Danas je druga nedjelja po Božiću. I danas je u središtu naše pažnje Isus Krist, kao što je bio svih ovih dana, od početka Došašća, a posebno tijekom božićnih blagdana.
Današnja misna čitanja govore nam zašto je Krist došao na ovaj svijet.
Prvo čitanje (Sir 24, 1-4. 12-16) govori nam da je Božja Mudrost došla prebivati među svojim izabranim narodom. Kršćanski teolozi obično kažu da, kad Stari zavjet govori o Božjoj Mudrosti, po kojoj je Bog stvorio cijeli svijet, zapravo govori o svom Sinu, Božjoj Riječi, po kojoj je stvoren svijet: čovjek i sva druga stvorenja. Sada tu Mudrost – svoju Riječ, svog Sina – Bog šalje da prebiva u svom izabranom narodu, u Izraelu.
Zatim čitamo Psalam 147, s refrenom: „Riječ tijelom postade i nastani se među nama.” Isus Krist je Božja Riječ, koja je postala čovjekom i prebivala među nama. On među nama prebiva i danas i prebivat će do kraja svijeta!
Drugo čitanje (Ef 1, 3-6. 15-18) govori nam zašto je Bog poslao svoga Sina na svijet. Sveti Pavao blagoslivlja Boga i zahvaljuje Mu jer nas je u Isusu Kristu izabrao prije postanka svijeta i predodredio da budemo njegova djeca u duhu – po Isusu Kristu. Dakle, Isus je došao na ovaj svijet da nas učini djecom Božjom, jer Bog nas je izabrao i predodredio za sebe od vječnosti!
Kako bi svatko od nas bio sretan, kad bismo uvijek bili svjesni da nas je Bog od vječnosti predodredio da budemo njegova djeca! Ali, ako nismo uvijek toga bili svjesni, budimo svjesni barem od ovog trenutka. Prema tome, ako smo svjesni da smo djeca Božja, mi već sada možemo uživati u Božjim blagodatima. Prije svega, možemo uživati u onome što nam je On dao u ovom životu, ali možemo se radovati i zato što smo sigurni da nas čekaju i ona vječna dobra, koja ćemo baštiniti zajedno s Kristom u nebeskom Kraljevstvu.
Zatim smo čuli početak Evanđelja po Ivanu (Iv 1, 1-18) – jednu od najljepših i teološki najdubljih stranica Svetog pisma. Ona obuhvaća božansku stvarnost i objavu Boga od vječnosti, kada „u početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog”. Ta Riječ Božja, u punini vremena, postala je čovjekom. „K svojima dođe, ali njegovi ga ne primiše.”
Zapravo, neki su ga primili, ali bili su manjina. Ta Riječ Božja, Isus Krist, Bogočovjek – Sin Božji i Sin Blažene Djevice Marije – „svima koji ga primiše, dade moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime.”
Kako su postali djeca Božja? – Jer su rođeni „ne od krvi ni od volje tjelesne, ni od volje čovječje, nego – od Boga!”
A potom sveti Ivan otvoreno kaže da je Riječ, koja je od vječnosti bila u Bogu i bila Bog, postala čovjekom: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama!”
I sveti Ivan zaključuje: „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani.” Dakle, nikada ne bismo upoznali Boga onakvog kakav jest, da nam ga njegov Sin, Isus Krist, nije objavio. Ljudi svjetlom svog razuma (i prosvjetljenjem Božje milosti), na temelju stvorenog svijeta – mogu shvatiti da Bog postoji kao velika nadnaravna sila, kao Stvoritelj, ali ne da je taj Bog Presveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti. To nam je objavio Isus Krist. I zbog toga nijedna vjera na svijetu, osim kršćanske vjere, ne poznaje Presveto Trojstvo i ne vjeruje u njega.
Mi vjerujemo, jer nam se sam Bog tako objavio upravo po svom Sinu Isusu Kristu, čije rođenje slavimo ovih dana.
Njemu čast i slava sve u vijeke vjekova! Amen.