Na ulazu u Centar za rehabilitaciju i odgoj djece s teškoćama u razvoju Zlatni cekin, u Slavonskom Brodu, dočekuje nas rečenica koja nije samo citat nego i obveza svima koji kroz ta vrata prolaze: „Samo je najbolje dovoljno dobro za dijete”(Maria Montessori). Već u prvim minutama koje provedete u Centru postaje jasno da se ovdje te riječi ne shvaćaju olako. Hodnici nisu tihi ni sterilni, ne odišu ozbiljnošću kakvu često očekujemo od zdravstvenih i rehabilitacijskih ustanova. Naprotiv, ispunjeni su dječjim glasovima, smijehom, pjesmom, dozivanjem, nasmiješenim djelatnicima. Dok hodate njima, teško je razlučiti gdje se točno nalazite. U vrtiću? Na poliklinici? Možda će vam trebati malo vremena da pomirite svoja očekivanja o suhoparnoj zastrašujućoj ustanovi s neočekivanom živošću i vedrinom, ali vam zasigurno neće trebati dugo da shvatite da je na ovom mjestu dijete u centru svega, a njegova dobrobit prioritet.
Zlatni cekin osnovan je 1993. godine uz pomoć franjevaca iz Bologne i njihova karitativnog društva Antoniano, odnosno preko njihova dječjeg festivala Zecchino d’oro (Zlatni cekin) čije ime, u znak zahvalnosti, ovaj centar i nosi. Zgradu Centra je projektirao ugledni arhitekt, prof. Zlatko Ugljen. U razdoblju kada je polikliniku u Centru vodio pedijatar Antun Jelić, u Zlatnom cekinu je neko vrijeme proveo i dr. Theodor Hellbrügge, osnivač Kinderzentruma u Münchenu, koji je dao prijedlog organizacije rada u ustanovi po kojoj ona funkcionira i danas. Tako Centar objedinjuje polikliniku za rehabilitaciju, ustanovu socijalne skrbi i dječji vrtić. Na jednom mjestu susreću se zdravstvo, odgoj, obrazovanje i socijalna briga što Zlatni cekin čini jedinstvenom ustanovom koja kroz svoje programe i usluge pruža djeci sigurno, poticajno i stručno okruženje za razvoj, rast i učenje.
U sklopu poliklinike djeluju dvije specijalističke ambulante: pedijatrijska i fizijatrijska. Liječnik fizijatar, kao voditelj tima, surađuje s pedijatrom, defektologom, logopedom, psihologom, radnim terapeutom i drugim zdravstvenim osobljem. Oni provode cjelovitu rehabilitaciju djece koja dolaze na ambulantno liječenje. Terapije se provode individualno.
U okviru socijalnih usluga nudi se poludnevni, dnevni boravak i tjedni smještaj za djecu predškolskoga uzrasta radi rehabilitacije kao i pružanje stručne pomoći u obitelji (patronaža). Roditelji djece s teškoćama u razvoju predškolske dobi iz udaljenih mjesta i zbog socijalnih problema imaju mogućnost u Zlatnom cekinu s rješenjem Zavoda za socijalni rad koristiti usluge dnevnoga i tjednog boravka kao i koristiti sve usluge poliklinike. Troškove boravka uz Rješenja Centra za socijalnu skrb plaća socijalna skrb, a usluge poliklinike podmiruje HZZO preko uputnice djetetova liječnika.
Pružanje socijalnih usluga vodi Antonija Alfeldi, prvostupnica radne terapije koja nam je pojasnila: „Osnovni cilj našega rada s djecom je rana, multidisciplinarna i sveobuhvatna rehabilitacija i habilitacija, a u samom procesu je važno i aktivno sudjelovanje roditelja. Stoga se uvijek uz terapije namijenjene djeci provodi i edukacija roditelja, što je dodatan izazov ovoga posla. Ali za nagradu dobijemo to da svaki dan provodimo s ovom divnom djecom.”
Dječji vrtić Cekin trenutno se brine o 125 djece. Program rada dječjega vrtića usmjeren je na odgoj i socijalizaciju djece s teškoćama u razvoju kojih je u vrtiću oko 40 i koja, pored vrtićkoga programa, imaju mogućnost koristiti i rehabilitacijske vježbe u Poliklinici. Ovakav multidisciplinarni rad s djecom velika je prednost kako za djecu tako i za roditelje kojima je omogućeno da na jednom mjestu dobiju sve usluge potrebne za tretiranje problema s kojim se dijete nosi.
Posao koji se radi dušom i srcem
Ukupno 65 zaposlenika svakodnevno skrbi o djeci od dojenačke dobi do 18 godina.
U Centru nas je ugostio fra Ilija Jerković, svećenik član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji vrši službu ravnatelja Centra od samoga osnutka. Fra Ilija je samozatajan i skroman iako je očito da je Centar izgrađen i opstaje zahvaljujući upravo njegovoj nepokolebljivoj vjeri, jasnoj viziji i snažnoj želji da pomogne djeci kojoj je pomoć potrebna. Godine 2023. dodijeljen mu je Zlatni grb Brodsko-posavske županije za životno djelo i dugogodišnji rad s djecom.
Ipak, fra Ilija zasluge za tu nagradu pripisuje drugima i smatra da nagrada pripada osoblju koje iz dana u dan radi s jednakom posvećenošću unatoč svim zahtjevima i izazovima svoga posla, osoblju koje svakodnevno radi u Centru, često daleko od očiju javnosti, ali nikada daleko od djece.
