„Božji putovi su čudesni i svatko od nas je s razlogom tamo gdje jest. Moj put i moj život praćen je pjesmom od malih nogu. Kao djevojčica bila sam aktivna u svim zborovima posebno u crkvi. U našoj župi djelovale su Služavke Maloga Isusa i njihova prisutnost u mom životu kako tada tako i danas ima posebnu ulogu i mjesto. U malim sredinama kao što je Rama, gdje su riječi sporije, ali osjećaji dublji, pjesma nije samo glazba ona je sjećanje, molitva, znak pripadnosti. U tom duhu već 14 godina djeluje etno skupina Čuvarice. Svojim glasovima ne prenosimo samo melodije nego i poruke prošlih vremena, vjere i duše jednostavnoga čovjeka. Divin dan, spomendan ramske mučenice Dive Grabovčeve, dan je kada cijela Rama postaje jedno veliko srce. U tom srcu, pjesma ima posebno mjesto. A Čuvarice su, već godinama, dio toga posebnog dana svojim nastupom, prisutnošću i predanošću. Naše ime Čuvarice nije slučajno. Mi čuvamo tradiciju, običaje, jezik i sve ono što se prenosi s koljena na koljeno na jedan jedinstven način. Pjesmom podsjećamo tko smo i otkuda dolazimo. U vremenu kada mnogo toga nestaje, nastojimo ostati vjerna nit koja povezuje jučer i danas, staro i novo, tiho i snažno.”
Ovim riječima je Biljana Glibo, voditeljica etno skupine Čuvarice započela naš razgovor i predstavila sebe i rad Čuvarica, a mi smo željeli saznati i više.
Etno skupina Čuvarice poznata je po dubokoj ukorijenjenosti u ramsku tradiciju. Kada ste prvi put osjetili poziv da kroz glazbu čuvate i prenosite baštinu svoga kraja?
Ljubav prema narodnoj pjesmi i tradiciji nosim odmalena. Odrasla sam u obitelji gdje su se njegovali običaji, poštovalo ono što su naši stari živjeli, pjevalo se iz duše i prenosila se vrijednost zajedništva, vjere i pripadnosti. To je nešto što se ne uči nego upiješ s odgojem.
Rama je prostor bogat nematerijalnom kulturnom baštinom, kraj koji ima snažnu i tešku prošlost, ali i kraj koji se nekoliko puta dizao iznova. Vjera običnoga čovjeka je ona koja je bila presudna, jednostavna vjera gdje nema puno pitanja.
U Ramu sam došla 1993. godine, kao izbjeglica. Pet godina poslije, 1998., sam se udala. Moj suprug je iz Donje Vasti, iz župe Uzdol. Upravo tamo, u toj zajednici, sve je počelo dobivati jasniji oblik. Uključila sam se u život župe i postala voditeljica zbora fra Stjepan Barišić Uzdol, što je bio moj prvi angažman u glazbi unutar župe. Nakon toga sam se uključila u rad HKUD-a Uzdol, a poslije i osnovala HKUD Rama, s ciljem da se kulturna baština našega kraja ne samo očuva nego i približi mlađima. Kroz to društvo razvijala se i škola folklora, koja je postala važan prostor za učenje i prijenos znanja o narodnim plesovima, pjesmama i običajima. Sve to me dodatno oblikovalo i vodilo prema onome što danas jesu Čuvarice. Taj put nije bio unaprijed planiran, ali gledajući unatrag, sve se nekako prirodno nadovezivalo. Ništa nije bilo slučajno. Sve je krenulo iz života, iz obitelji, iz Crkve i u svemu tome pjesma je uvijek imala posebno mjesto.
Pjesmom pamtimo i zahvaljujemo
Rama je uvijek prisutna u vašim pjesmama – kao lik, pejzaž, molitva. Kada biste morali opisati dušu Rame jednim mirisom, jednom bojom i jednim zvukom – što biste izabrali?
Zanimljivo pitanje, jer Rama zaista nosi duboku priču i dušu u sebi. Rama je nama mnogo više od mjesta – ona je duhovno ishodište, izvor pjesme i molitve. To posebno osjetim svake nedjelje kada idem na Šćit jer tamo vodim crkveni zbor zadnje dvije godine. Duša Rame miriše na pokošeno sijeno, na oranice koje su se obrađivale, na voćnjake i miris jeseni, na ramsku šljivu i rakiju, na miris domaće pite, na sve ono što se radilo s puno ljubavi i pjesme.
