Braćo i sestre, središnja tema današnje sv. mise jest vjera, tj. povjerenje u Boga.
Vjera ili povjerenje u Boga je ono što razlikuje Božji izabrani narod, izraelski narod, od svih poganskih naroda. Samo je Izrael u to vrijeme vjerovao u jednog jedinog pravog Boga, dok su svi ostali poganski narodi vjerovali u mnoge lažne bogove, ali ne u pravog Boga. Samo vjerovanje u pravog Boga bilo je izvan njihovog interesa.
Isto se događa i danas: u današnjem svijetu sva tašta, isprazna, pa i glupa uvjerenja su dobrodošla. Svijet nema ništa protiv takvih uvjerenja i njihovog širenja. Samo vjera u pravog Boga nije dobrodošla u današnjem poganskom svijetu, koji ne može podnijeti da mu itko drugi govori što treba, a što ne treba vjerovati, kako treba, a kako ne treba postupati. Dakle, živimo u nekoj vrsti neopoganstva, u novom poganstvu, koje se slaže sa svim lažima i prijevarama, ali se ne slaže s istinom – jer današnji čovjek želi sam odlučivati što je istina, što je dobro, a što zlo – i nitko drugi.
Međutim, istina – bez obzira vjeruje li netko u nju ili ne – ostaje istina, dobro ostaje dobro, laž ostaje laž, prijevara je prijevara, a grijesi su grijesi. Ne može im se promijeniti karakter i značenje. Današnja poganska ideologija ne može eliminirati istinu, niti može promijeniti karakter dobra – kao što ne može opravdati laži i zlo.
Zbog toga Knjiga Mudrosti, u prvom čitanju (Mudr 18, 6-9) kaže: „Čim si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi.” Vjerovanje u pravoga Boga je uzvišenje Božjeg naroda, dok pogani, ne vjerujući u jednog jedinog Boga, kažnjavaju sebe životom u tami nevjere, daleko od Boga i njegova blagoslova.
U drugom čitanju iz Poslanice Hebrejima (Heb 11, 1-2. 8-19) nudi nam se izvrstan primjer vjere Abrahama i Sare, primjer njihova povjerenja, koje su posvjedočili svojim životima – i zbog toga su bili opravdani i postali Božji prijatelji, kojima je Bog ispunio svoja obećanja, nevjerojatna za ljudski razum, ali moguća za Boga i za onoga koji Bogu svim srcem vjeruje.
Današnje Evanđelje (Lk 12, 32-48) također govori o vjeri, ali ne o teoretskoj vjeri. Evanđelje govori o praktičnoj vjeri: kako se vjera primjenjuje u našem svakodnevnom životu. Vjera u našem svakodnevnom životu svjedoči se vjernim iščekivanjem drugog Kristovog dolaska, koji će doći u najneočekivanijem trenutku, poput lopova – u vrijeme kad ga gotovo nitko ne očekuje. Blago onome tko bdije i čeka svoga Gospodara, čak i kad svi ostali zaspu! Blago onome koji, čekajući Gospodina, pristojno se ponaša sa svojim prijateljima, siguran da će jednog dana polagati račun svom Gospodinu za svoje ponašanje! Blago onome tko ne zlorabi slobodu koju mu je Gospodin dao i koristi za opće dobro sposobnosti i darove koje mu je Gospodin povjerio. Bit će nagrađen daleko više nego što je očekivao, dok će onaj koji je zloupotrijebio darove dobrote svoga Gospodara, biti kažnjen.
Kazna zlih bit će strašna. Onaj tko je imao viši položaj, više darova, veće vještine i znanje – bit će strože kažnjen. Roditelj će biti kažnjen više od djeteta, stariji više od mlađeg, onaj koji zna više od onoga koji ne zna. Nedostojni svećenik, koji nije pravilno vršio svoju dužnost, bit će kažnjen više od vjernika koji nije imao tako veliku odgovornost kao svećenik. Čak i sam papa ili biskup, ako ne bi ostali vjerni volji Boga, koji im je povjerio tako visoke dužnosti, bili bi kažnjeni mnogo strože nego da su bili obični vjernici – upravo zato što je vjera i odanost njihovih vjernika u mnogočemu ovisila o njima.
Međutim, krivnja roditelja, starijih i viših nadređenih ne opravdava male i podređene, jer i oni poznaju Božju volju koliko im je potrebno za njihovo spasenje. Ako ostanu vjerni onome što su naučili na vjeronauku i onome što ih uči glas čiste savjesti, blago njima! Ali ako nisu ostali vjerni, bit će strogo kažnjeni – bez obzira što bi njihovi nedostojni nadređeni i učitelji mogli biti kažnjeni još strože.
Stoga moramo biti oprezni i ustrajati u vjeri! Ne samo u poznavanju istine, već i u njezinoj primjeni u svakodnevnom životu – živeći po primjeru Isusa Krista i njegovih apostola.
Neka nam Bog pomogne da uvijek tako živimo – na njegovu čast i slavu i za naše vječno spasenje! Amen.