Iako Centar neupitno puno toga nudi, fra Ilija smatra da je još uvijek „jako malo učinjeno u odnosu na to kolike su potrebe”. Usluge Centra dnevno koristi oko 400 djece. Ipak, atmosfera ne djeluje kaotično. Naprotiv, osjećaju se mir, toplina, sigurnost i obiteljska atmosfera. Onaj utješni faktor koji roditelji traže kada s knedlom u grlu ostavljaju dijete nepoznatim rukama, nadajući se da će te ruke biti nježne, strpljive i stručne. A u ovom slučaju to upravo i jesu, jer ovaj se posao ne može raditi drukčije.
Katarina Jerković Gavran, magistra sestrinstva i zamjenica ravnatelja, to sažima jednostavno i iskreno: „Osjećam da smo na neki način odabrani za ovo što radimo. Ovo nije posao koji možeš samo doći i odraditi. On je i fizički i emotivno zahtjevan. Ovo je posao koji se radi dušom i srcem jer drukčije ne možeš. Ovo moraš voljeti, živjeti i htjeti to raditi.”
Prostor Centra je uredan i bogato opremljen spravama i pomagalima potrebnima za realizaciju brojnih sadržaja koji se nude djeci u okviru terapijskih procesa. Tako Centar ima senzornu i snoezelen sobu te provodi neurofeedback i stohastičku rezonancnu terapiju, a uvedene su i Vojta i Maes terapije. Dječji radovi izloženi posvuda… na zidovima, vratima, hodnicima… svjedoče o svakodnevnom radu i malim, ali neizmjerno važnim pomacima koji za dijete znače cijeli svijet.
Zadovoljstvo rada s djecom
U vrtiću, kojim upravlja Antonija Domorad, magistra predškolskog odgoja i obrazovanja, zajedno borave djeca s razvojnim teškoćama i ona bez. Svi u istoj skupini. Svi zajedno. Prema Montessori modelu, uče jedni od drugih.
„Mlađi gledaju starije, stariji preuzimaju odgovornost. Razlike se ne skrivaju, ali se ne ističu kao prepreka, već postaju prostor učenja, empatije i bliskosti. Djeca se raduju svakom, pa i najmanjem napretku bio njihov osobni ili tuđi.” – naglašava ravnateljica vrtića.
S nama je podijelila i brojne priče o vrtićkoj djeci i načinima na koje je djeca svakodnevno pozitivno iznenađuju i njezin posao, na kraju dana, čine jednim velikim zadovoljstvom. Tako smo saznali i za „svečani ručak” koji se, jednom mjesečno, organizira u vrtiću. Djeca, zajedno s odgojiteljima, taj dan postavljaju stolove sa stolnjacima, cvijećem i svijećama. Uče kako se ponašati za stolom, kako biti pažljiv, tih, uredan. Taj dan se ne mrvi, ne prosipa, ne žuri. Jede se s poštovanjem prema hrani, prema drugima, prema trenutku. Dogodilo se da su se jednom prilikom djeca s odgojiteljima zatekla na ručku izvan vrtića u hotelskom restoranu i „svečani ručak” je zaživio u „stvarnim” okolnostima. Dovoljno je bilo da im odgojiteljica izgovori šifru koju su svi prepoznali: „Svečani ručak!” Djeca su, na ponos i oduševljenje svih prisutnih, primijenila sve naučeno i pokazala da su lekciju usvojila. Ta priča mi je nametnula pitanje: Što mi možemo naučiti iz priče o „svečanom ručku”? Je li možda naš posjet Zlatnom cekinu za nas bio jedan takav „svečani ručak”. Edukativan. Otrježnjujući. Lekcija iz poniznosti, zahvalnosti i umjerenosti u vlastitim željama. Lekcija pred djecom koja se svakodnevno suočavaju s izazovima koje često uzimamo zdravo za gotovo. Lekcija pred ljudima koji taj težak, zahtjevan posao rade srcem, jer drukčije ne znaju. Možda bismo i mi trebali, barem jednom mjesečno, imati svoj „svečani ručak” kao trenutak u kojem zastanemo. Uozbiljimo se. Prisjetimo se vrijednosti koje lako zaboravljamo. Pogledamo oko sebe i zapitamo se činimo li dovoljno?
Zlatni cekin, kao sufinancirana ustanova uz veoma skromnu podršku države, uvelike ovisi o dobročiniteljima i donatorima. Svatkood nas se može uključiti i dati doprinos radu Centra bilo volontiranjem, donacijama ili širenjem svijesti o važnosti rada ovakvih ustanova. Svaka pomoć, ma koliko mala nam se činila, može imati velik i dugoročan učinak, a na mrežnoj stranici Zlatnog cekina www.zlatni-cekin.hr mogu se saznati točne informacije o tome kako pomoći njihov rad.
Centar smo napustili puni dojmova i s unutarnjom zapovijedi koja se sama nametnula i vrisnula u nama „Šifra: svečani ručak!” I od dana posjeta, kada se aktivirala, još uvijek u mislima glasno odjekuje kao tajni kod kojim smo dobili jasna uputstva za život koja kažu: Usredotoči se,budi zahvalan, budi pažljiv i budi najbolja verzija sebe jer djeca bar toliko od nas zaslužuju!
