Prve sinagoge vjerojatno su nastale nakon uništenja prvoga hrama u Jeruzalemu oko 6. st. pr. Kr. Sinagoga je bogomolja koja služi kao mjesto molitve, učenja i okupljanja židovske zajednice. Kao takvu, Isus je pohađa cijeloga svog života kao svaki pobožni Židov. Početkom Isusova javnoga djelovanja, sinagoge – kao i sam hram – postaju i mjesta u kojima on izlaže svoj nauk. To izaziva rastuće neprijateljstvo farizeja i pismoznanaca pa ih Isus sve oštrije prekorava i prokazuje njihove zablude. Ovaj sukob doveo je na kraju do njegove osude i okrutnoga ubojstva.
Sinagoge i prvi kršćani
Kršćanstvo se ispočetka širi preko sinagoga, ali ubrzo dolazi do razlaza. Kao što je Isus bio izbačen iz sinagoge u Nazaretu i nakon toga su ga njegovi mještani pokušali ubiti tako i njegovi sljedbenici bivaju izopćeni iz sinagoga koje postaju glavna žarišta borbe protiv širenja radosne vijesti. Zbog toga u Novom zavjetu sinagoga prvenstveno označava progoniteljicu prvih kršćana. Isus je to predvidio i unaprijed upozorio farizeje: „Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!” (Mt 23,33-36). Kazna za zlostavljanje i ubijanje Kristovih vjernika, s kojima se Isus poistovjećuje kada pita još neobraćenoga Savla zašto ga progoni, jest „osuda paklena” odnosno vječna propast za farizeje koji za to snose glavnu odgovornost.
Na istom tragu Isus govori o „Sinagogi sotoninoj” na dva mjesta u knjizi Otkrivenja. Crkvi u Smirni Isus piše: „Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga sotonina” (Otk 2,9). Crkvi u Filadelfiji Isus poručuje: „Evo, dovest ću neke iz sinagoge sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim” (Otk 3,9). Grčki izraz sinagoga doslovno znači skup ili zbor i ovdje označava Židove koji progone kršćane. Tako provode đavolju volju i time postaju njegova sinagoga (zbor) što objašnjava zašto im Isus niječe njihov židovski identitet odnosno pripadnost izabranom narodu. Odbacivanje Krista dovodi do promjene vjere.
Crkve i posljednji kršćani
Sinagoga se spominje i u sklopu eshatološke besjede. Isus govoreći svojim učenicima o posljednjim vremenima, upozorava: „No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.” (Lk 21,12-13). Obrazac se ponavlja pa se isto ono što se događalo kod prvoga Kristova dolaska ponavlja i pred njegov drugi dolazak. Ne radi se samo o tome da će kršćani biti progonjeni kao i njihov Učitelj jer to vrijedi za sva vremena niti se radi o tvrdokornosti Židova u odbacivanju Krista, nego se tu krije, po svemu sudeći, i jedno dodatno, iznenađujuće i zbunjujuće, značenje.
Prvi kršćani nisu imali crkve kao mjesta bogoslužja, nego su postojale samo sinagoge pa shodno tome Isus spominje samo ove zadnje. Sinagoge danas nemaju u svijetu značaj koji su imale u Izraelu u Kristovo vrijeme kada su one bile ne samo mjesta molitve, poučavanja već i mjesto društvenoga okupljanja gdje su se rješavali važni poslovi unutar zajednice što je uključivalo i ulogu lokalnoga suda, gdje su starješine rješavale sporove prema židovskom zakonu. Isusovo upozorenje dano kršćanima da će biti predavani u sinagoge odnosi se upravo na ove funkcije kojih danas sinagoga nema, ali mjesne Crkve imaju jer raspolažu vlastitim crkvenim sudom. Uz to Isus govori o globalnom stanju što opet odgovara crkvama koje su rasprostranjene po cijelom svijetu za razliku od sinagoga kojih je neusporedivo manje jer kršćana ima oko 2,4 milijarde, a Židova svega 15 milijuna. Stoga sve ukazuje da sinagoge koje spominje Isus opisujući posljednja vremena označavaju crkve. U prilog tome ide i spomen kraljeva kojih, kako već sada vidimo, neće biti u posljednja vremena ili će biti posve beznačajni kao u Engleskoj. Stoga ovdje kraljevi označavaju svjetske političke moćnike. Jezik toga vremena se koristi da bi se opisalo buduće stanje.
„Predavati vas” označava uhićenje i privođenje pod oružanom pratnjom. Crkve nemaju svoju vojsku ili policiju pa je očito da se misli na korištenje građanskih snaga reda slično kao i u slučaju procesa protiv Isusa kada su rimski vojnici bili upotrijebljeni od strane glavara svećeničkih. „Tamnice”, odnosno zatvori navode se skupa sa sinagogama. Crkve nemaju kako znamo svoje zatvore pa će se koristiti oni građanski. Ovo opisuje spregu koja će tada postojati između vjerskih i državnih vlasti. Danas se javno zastupa odvojenost države od Crkve, ali kad državi to ne odgovora, kao pred izbore, onda rado koristi Crkvu. Dakle, u posljednja vremena državna i njoj podčinjena crkvena vlast bit će jedinstveni u provođenju novoga svjetskog poretka i nove nadreligije pa će stoga zajednički suzbijati neistomišljenike. Najave toga vidimo u primjeru kineske Crkve koja je stavljena u službu komunističkoga širenja bezboštva i njemačke Crkve koja „demokratskim” putem, ali ništa manje učinkovito, razara kršćanstvo.
Sinagoge u Isusovo vrijeme, budući da su Židovi bili pod rimskom okupacijom, nisu bile izvršitelji kazne nego donositelji prosudbe i presude. Slično možemo očekivati u posljednja vremena da će takva uloga biti dodijeljena crkvenim vlastima na području vjere i bogoslužja. Zoran primjer imamo u vrijeme korone kad su crkvene vlasti naložile zatvaranje crkava po naputku državnih vlasti. A ako netko ne bi poslušao, umiješala bi se policija. No kao što vidimo u slučaju suđenja Isusu židovske vjerske vlasti već kod uhićenja koriste prema njemu silu. Zato evanđelisti Matej i Marko dodaju da će kršćani u posljednjim vremenima u sinagogama biti tučeni i bičevani.[1] To se može shvatiti doslovno u crkvama, ali prvenstveno može značiti i da će one biti za to odgovorne.
Obrati
Sve u svemu pravi paradoks koji se ponavlja. Vjerske strukture judaizma ustanovljene od Boga radi očuvanja prave vjere kod prvoga Isusova dolaska odbacile su Krista i progonile kršćane. Jednako tako će kod drugoga Isusova dolaska i crkvene strukture koje je Krist ustanovio za širenje vjere i spašavanje duša iznevjeriti svoje poslanje, odbaciti svoga utemeljitelja i postati progonitelji kršćana. Sve će to Gospodin dopustiti radi svjedočenja. Očito se tu misli na navještaj Isusa, jedinoga Spasitelja, koji će tada biti zaboravljen, prodan i izdan a njegov nauk krivotvoren. Svjedočenje preostalih vjernih kršćana, udova Crkve koju vrata paklena neće nadvladati (Mt 16,18), potrebno je pred zabludjelim građanskim ali i crkvenim vlastima, pred javnošću, te pred svima koji služe „Ocu laži” da se pokaju i obrate. Dakle to je čin milosrđa i ljubavi Božje prema njegovim neprijateljima i izdajicama.
[1] Mt 10,17-18, Mk 13,9.
