Braćo i sestre, glavna poruka ovoga dana i ove svete mise jest Isusova riječ: „Ljubite jedni druge!“ – kao što smo čuli u današnjem Evanđelju (Iv 13, 31-35).
Ako pitamo kako treba da ljubimo jedni druge, Isus nam odmah odgovara: „Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge!“
A ako se pitamo: zašto treba da ljubimo jedni druge kao što je Isus ljubio nas, Isus nam odgovara: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“.
Dakle, ne trebaju nam ni diplome, ni pisma, ni dokumenti, ni preporuke, niti razna svjedočanstva vjerodostojnih ljudi, jer naša iskrena ljubav prema našim bližnjima sama svjedoči da smo Isusovi učenici. Bez te ljubavi ne bi nam ništa koristili ni dokumenti, ni razna svjedočanstva – jer bismo mi sami, svojim nedostojnim ponašanjem, svjedočili da nemamo veze s Kristom, da nismo njegovi učenici i da ga ne nasljedujemo.
Isusovi su apostoli ozbiljno shvatili tu riječ svoga božanskog Učitelja i nastojali su se tako ponašati, kako bi svi ljudi – kršćani i pogani – mogli iz njihova ponašanja prepoznati da su kršćani, tj. njegovi učenici, štovatelji i klanjatelji.
To nam svjedoči i današnje prvo misno čitanje iz Djela apostolskih (Dj 14, 21-27). Kad se oformila i ojačala zajednica prvih kršćana u Antiohiji, Duh Sveti je tražio od njih da odvoje Pavla i Barnabu za djelo, na koje ih je pozvao Gospodin. Vjernici su poslušno prihvatili tu riječ, molili su i postili, a potom su na njih položili ruke i otpustili ih da idu (usp. Dj 13, 1-3).
To je bilo prvo misijsko putovanje sv. Pavla apostola. Prvo su otišli na Cipar, zatim u Antiohiju Pizidijsku, u Ikonij i Listru, i na kraju se opet vratili u Antiohiju, odakle su i krenuli.
Zašto su išli i zašto su se vratili?
– Otišli su iz poslušnosti Duhu Svetom Kristovom i iz poslušnosti prema Crkvi, kao i iz ljubavi prema braći i sestrama, koji još nisu poznavali Krista, kako bi i oni čuli njihove propovijedi, kako bi povjerovali, obratili se i spasili.
– Vratili su se opet zbog ljubavi prema svojoj kršćanskoj braći i sestrama, da im donesu radosnu vijest, da su se Isusovu Evanđelju otvorili ne samo Židovi, nego i pogani, te da je Bog činio čuda po njihovim rukama, kako bi potvrdio njihovu riječ i kako bi učvrstio vjeru naroda, koji je Bog pozvao na spasenje.
Dakle, njihova ljubav, izražena djelima, bila je dostatno svjedočanstvo da su oni potpuno pripadali Kristu i njegovoj Crkvi.
– Takva ljubav treba biti odlika i svakoga od nas.
Što će se dogoditi, ako Isusovi učenici zaista budu ljubili jedni druge kao što je Isus ljubio nas?
– Dogodit će se neslućena čudesa, kakva nam opisuje sv. Ivan apostol i evanđelist u svom Otkrivenju, kao što smo čuli u drogom čitanju (Otk 21, 1-5): Bog će stvoriti novo nebo i novu zemlju. Stvorit će novi Jeruzalem, koji će sići s neba. Obrisat će svaku suzu iz očiju svojih vjernika „te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer – prijašnje uminu“.
Dakle, u potpunosti će se ostvariti Božje Kraljevstvo, koje nam je navijestio Isus u svom Evanđelju, i u koje se nadamo stići svi mi, koji vjerujemo u Isusa raspetog i uskrslog.
Svima nam dao tu milost naš dobri Bog, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova! Amen.
