i lijepo mirišu.” Također, ovi isti silno utječu na mnoštvo, pokazujući formule uspjeha po svaku cijenu. Svi se nalaze pod strašnim utjecajima zla koje se provlači kroz sve vidove „kulturnih” oblika. „Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, bolje mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!” (Lk 17,1–3a).


Prof. dr. sc. Snježana Šušnjara izvanredna je profesorica na Odsjeku za Pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu. Istraživački i nastavni interesi vezani su joj za povijest pedagogije i školstva, specijalnu pedagogiju, metodiku odgojnog rada i savjetodavni rad, temeljna nastavna umijeća, komunikaciju u nastavi i dr. Objavila dvije knjige iz područja povijesti pedagogije i školstva i specijalne pedagogije; autorica je više znanstvenih i stručnih članaka, te sudionica mnogih međunarodnih znanstvenih skupova. Magistrirala u Sarajevu i Finskoj; doktorirala u Finskoj.