Braćo i sestre, stigli smo do pred kraj svetog uskrsnog vremena. Danas je sedma nedjelja toga sretnog vremena.
Prije tri dana proslavili smo Isusovo Uzašašće na nebo, s dušom i tijelom. Sljedeće nedjelje slavit ćemo silazak Duha Svetog na apostole – Rođendan Kristove Crkve, svetkovinu Duhova. Dakle, živimo u jednom vrlo svetom vremenu, koje nas priprema na potpuno sjedinjenje s Bogom.
Prije svoga uzašašća na nebo, Isus je rekao svojim učenicima da je put prema nebu vrlo tijesan, težak i trnovit – i malo tko bira i koristi taj put. Većina ide širokim i laganim putem, koji vodi u pakao.
Smisao našeg zemaljskog života jest doći u raj, u nebesku sreću, koja je beskrajna i neograničena radost – a nipošto ne da prođemo nekoliko lakih i ugodnih godina na ovom svijetu, a potom možda da ostanemo zauvijek izvan Kraljevstva Božjeg. Stoga, imajući uvijek u vidu krajnji cilj našega života, treba da posve svjesno izaberemo tijesni i teški put, jer nas upravo taj put vodi k cilju našega života, dok nas svi drugi putevi udaljuju od tog cilja.
Tako su učinili i prvi kršćani i svi kršćanski naraštaji, sve do današnjeg dana, birajući teški put, prihvaćajući teški križ – samo kako bi postigli onaj cilj radi kojega nas je Bog stvorio i da bi došli u Njegovo kraljevstvo, u koje nas je Bog pozvao svakog osobno.
Tako nam današnje prvo misno čitanje (Dj 7, 55-60) govori kako je sveti Stjepan đakon svjedočio pred Velikim Vijećem u Jeruzalemu svoju vjeru u Isusa Krista raspetog i uskrslog – i kako je u viđenju vidio Isusa kako stoji s desne strane Boga Oca u njegovu nebeskom Kraljevstvu. Njegovi i Isusovi neprijatelji, umjesto da mu povjeruju i da prihvate kršćansku vjeru, začepiše uši, osudiše sv. Stjepana na smrt, izvedoše ga izvan grada i ondje ga kamenovaše.
Kakva razlika između sv. Stjepana i njegovih ubojica! Sv. Stjepan, mladić, koji u viđenju vidi tko i što ga čeka u Božjem Kraljevstvu, ne boji se dati svoj zemaljski život za onaj blaženi život kod Boga, dok oni, koji su se predstavljali kao branitelji prave vjere, uopće nisu uzeli u obzir riječi Stjepanova svjedočanstva – i ubili su svoga dobročinitelja, koji im je pokazivao pravi put spasenja i koji je molio za njih, da im Bog ne uzme za grijeh njegovo ubojstvo.
Pravi kršćani spremno trpe iz ljubavi prema Bogu i svome bližnjemu. Ne mrze, ne kunu, ne proklinju svoje neprijatelje, nego mole za njihovo spasenje – jer bez oproštenja i bez molitve tih pravednika, nepravedni grešnici i njihovi neprijatelji možda nikad ne bi mogli postići spasenje. To je pouka i poticaj i za svakoga od nas, da i mi činimo tako.
Psalam 97. veli: „Gospodin kraljuje… Svi narodi gledaju mu slavu“. – No, to znači također: Daj nam, Gospodine, spremnost da nevini trpimo na putu spasenja; da trpimo za oproštenje grijeha naših neprijatelja. Samo ako tako budemo živjeli, bit ćemo pravi kršćani, jer je i Isus Krist nevin trpio za nas grešnike.
Isus u Evanđelju (Iv 17, 20-26) moli nebeskog Oca za sve nas, koji vjerujemo u njega, da svi budemo jedno, kao što su on i Otac jedno. Ni to nije lako! Kad bi bilo lako, ne bi bilo potrebno da Isus moli Oca za taj dar. Ali upravo jedinstvo kršćana jest onaj tijesni put, neravan, trnovit i krivudav, koji nas vodi prema raju. Nama izgleda lakše i ugodnije da svatko od nas slijedi svoj put, ali Isus nam kaže da je jedinstvo kršćana onaj put kojim treba da idemo, kako bismo se spasili. Jer inače bismo bili u opasnosti da izgubimo dušu.
Samo ako ustrajemo sjedinjeni u vjeri, nadi i ljubavi, moći ćemo u svakom trenutku života reći Isusu: „Dođi, Gospodine Isuse!“ – kao što smo čuli u drugom čitanju (Otk 22, 12-20). Onda nam drugi Isusov dolazak neće biti „kijamet“, odn. opasnost od osude, nego će nam biti radost i spas. Bit će to svečani ulazak u vječno nebesko Kraljevstvo.
Molimo ovih dana Gospodina našega Isusa Krista, da nam svima pošalje svoga Duha Svetoga, da nas posve prožme svojim duhom i da nas uvijek vodi pravim putem spasenja – pa i ako taj put moradne biti put križa, tj. jako težak put da bi se njime prošlo, ali da bude putovanje sa sretnim svršetkom u nebeskom Kraljevstvu. Amen.
Hvaljen Isus i Marija!
