Ove godine, točnije u studenom, obilježit ćemo desetu obljetnicu smrti pjesnika i glazbenika Leonarda Cohena. Čitateljima ove revije mogao bi biti zanimljiv kao duhovni pjesnik. Valja napomenuti kako je do kraja života ostao predani Židov, ali kako je ipak njegova duhovnost bila u svojoj naravi bliska kršćanskim promišljanjima. Zapravo, mogli bismo reći da je na sebi svojstven način slijedio sve kršćanske implikacije, a da nije učinio konačni korak i pokrstio se. Međutim, valja isto tako napomenuti da nije bio iznimni primjer čiste duhovnosti, nego često i izvor sablazni. U njegovoj osobnosti, ali i u njegovu pjesništvu, vidimo napeto ispreplitanje duhovnoga i karnalnog, pa i svojevrsno poistovjećivanje tih dvaju fenomena koje nepripremljene čitatelje provocira. Ipak, krenemo li u dubinu prepoznat ćemo pojedinca koji pokušava shvatiti i dovesti u red sve kaotičniji svijet oko njega. Cohen nam se ovom zbirkom predstavlja kao ozbiljan tragač, onaj koji se ne da olako zadovoljiti banalnostima i koji je spreman proživjeti krajnje ekstremna iskustva kako bi dopro do istine i smisla.
Knjiga čežnje
Kako su kritičari primijetili, Knjiga čežnje djelo je pjesnika u godinama, odnosno pjesnika čiji život sve više postaje vraćanje na proživljeno i vrednovanje istoga. Tako zbirku odlikuje raspoloženje zasićenosti i cinizma. Stvarnost koju Cohen doživljava složena je, u sebi kontradiktorna, no ipak jasna i postojana. U svom izričaju Cohen je direktan i ne boji se sablazni ili vulgarnosti. To objašnjava i mješovitu strukturu zbirke koja sadrži 167 različitih tekstova koji uključuju pjesme u vezanom stihu, pjesme u slobodnom stihu, kao i niz proznih fragmenata. Tekstovi su popraćeni najrazličitijim crtežima i karikaturama eksplicitnoga i opscenog sadržaja. Ukratko, radi se o nestabilnoj lirskoj smjesi u kojoj usprkos kaotičnosti strukture otkrivamo biserje vrhunske poezije. Kvalitetu spomenutih biserja potvrđuje činjenica što je značajan dio zbirke uglazbljen na čak pet njegovih albuma. Knjiga čežnje stoga nije tek fusnota u Cohenovu stvaralaštvu, nego predstavlja svojevrsno sazrijevanje njegova promišljanja.
Cohen je pjesnik napetih i neugodnih zamršenosti. Njegove ljubavne pjesme poput Alexandra Leaving ili A Thousand Kisses Deep tematiziraju ljubavni odnos obilježen nejasnim i nedorečenim nagnućima koji su unutar sebe kontradiktorni. Promišljajući o životu i apsolutnom kao što čini u pjesmama The Faith i Never mind, Cohen otkriva ideale kojima stremi, ali i sumnje koje ga sputavaju prema njima. Cohen svojim stihovima utjelovljuje sve nedoumice i tjeskobe (post)moderne pokazujući dezorijentiranost suvremenoga čovjeka koji je ostao bez tla pod nogama i neba prema kojem može svoj pogled uprijeti.
Činilo se boljim putom
U velikoj većini tekstova ove zbirke prepoznajemo pjesnika koji je pun sebe, koji u svojoj bahatosti divinizira banalna i opscena promišljanja. Međutim, između tih i takvih tekstova trepere trezveni zapisi koji jednostavno, ali precizno i prodorno opisuje krizu našega vremena, naših vrijednosti i naših uvjerenja. Iz ove zbirke volio bih izdvojiti pjesmu It Seemed a Better Way:
Činilo se kao bolji put
Činilo se kao bolji put
Kad tek sam mu čuo glas
No sad je zbilja prekasno
Da okrene se i drugi obraz
Zvučalo je kao istina
I činilo se kao bolji put
Morao bi biti sirovina
Da izabereš krotak puk
Ali pitam se što ono bi
I što li je značilo, jer isprva
se naizgled ticao ljubavi
Da bi se zatim smrti dotakao
Al bolje da jezik primirim
I naučim gdje mi se djenuti
Kupu krvi da podignem
I probam za milost moliti[1]
Ovu pjesmu možemo promatrati kao poetiku Cohenove kasne, ali i najzrelije faze. Kako napomenusmo, ovdje prepoznajemo starijega pjesnika koji se zasitio za života i koji se više ne može zadovoljiti istrošenim obrascima promišljanja. Kako će Cohen pjevati na albumu You Want it Darker, suvremenom čovjeku valja proći kroz bol koja je življa i stvarnija od svakoga nas; kroz bol toliko jaku da je uništila svaki naš metanarativ i poništila svaku vjeru. Svatko je od nas svjedok kako je suvremeni čovjek rezultat složenih procesa rastakanja tijekom kojega je izgubio svaku sigurnost. Ostavljen sam sebi, on ipak mora ići dalje, svjestan da postoji ipak nešto čemu teži i prema čemu mora ići. Ova pjesma postaje tim još zanimljivija. Doista, Cohen može jedino zbunjeno promatrati naslijeđe iz kojega je potekao, no ne može ga odbaciti. Ono je nejasno, zbunjujuće, naizgled sasvim neprimjenjivo na naše okolnosti, međutim Cohen ne nalazi drugoga izlaska. Doista, valja bježati od zdravo za gotovo shvaćenih načina promišljanja, no ne može se izmaći od otajstava o kojima su ta promišljanja pokušala govoriti. Uistinu, suvremeni čovjek ne može pobjeći od svih „kupa krvi” koje mora ispiti želi li otkriti put vlastitoga otkupljenja i ostvarenja.
Doista, Cohenova zbirka je i nakon dvadeset godina i dalje svježa. Dapače, kao da je pretpostavila duhovni i moralni kaos koji će u naše doba uslijediti. Ako čitatelj ne bude u mogućnosti doći do zbirke, svakako će ono najvrjednije iz zbirke moći čuti na albumima Ten New Songs, Dear Heather, Popular Problems, You Want It Darker i Thanks for the Dance. Zbirka Knjiga čežnje proizlazi iz raspoloženja (post)moderne koje je obilježeno osmišljavanjem svijeta kojega je obuzeo besmisao i besciljnost. Usprkos zasićenosti i okorjelosti, Cohen i dalje uočava otajstva od kojih je čovjek otuđen te mu ih iznova otkriva na svjež i provokativan način, ostavljajući iza sebe iznimnu liriku čije nam istinsko vrednovanje tek predstoji.
[1]Leonard Cohen, Knjiga čežnje, V.B.Z., Biblioteka Posebna izdanja, Zagreb, 2007., str. 196., s engleskoga preveo: Damir Šodan (Original pročitati u: Leonard Cohen, Book of Longing, Penguin Books, London, 2007., str. 190.)
