Prva zapovjedna svetkovina Katoličke Crkva tijekom liturgijske godine, koja pada tijekom tjedna (izvan nedjelje), jest svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, koja svake godine pada u proljeće, u četvrtak nakon svetkovine Presvetog Trojstva. – Dakle, danas je prva zapovjedna svetkovina Katoličke Crkve, koja nije vezana uz nedjelju, kao što su vezane svetkovine Uskrsa, Duhova, Presvetog Trojstva, i Krista Kralja.
Zašto je ova svetkovina tako važna?
– To nam kazuju današnja misna čitanja, koja smo upravo čuli.
U prvom čitanju iz knjige Izlaska (Izl 24, 3-8) čuli smo kako je Mojsije polovicu krvi životinja, žrtvovanih Bogu za oproštenje grijeha izraelskog naroda, izlio na oltar, a drugom je polovicom poškropio Knjigu Saveza i narod s kojim je Bog sklopio savez po toj krvi, pod uvjetom da narod vrši Božje zapovijedi. Taj je savez bio na snazi preko 1.200 godina, tj. cijelo vrijeme, sve do smrti i uskrsnuća Isusa Krista.
Drugo čitanje, iz Poslanice Hebrejima (Heb 9, 11-15) kaže: budući da izraelski narod nije ustrajao u vjernosti prema Starom Savezu, Isus Krist, Veliki svećenik budućih dobara (koja će doći), sklopio je novi i vječni Savez – ne više krvlju janjadi i bikova, nego svojom vlastitom krvlju: prolio je svoju Krv za oproštenje naših grijeha i sa svojom je Krvlju ušao u Svetinju nad Svetinjama – na nebo, k Bogu Ocu, da bi posredovao za nas.
Ta se žrtva dogodila na Veliki Petak, kad je Isus prolio svoju Krv i umro na križu za naše opravdanje, a potom je ušao u svoju nebesku slavu. Svećenici Staroga Zavjeta svake su godine prikazivali Bogu žrtve okajnice i pomirnice, žrtvujući janjce i bikove, a Isus Krist nas je jednom zauvijek pomirio s Bogom po žrtvi svoga vlastitog Tijela i Krvi.
Da ta žrtva, koja ima neograničenu i trajnu vrijednost, ne bi pala u zaborav, budući da mi vrlo brzo zaboravljamo dobra koja primamo od Gospodina, Isus Krist je na Veliki Četvrtak ustanovio sakrament presvete Euharistije, Presveti oltarski Sakrament, sakrament svoga euharistijskog Tijela i Krvi, kao što smo čuli u današnjem Evanđelju (Mk 14, 12-16. 22-26). Ujedno je zapovjedio svojim učenicima da se euharistijska žrtva, sveta Misa, uvijek slavi njemu na spomen, te da se njegovi učenici hrane njegovim euharistijskim Tijelom i Krvlju – za život vječni. Jer, tko se ne hrani njegovim Tijelom i Krvlju, on nema života u sebi, neće baštiniti života vječnoga. Zato se kršćani pričešćuju barem jedanput godišnje, osobito za Uskrs. Tko to hoće i može, pa se pričešćuje i svaki dan, čini još bolje – na čast muke i smrti Isusove i na svoje spasenje i posvećenje.
Međutim, nije jedini razlog utemeljenja ovog sakramenta to da se hranimo Isusovim Tijelom i Krvlju, nego da Isus uvijek bude prisutan među nama. Isus tako voli čovjeka, da neizmjerno želi da uvijek bude među ljudima – i zato je uvijek prisutan u svakom tabernakulu Katoličke Crkve. Ali, nažalost, mi ljudi nismo svjesni kako silno Isus želi našu prisutnost pred njegovim licem u tabernakulu. Kako silno želi naše klanjanje i naše vjerničko predanje u njegovu neizmjernu ljubav.
Svaka iskrena i pobožna molitva dobra je i uspješna pred Bogom, ali je najbolja i najuspješnija ona koju molimo tijekom poniznog i zahvalnog klanjanja pred Presvetim oltarskim Sakramentom. – No, nažalost, mnogi vjernici još ne znaju ni pokleknuti pred tabernakulom, a da i ne govorimo o dugim molitvama pred Kristovim euharistijskim licem, niti pred njegovim probodenim srcem, koje je uvijek spremno uslišati naše molitve i dati nam svoje milosti.
U kršćanskim zemljama danas se obavljaju svečane tradicionalne procesije s Presvetim oltarskim Sakramentom po gradovima. Osim toga, vrlo često tijekom godine, a osobito prigodom euharistijskog klanjanja, dobivamo i svečani euharistijski blagoslov, koji je jedan od najvećih blagoslova, koje možemo dobiti.
I kad se ne organizira zajedničko javno klanjanje, svaki vjernik, prolazeći pokraj crkve, učinio bi jako dobro da uđe u crkvu – ne samo da upali svijeću, ostavi milostinju, ili da izmoli neku kratku molitvu pred Gospinim kipom, pred kipom sv. Ante ili nekog drugog sveca – nego prije svega da se pokloni Isusu Kristu, živom i prisutnom tijelom i duhom, kao Bog i čovjek, u Presvetom oltarskom Sakramentu, u tabernakulu.
Obnovimo tu pobožnost! Klanjajmo se Isusu što češće! Poučavajte riječju i primjerom i svoju djecu, da se i ona klanjaju Isusu kad god im je to moguće. A kad vam nije moguće doći pred Isusa u Tabernakulu, ili na zajedničko javno klanjanje u crkvi, klanjajte se raspetom i uskrslom Isusu pred njegovim svetim križem u svojoj kući.
Nažalost, u posljednje vrijeme imamo sve više kuća, u kojima se Kristov križ ne nalazi na počasnom mjestu u zajedničkim prostorijama, niti u gostinjskim sobama, a morao bi biti u svakoj sobi! – Jer, kad se molimo, treba da se molimo prvenstveno pred križem u našim obiteljima, a pred tabernakulom u crkvama.
Nakon ove sv. Mise podijelit ćemo vam svečani blagoslov s Presvetim oltarskim Sakramentom, a potom ćemo u procesiji otpratiti Sakrament u tabernakul.
Odnesite taj euharistijski blagoslov u svoje obitelji i podijelite ga sa svim članovima svojih obitelji, a osobito s bolesnicima i s malom djecom, da raspeti i uskrsli Isus nađe svoj stan u svim našim obiteljima i u svim srcima svojih vjernika, te da im svima dadne svoje obilne milosti i blagoslove. Amen.
3
