Nedavno smo već izvijestili o trenutnom stanju glede šumskoga bogatstva Bolivije. Državni predsjednik Evo Morales dopustio je veliku sječu šume i brojne šumske požare kojima bi se omogućilo stvaranje novih obradivih površina zemlje primjerice za uzgoj stoke za inozemno tržište. U međuvremenu mnogo je induciranih šumskih požara izmaknulo kontroli te je uništeno mnogo više šume nego je bilo predviđeno.
Biskupska konferencija ove južnoameričke države već je reagirala zbog prijeteće ekološke katastrofe, a nedavno su ponudili i rješenje krize. Naime, biskupi Bolivije predlažu „ekološku pauzu“ kako bi se narod i bolivijska vlada mogli dogovoriti oko postupaka dobivanja obradivih površina i sječe šuma. U tom periodu ne bi bila dopušteno započinjati nove šumske požare.
Protiv „ekološke pauze“ prosvjedovala je jedna zadruga indijanskih zemljoradnika. Kako oni tvrde, ova privremena zabrana dobivanja obradivih površina diskriminacija je usmjerena upravo na male seoske pogone koji na ovaj tradicionalni način – paleći šumske površine – dobivaju novi prostor za sjetvu i uzgoj stoke. Istovremeno, pepeo nastao uslijed izgaranja šume dodatno oplođuje novonastale njive.
Postavlja se pitanje na koju stranu stati. Naime, od 2005. godine, kad je za predsjednika izabran Evo Morales, tisuće hektara šumskoga blaga uništeno je kako bi se dobilo obradive površine za zemljoradnike i uzgajivače stoke. No čini se da nitko ne mari za bogatstvo dijela prašume koja se prostire zemljom Bolivijom. Umjesto toga, čini se da svjetski mediji radije pišu o istoj stvarnosti koja se događa s druge strane državne granice, u relativno bogatom Brazilu, a o siromašnoj Boliviji, u kojoj već dva mjeseca ne prestaju gorjeti šume, nitko ne mari.
