Braćo i sestre, bliži se kraj crkvene, tj. liturgijske godine. Sljedeće nedjelje slavimo svetkovinu Krista Kralja, a to je posljednja svetkovina crkvene godine. Nakon dva tjedna je Prva nedjelja došašća, koja označava početak nove liturgijske godine i početak priprema za slavlje Božića.
Zbog toga Crkva danas posebno razmišlja o svršetku svijeta. Vjernici se pripremaju za odlučujući susret s Kristom, koji će na kraju svijeta doći kao sudac živih i mrtvih.
Prorok Malahija u prvom čitanju (Mal 3, 19-20) upozorio je na dolazak ovog dana, kad će za one koji se boje Gospodina „sunce pravde ogranuti”, dok će oholi i bahati, te svi grešnici i nepravedni ljudi, biti spaljeni poput strnjike na tom suncu. Zato se ljudi boje dana svršetka svijeta, jer su svjesni da zbog svojih grijeha zaslužuju biti spaljeni poput slame. Međutim, pravi vjernici se ne boje toga dana, jer će on za njih biti dan spasenja.
Ali pazimo da nam se ne dogodi kao nekim novoobraćenicima u Solunu, koji su vjerovali da će uskoro doći kraj svijeta, pa nisu htjeli ništa raditi, nego su jeli i pili, da bi iskoristili dobra koja su stekli. Mislili su da se više ne moraju mučiti i raditi, jer će ionako uskoro doći kraj svijeta i njihov će trud biti uzaludan.
Čak je i sveti apostol Pavao čuo za njihovo ponašanje, te ih je u svojoj drugoj poslanici Solunjanima (2 Sol 3, 7-12) strogo ukorio zbog njihove zablude, jer su krivo shvatili kršćanski nauk. Naredio im je: „Tko neće da radi, neka i ne jede!”
Istina je da će uskoro doći kraj svijeta, ali ipak ne znamo, niti možemo znati, kada će doći. Stoga svi moramo raditi pošteno i savjesno, te jesti kruh od svoga rada, a ne živjeti kao paraziti, iskorištavajući tuđi rad i trud.
Grijeh je i krađa i lijenost. Oni koji ne rade, i lijeni su, a i lopovi – jer nisu zaradili kruh vlastitim znojem, zbog lijenosti, a ipak jedu kao i drugi, pa čak i bolje od drugih! (U Albaniji je u vrijeme komunizma bila raširena izreka: „Oni koji rade, oni i jedu; a oni koji ne rade – oni jedu i piju!) Slično smo iskustvo imali i mi, a ono se i danas ponavlja…
Neradnici su poput lopova koji kradu ili pljačkaju tuđa dobra. Znamo da je takvo ponašanje zločin i da će ga Bog kazniti. Takvi će na dan Božjeg suda „biti spaljeni poput strnja”, kako je rekao prorok Malahija.
Isus Krist govori o istoj temi u Evanđelju (Lk 21, 5-19). Govoreći o Jeruzalemskom hramu, kojemu su se apostoli divili, Isus reče: „Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen”. Nakon što su ga pitali kad će se to dogoditi, Isus ih je poučio da ne dopuste da ih zavaravaju lažljivci, koji će doći u njegovo ime govoreći da je već došao kraj svijeta. Jer će se prvo dogoditi potresi, ratovi i velike katastrofe. Neprijatelji će progoniti vjernike i mnoge od njih će ubiti, ali vi „svojom ćete se postojanošću spasiti!”
Što nam je Isus htio reći ovim riječima?
– Htio nas je ohrabriti da ostanemo vjerni do kraja, jer samo „tko ustraje do kraja, taj će se spasiti”.
Vi znate da u natjecanjima pobjeđuje samo onaj tko prvi stigne do cilja. Ali ako netko trčeći padne, ili se zaustavi tik prije cilja, izgubio je. Ne može pobijediti. Prva osoba koja prijeđe označenu crtu, pobjeđuje. Tako je tijekom jedne međunarodne utrke jedan trkač bio brži od svih ostalih i trčao je gotovo 100 metara ispred ostalih, ali na kraju se toliko umorio, da je gotovo odustao samo nekoliko metara prije cilja. Drugi trkač ga je stigao, ali ga nije htio prestići. Uzeo ga je za ruku i pomogao mu da prijeđe liniju, da dođe do cilja. Mogao mu je oduzeti titulu pobjednika, ali nije htio. Više je volio svog umornog prijatelja, nego titulu i nagradu koju će dobiti. Na kraju su im suci obojici dodijelili prvu nagradu, ali ovaj primjer velikodušnosti drugoplasiranog bio je prihvaćen s poštovanjem i hvaljen diljem svijeta.
Tako je i s našim spasenjem. Svi trčimo prema spasenju, ali samo oni koji ostanu vjerni i ustrajni do kraja u svom trpljenju, bit će spašeni. Čak i ako se netko umori, prijatelji bi mu trebali pomoći da ustraje, kako nitko ne bi ostao izvan Kraljevstva Božjega, jer svi imamo isti cilj, a nitko od nas ne može biti potpuno sretan bez svojih prijatelja.
Ne bismo se trebali bojati svojih neprijatelja i neprijatelja svoje vjere, jer oni će izgorjeti poput strnjike na dan suda. Ali moramo pomagati svojim bližnjima i dragima, da nitko ne stane na pola puta, ili prije nego što dođe do cilja, jer potpuna radost je samo kad smo svi zajedno sretni i spašeni, kad svi zajedno budemo uživali vječnu sreću u Kraljevstvu Božjem. Amen.