Da je moram obojiti, bila bi crno-bijela poput stare slike koja se čuva generacijama. A njezin zvuk bio bi, ženski glas, onaj što se nekad prolamao planinama dok su žene čuvale ovce i krave, uz pratnju cvrkuta ptica i ljepote netaknute prirode, pjesma bi se širila dolinom kao vjetar. Iako je Rama oduvijek imala bogatu tradiciju, burna povijest često joj nije dopuštala da se ta ljepota čuje naglas. Tek nakon Domovinskoga rata, kad su rane bile još svježe, ali duh slobodan, otvorio se prostor da ponovno pjeva punim glasom.
Čuvarice ne pjevaju samo o Rami, teme naših pjesama su različite. Nama je svaka pjesma čin pamćenja i zahvalnosti onima koji su bili prije nas i onima koji tek dolaze. Pjesmom čuvamo ono što nas je oblikovalo: vjeru, hrvatski identitet, jezik i ljubav prema glazbi.
U kojoj mjeri vjera i molitva oblikuju Vaš rad – ne samo u glazbenom nego i osobnom smislu?
Vjera mi puno znači. Kroz pjesmu osjećam snagu molitve jer, kako se kaže, tko pjeva, dva puta moli. Nama Čuvaricama vjera nije samo riječ nego osjećaj koji povezuje prošlost i sadašnjost. Ona nam daje snagu i mir, ne samo u pjesmama nego i u svakodnevnom životu. Naše probe uvijek počinju molitvom. To nam pomaže da se usredotočimo, da budemo zajedno u duhu i da svaki ton pjevamo s poštovanjem i ljubavlju onako iz srca.
Pjevati nama znači moliti i zahvaljivati. Vjera i molitva su u srcu svega što radimo. Bez njih naša pjesma ne bi imala dušu. Rado pjevamo na euharistijskim slavljima. Božja providnost u radu naše skupine jako se očitovala, nekad je tako prisutna da je možemo dotaknuti. Mislim da je to pokazatelj da smo na pravom putu i da je Gospodin uvijek s nama.
Posebno na što smo ponosne jest da u svom programu rada imamo i Korizmeni hod „Prosti moj Bože”. Gdje se korizmenim pjesmama na poseban način pripremamo za Uskrs. To su koncerti puni emocija, sabranosti i molitve. U ovoj godini posjetili smo 11 župa.
Čuvarice povezuju žene različitih generacija. Koliko je važno kroz svoj rad mladima prenijeti tradiciju, običaje i priče poput one o Divi Grabovčevoj i kako oni to prihvaćaju?
Čuvarice zaista povezuju žene različitih generacija i to nam je izuzetno važno. Kroz skupinu je prošlo mnogo članica i Bogu sam zahvalna za svaku jer svaka je dala nešto svoje. Danas kad se osvrnem znam da je svaka od nas jedan kamenčić u velikom mozaiku koji priča priče kroz naše pjesme bile one autorske ili obrađene tradicijske. Našim radom želimo mladima prenijeti tradiciju, običaje i priče koje oblikuju naš hrvatski identitet poput one o Divi Grabovčevoj koja je dala svoj život radi vjere u doba turske vlasti, i danas je primjer svim djevojkama i majkama. Svake godine hodočastimo na njezin grob na Kedžaru prve nedjelje nakon Svetoga Petra i Pavla, što je za nas poseban čin sjećanja i poštovanja.
Mladi danas možda žive u drukčijem svijetu, ali oni osjete tu snagu priče i prepoznaju važnost korijena. S velikim poštovanjem slušaju, uče i često me iznenade koliko su željni razumjeti i prihvatiti svoje naslijeđe. Za nas je prijenos tradicije most koji povezuje prošlost i budućnost. Pjesmom i pričama gradimo taj most jer vjerujemo da će samo tako naša kultura i vrijednosti živjeti dalje, u srcima novih generacija.
Diva kao trajni izvor inspiracije
Što Vama znači Diva i na koji način njezina priča utječe na Vaš umjetnički izraz?
Diva Grabovčeva nama je simbol čistoće, žrtve, duhovne snage i hrabrosti, sve ono što nastojimo utkati u svoj rad i život. Njezina priča nije samo povijesni događaj nego trajni izvor inspiracije i snage. Kroz njezin lik osjećamo duboku povezanost s našim korijenima i vjerom, ali i s vrijednostima koje su važne i danas: odanost, hrabrost i nepokolebljivost u svojim uvjerenjima. To nas vodi da pjesmom prenosimo te poruke i ustrajemo u očuvanju tradicije.
