Braćo i sestre, zaključak današnjeg Evanđelja (LK 16, 1-13) je Isusova poruka, koja je vrijedila ne samo za ono vrijeme, već vrijedi i danas i uvijek će vrijediti, sve do svršetka svijeta, za svakog čovjeka.
Ponovimo ono što nam je Isus rekao: „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!” Dakle, moramo se odlučiti: ili za Boga, ili za bogatstvo. Zaista, „nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati.”
U prvom čitanju (Am 8, 4-7) čuli smo kako je Bog, čak i u Starom zavjetu, ukorio svoj narod, koji se kolebao u vjeri, a time i u pravdi. S jedne strane, željeli su biti članovi svetog Božjeg naroda, a s druge strane, iskorištavali su jedni druge, posebno siromašne, koji su se jedva snalazili kako bi preživjeli, kako bi spojili kraj s krajem.
Bogati su postajali sve bogatiji, iskorištavajući tešku situaciju siromašnih. Smanjivali su mjere, povećali cijene i krivotvorili mjere za težinu i zapreminu. Trgovci su držali po dva seta mjera: jedan za mjerenje robe koju su kupovali – koji je pokazivao manje od stvarne količine robe, a drugi za mjerenje robe koju su prodavali – koji je pokazivao više od stvarne količine. Tako su varali i pljačkali nevoljnike. – Ali Bog proklinje takvo ponašanje! Nema blagoslova u lažima i u prijevarama!
Jedan pekar se dogovorio sa seljakom da će mu svaki dan davati kruh, a seljak će mu davati istu količinu jabuka. Nakon nekoliko dana, pekar se požalio da mu seljak ne daje onoliko kilograma jabuka koliko mu je on dao kruha. Seljak odgovori: „Oprostite, gospodine! Ja imam vagu, ali nemam utega. Stoga na jednu stranu vage stavljam vaš kruh, a na drugu stranu stavljam jabuke, pa vam ih tako šaljem.” Pekar je pocrvenio. Zapravo, on je bio pokušao prevariti seljaka u mjerenju, ali seljak mu je vratio istu količinu, točno onoliko koliko je pekar njemu dao.
Isus nas u Evanđelju uči suprotno: ne varati jedni druge, nego zemaljskim bogatstvom, koje danas jest, a sutra ga nema – steći prijatelje i drugove u ovom životu, kao i vječnu nagradu u vječnom životu. Štoviše, dao nam je kao primjer onog nepravednog upravitelja, koji je znao iskoristiti prolazno bogatstvo ovoga svijeta kako bi stekao prijatelje za svoju budućnost. Kad bismo znali kako steći duhovne, neizmjerne blagoslove materijalnim, prolaznim bogatstvom – to bi za nas bila mudrost i spasenje!
Zašto nam Isus daje ovu pouku? – Jer Bog želi da se svi ljudi spase. Zato nas sveti apostol Pavao u drugom čitanju (1 Tim 2, 1-8) uči: „Preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude… To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase!”
Hvala Bogu, čak i među nama ima ljudi koji ozbiljno shvaćaju Evanđelje i istinski mole. Žene, posebno starije, puno mole. Tako se jedna starica molila dan i noć, a jedna od njezinih susjeda, zadirkujući je, upita je: „Što si toliko sagriješila, da se toliko moliš?”
Starica odgovori: „I ja sam grešnica i trebam molitvu. Međutim, ne molim se samo za sebe, već i za svu svoju rodbinu, a posebno za one kojima je molitva najpotrebnija.”
Budući da se Miloševiću u to vrijeme sudilo u Haagu, taj provokator joj je rekao: „Sada je Miloševiću molitva najpotrebnija!”
– Starica mu je pametno odgovorila: „Ja se molim Bogu, a Bog najbolje zna tko je u najvećoj potrebi. Moj je posao moliti se, a Božji je posao upotrijebiti ovu molitvu za što god On želi.”
Dobro je što ima mnogo žena koje se svakodnevno puno mole, ali je loše što ima malo muškaraca koji mole. Istina, i muškarci mole, ali ne toliko kao žene.
Međutim, u drugim religijama: u židovstvu i u islamu, glavne molitve obavljaju muškarci. Bez muškaraca gotovo da i nema službene molitve. Sveti Pavao posebno naglašava potrebu muške molitve. On piše Timoteju: „Hoću da muškarci mole na svakom mjestu, podižući čiste ruke, bez srdžbe i rasprave” (1 Tim 2, 8). Kao da je znao da muškarci neće biti postojani u molitvi.
Pa zašto muškarci ne mole više? Postoji li veći čovjek od Isusa, Mojsija, Davida, Abrahama, proroka, svetog Ivana Krstitelja, svetog Franje, svetog Ante itd.? Tko smo mi da ne molimo, kad su se tako veliki ljudi molili tijekom cijelog svog života?
Zapamtite: naša molitva je ono blago, kojim mi možemo i u ovom životu dati veliki doprinos spasenju mnogih ljudi i možemo steći vječne nagrade za svoje vlastite duše. Naše molitve vrijede mnogo više od velikog materijalnog bogatstva.
Naše molitve, kao što su: Oče naš…, Zdravo Marijo…, krunica, a posebno misa – ne mogu se platiti novcem. Vrijede više od velikog materijalnog bogatstva. A to bogatstvo svi mi imamo i treba da ga prikažemo našem nebeskom Ocu, kako za spasenje naših duša, tako i za sve naše rođake, posebno za naše pokojne pretke, kao i za duše onih kojima su naše molitve najpotrebnije. Amen.
