U subotu 21. ožujka, uoči 5. korizmene nedjelje, u Drijenči je održana tradicionalna pobožnost puta križa za vjernike tuzlanskog samostanskog područja i Tuzlanskog dekanata. Po 20. put je mnoštvo vjernika došlo u Drijenču kako bi ujedinjeni u molitvi pokazali svoje duhovno zajedništvo i u pokorničkom korizmenom hodu obnovili vlastitu vjeru. Put križa u Drijenči uvijek se održava u 4. korizmenom tjednu prije nedjelje koja je poznata i kao gluha – kada vjernici župa tuzlanskog kraja hodočaste u Drijenču kako bi u jedinstvenom ambijentu drjenačke kalvarije sudjelovali u pokorničkom hodu od postaje do postaje, idući prema vrhu gdje se kao kruna hodočašća slavi sveta misa u kapeli svetog Marka Evanđelista. Ovogodišnja korizmena duhovna obnova i put križa u Drijenči padaju u Godini svetog Franje, pa je stoga i sadržaj molitava bio dodatno obilježen franjevačkom duhovnošću. Program ovogodišnje duhovne obnove i puta križa započeo je u župnoj crkvi pokorničkim bogoslužjem nakon kojeg je uslijedila ispovijed. Kada je završila ispovijed, procesija predvođena križem krenula je poznatom stazom drjenačke kalvarije.
U pokorničkom duhu kretala se velika povorka hodočasnika od postaje do postaje i uz pučke napjeve polako se udaljavala od župne crkve. Još jednom se pokazalo kako je pobožnost puta križa omiljena u narodu i koliko vjenike ujedinjuje u pokorničkom korizmenom hodu prema svetkovini Uskrsa. Došavši na vrh drjenačke kalvarije, hodočasnici su primili blagoslov, nakon čega je započelo euharistijsko slavlje koje je predvodio preč. Oliver Jerković, dekan Tuzlanskog dekanata. U propovijedi je govorio o važnosti vjernikove povezanosti s Bogom. „Često kao vjernici upadamo u zamku da nam ne treba promjena, da nam ne treba obraćenje, ali na taj način kažnjavamo sami sebe“, poručio je okupljenim vjernicima preč. Oliver Jerković i dodao kako je potrebno mijenjati se kako bi čovjek bio blizu Bogu. „Tko hoće doći do Boga, mora proći ovim putom kojim smo i mi simbolično prošli, putom križa, mora ići za Isusom Kristom. Samo jedan put vodi onamo, a to je prihvatiti Njegovu riječ, vjerovati mu svim srcem i to živjeti. Ako se želimo obratiti, trebamo biti pripravni na odricanje, biti pripravni na žrtvu. To znači da se često trebamo odreći sebe, a to znači odreći se svoje volje, svojih ludih želja, svoga egoizma i svega što nas udaljuje od žrtve. Ako želimo vršiti Božju volju i živjeti punim plućima kao kršćani, trebamo se odreći samih sebe, žrtvovati sve Bogu – poput svetog Franje čiju godinu u Crkvi posebno obilježavamo. On je bio spreman žrtvovati cijeli život, svoju lagodnost i bogatstvo, kako bi se zaodjenuo siromaštvom i bio slobodan za Boga, te na taj način druge oduševiti za Boga i izvršiti svoju životnu zadaću“, promišljao je preč. Oliver Jerković i dometnuo kako vjernik pred sobom treba imati cilj. „Pred sobom trebamo imati cilj, a naš cilj je Uskrs, u toj nadi čovjek sve podnosi i zbog toga ima smisla sva žrtva i odricanje“, promišljao je preč. Jerković.
Na kraju svete mise okupljene je vjernike pozdravio župnik fra Franjo Martinović, a posebno je zahvalio predvoditelju misnog slavlja i svećenicima koji su sa svojim župljanima došli na zajedničku korizmenu pobožnost puta križa. Zahvalio je i skupini mladih hodočasnika koji su pješačili od Brežaka do Drijenče. Na kraju je sve pozvao u Hrvatski dom na zajedničku okrjepu.
M. B.