U umjetničkom izrazu Dive Grabovčeve nema samo patnje ili žrtve nego i nade i snage baš kao što je i naša pjesma poziv na očuvanje vjere, zajedništva i ljubavi prema svome kraju, hrvatskom narodu i domovini.
Vaša autorska pjesma „Diva s Vrana” dirnula je mnoge. Kako je nastala ta pjesma i kako ju je publika prihvatila?
Pjesma „Diva s Vrana” nastala je iz naše potrebe da iskažemo poštovanje prema Divi Grabovčevoj. Kada smo prvi put pjevale misu na Kedžari, došli smo na ideju da bi bilo lijepo da joj napišemo pjesmu. Nekoliko Čuvarica napisalo je različite tekstove o Divi, a iz njih smo zajedno stvorile pjesmu, odnosno tekst Diva s Vrana, a David Glibo, naš najstariji sin, napisao je glazbu. Josip Vukoja uradio je aranžman te se pjesma nalazi na našem prvom albumu „Divojka” koji smo izdali 2019. godine. Od tada, svake godine prije Divina govora uvijek otpjevamo tu pjesmu kao čin sjećanja i časti, ali i kao podsjetnik na snagu vjere i hrabrost koju Diva simbolizira. Publika je pjesmu vrlo dobro prihvatila, a za nju smo snimile i spot.
Da možete sjesti i razgovarati s Divom Grabovčevom – što biste je pitali?
Prije svega bih joj zahvalila. Zahvalila bih joj na njezinoj hrabrosti, na njezinoj nepokolebljivoj vjeri i na tome što je u vremenu tame ostala svjetlo koje i danas svijetli mnogima. Rekla bih joj da njezina žrtva nije zaboravljena, da se njezino ime danas s poštovanjem izgovara, da su njezina čistoća i odanost Bogu postali putokaz mnogima koji traže snagu u kušnjama.Pitala bih je kako je osjećala Božju prisutnost u trenucima kad su joj sve zemaljske sigurnosti bile oduzete, i zamolila bih je da moli za sve nas osobito za mlade koji su često izgubljeni u svijetu bez trajnih vrijednosti. Vjerujem da bi njezine riječi bile blage, ali snažne i da bi nas podsjetila da prava sloboda dolazi jedino kroz vjernost istini jedinomu Gospodinu našemu Isusu Kristu.
Mnoge djevojke posjećuju grob Dive Grabovčeve i to često odjevene u narodnu nošnju kako bi izrazile neku vrstu pripadnosti i ponosa. Kako Vi gledate na to?
Meni je jako drago vidjeti kako mnoge djevojke posjećuju grob Dive Grabovčeve. Danas ljudi dolaze na Divin grob ne samo iz Rame nego iz cijele Hercegovine, Dalmacije u zadnje vrijeme i iz Bosne, puno je hodočasnika i iz Hrvatske. To nije samo lijep običaj nego snažan izraz pripadnosti, poštovanja i ponosa prema našoj tradiciji i kraju.
Posebno je lijepo što svake godine jedna od djevojaka, odjevena u prekrasnu ramsku narodnu nošnju, izgovori Divin govor. Nekoliko naših članica imale su tu privilegiju da, u liku Dive, izgovore tekst koji je za ovu prigodu napisao fra Mijo Džolan. To su bile Iva-Ines Pavlović, Nada Krešo, Ivana Jozić i Iva Glibo. I same često obučemo narodnu nošnju, posebno na blagdan Velike i Male Gospe koja se uvelike štuje u Rami.
Možemo li reći da su Čuvarice, baš kao i Diva, primjer vrijednosti koje se danas često zanemaruju?
Diva Grabovčeva nam je prije svega primjer ženske snage, ustrajnosti i duboke vjere u zaboravljene vrijednosti. Nije uvijek lako slijediti taj put, ali njezina priča i život nas svakodnevno podsjećaju koliko je važno ostati vjeran sebi i svojim uvjerenjima. Kao skupina, trudimo se čuvati i prenositi tradiciju, vjeru i običaje, baš kao što je Diva hrabro čuvala ono u što je vjerovala. Njezin primjer daje nam snagu da i mi u svojim životima i radu ustrajemo, unatoč svim izazovima i teškoćama s kojima se susrećemo. Zahvaljujući njoj, razumijemo koliko je važno biti hrabar, ponosan i vjeran svojim korijenima, i baš zato Diva za nas nije samo priča iz prošlosti ona je živa inspiracija.
Što biste poručili mladim djevojkama koje možda i same u Divi pronalaze inspiraciju?
Mladim djevojkama poručila bih da ostanu vjerne sebi i svojim vrijednostima, čak i kada se svijet oko njih brzo mijenja. U vremenu punom izazova i neizvjesnosti, važno je pronaći snagu u vlastitoj vjeri i onome što nas čini posebnima. Ako u Divi Grabovčevoj pronalaze inspiraciju, neka joj se ugledaju na hrabrost, čistoću i odlučnost jer upravo one čuvaju vrijednosti koje Diva simbolizira. Neka znaju da je moguće biti vjeran sebi i živjeti dostojanstveno, bez obzira na prepreke. Važno je njegovati ono što nam daje snagu i smisao jer u tome pronalazimo snagu za budućnost.
Obitelj i „Čuvarice” su moj dom
Biti žena danas – u tradicijskoj glazbi, u vjeri, u javnosti – donosi i izazove. Kako ih Vi doživljavate i savladavate?
Biti žena općenito nekad nije lako jer još uvijek živimo u svijetu koji je često muškarcima bliži. Ipak, biti žena je nešto najljepše što postoji jer sam Bog je baš ženi dao čast da bude nositeljica života. Ima li išta ljepše od toga? U tradicijskoj glazbi, vjeri i javnosti, često se susrećem s izazovima, ali me upravo ta misija i ta uloga žene drže snažnom. Uz podršku obitelji uspijevam pronaći snagu da nastavim i da ostanem vjerna vrijednostima koje smatram važnima. Znati da sam dio nečega većeg i da svojim djelovanjem mogu utjecati na druge žene daje mi motivaciju da ne odustajem, bez obzira na prepreke.
Imate li u planu nove projekte? Možemo li očekivati još pjesama koje će oživjeti naše legende i svece?
Kroz naše pjesme uvijek se provlače ljubav, vjera i domoljublje. Na ova dva albuma koja smo do sada izdali, opjevale smo važne povijesne osobe poput Dive Grabovčeve, Mijata Tomića i kraljice Katarine. Pjevale smo o Rami i svemu što ona znači. Ako Bog da, vjerojatno će biti još sličnih pjesama koje će nastaviti oživljavati naše legende i povijest. Želimo da te priče i dalje žive kroz našu glazbu.
Kada ne biste bile „Čuvarice” u glazbenom smislu, čega biste bile čuvarice u svakodnevnom životu?
Glazba je dio moga identiteta, način na koji osjećam svijet i proživljavam vjeru. Teško bih mogla zamisliti život bez nje. Ali kada bih morala odabrati nešto drugo, bila bih čuvarica onih poziva koji također donose život, nadu i utjehu. Rad u medicini doživljavam kao izraz velike plemenitosti u tome vidim služenje čovjeku u njegovim najosjetljivijim trenucima. Divim se ljudima koji s ljubavlju i stručnošću vraćaju zdravlje i dostojanstvo onima kojima je ono narušeno. S druge strane, misijski rad me duboko nadahnjuje na duhovnoj razini. To je služenje koje prelazi granice jezika, naroda i kultura, to je potpuna predanost Bogu i bližnjemu. U tom kontekstu posebno me dirnula životna priča sestre Ane Uložnik, koja svojim životom svjedoči Kristovu ljubav do kraja. Uz to, volim rad s djecom i mladima, kao i istraživački rad koji traži tišinu, strpljenje i predanost. Iznad svega, moja obitelj i moje „Čuvarice” su moj dom, s njima čuvam ono što mi je najdragocjenije: vjeru, zajedništvo i srce koje pjeva. Bez njihove vjere i podrške, teško bi bilo nositi sve izazove koji su pred nama. Rad s njima ispunjava me i daje mi snagu. Često kažem da smo poput obitelji jer samo na temeljima povjerenja, zajedništva i ljubavi možemo opstati unatoč svim teškoćama. Sve što radimo kroz glazbu, vjeru i zajedništvo podsjeća nas koliko je važno biti vjeran sebi, pomagati drugima i nositi u srcu ljubav i nadu. Nadam se da će ova poruka potaknuti svakoga tko je pročita da pronađe snagu u sebi, da voli i vjeruje jer upravo to daje životu pravi smisao. Ljubav iznad svega, a ljubav je Isus Krist.
