Donosimo tri razloga koja objašnjavaju ono što istraživanje (vjersko i sekularno) stalno pokazuju, uključujući svezu vjere i znanosti. Ovo 21. stoljeće ne pokazuje se kao „postkršćansko“ kako je bilo predviđano, piše Tom Hoopes na portalu Aleteia.
Baš kada pokret Novog ateizma umire, „Američka Z generacija je pronašla vjeru“, izvješćuje The Economist. „Upravo zbog njih je zaustavljen dugotrajni pad broja kršćana.“
“Gen Z otkriva vjeru. Zašto?“ pitao je Vox u travnju, a kao odgovor u The Free Pressu, Madeliene Kearns u lipnju je objasnila „Kako je katolicizam postao cool.“
Ona je ovoga Uskra primijetila porast broja katolika, a studija Sveučilišta Hravard iz 2023. godine pokazuje da se Gen Z češće identificira kao katolici, pri čemu muškarci prednjače. I nije samo u pitanju katolicizam. Anketa The American Bible Society iz 2021. godine i evangelička istraživačka skupina Barna iz 2023 uočili su isti fenomen.
Što se, ustvari, događa?
1) Kultura nije pronašla dobru alternativu kršćanstvu. Još davne 1930. godine, T. S. Eliot je napisao: „Svijet pokušava eksperimente stvaranja civiliziranog ali nekršćanskog mentaliteta. Eksperimenti će propasti, a mi moramo biti vrlo strpljivi čekajući ovaj slom. U međuvremenu iskoristimo vrijeme kako bi se vjera sačuvala kroz mračno doba pred nama, kako bi se obnovila i ponovno izgradila civilizacija i kako bi se svijet spasio samoubojstva.“
Evo, gotovo sto godina kasnije, možemo se uvjeriti kako je njegovo predviđanje bilo apsolutno točno i kako je vrijeme vjerske obnove pred nama.
Richard Dawkins, biolog i voditelj pokreta Novog ateizma, rekao je 1996. godine: „Mislim kako se može argumentirano reći da je vjera jedno od najvećih svjetskih zala, usporediva s virusom malih boginja, ali teže iskorjenjiva.“ Sada, gotovo 30 godina kasnije, priznao je u televizijskom razgovoru da cijeni „živjeti u zemljama s kršćanskom kulturom“ i dodao „nisam vjernik, ali postoji razlika između toga da si uvjereni kršćanin i kulturalno kršćanin.“
Kultura bez vjere izgleda sumorno. Osim porasta kriminala, dječje pornografije i trgovine ljudima, mnogi su primijetili kako smo postali depresivni, ogorčeni i zlobni. Još gore, „smrt od očaja“ (samoubojstva, izravno ili neizravno od ovisnosti) porasla su dramatično iz složenih razloga, uključujući nedostatak životnog smisla i pripadnosti.
2) U porastu je intelektualno prihvaćanje kršćanstva. Bivše vođe pokreta Novi ateizam zamjećuju kako znanost bez vjere nije uspjela ljude učiniti razumnijima, nepristranijima i racionalnijima. G. K. Chesterton je bio u pravu kada je rekao: „Kad čovjek prestane vjerovati u Boga, ne prestane vjerovati u ništa, nego postane sposoban vjerovati u bilo što.“ To potvrđuje činjenica kako ondje gdje se smanjuje tradicionalna vjera, povećavaju se čudna uvjerenja. Prošle godine je Pew Research Center otkrio da 43% žena mlađih od pedeset godina tada vjeruje u astrologiju, a svake se godine gotovo jedan od tri Amerikanca konzultira sa astrolozima.
Ako se znanost razdvoji od vjere uvijek je to na štetu znanstvenog uvjerenja. Sveti Ivan Pavao II je rekao: „Znanost može pročistiti religiju od zabluda i praznovjerja, a religija može pročistiti znanost od idolopoklonstva i lažnih apsoluta.“ Također je upozorio američke biskupe da će bez vjere „utilitarizam sve više svoditi ljudska bića na objekte manipulacije.“
I bio je u pravu. Danas više nego ikad znamo o nerođenim ljudskih bićima a istovremeno smo pronašli nove načine da ih ubijemo. Znanost bez vjere prihvatila je rodnu ideologiju koju je papa Franjo nazvao „najružnijom opasnošću“ današnjeg vremena.
U međuvremenu, kršćanstvo je nanovo razumno. Knjige nevjernika koje ozbiljno shvaćaju kršćanske ideje uključuju knjige Jordana Petersona kao i The Case against sexual revolution Louise Perry, Master and His Emissary od Iaiana McGilchrista i knjige Jonathana Haidta, posebno The Righteous Mind.
U tome kontekstu, događaju se uzbudljive stvari: Bivši mislilac Novog ateizma Sam Harris sada se bavi Petersonovim idejama, a ateistički youtuber Alex O’Connor donosi sjajne razgovore s biskupom Robertom Barronom i kršćanskim matematičarem Johnom Lennoxom. U međuvremenu, apologeti poput Catholic Answersa i Trenta Horna te protestanti Justin Brierly i Sean McDowell postaju sve više sofisticiraniji.
I intelektualno je jasno da vjera i znanost pripadaju jedno drugom.
3) Vjerska iskustva se opet shvaćaju ozbiljno. Primjera ima posvuda, ali dva moja omiljena su video razgovori na koje sam nedavno naišao.
U jednome je voditelj Ezra Klein Show, deklarirani nevjernik, intervjuirao kolegu kolumnistu New York Timesa Rossa Douthata na temu trajne prirode religijskih iskustava i tom prigodom priznao da je i sam imao duhovno iskustvo koje ne može objasniti.
U drugom videu libertarijanski vođa Dave Smith opisao je Tuckeru Carlsonu trenutak kada je od „militantnog ateiste“ postao vjernik. Dogodilo se to u trenutku kada su se pojavile komplikacije za vrijeme dok je njegova supruga rađala njihovo prvo dijete. Rekao je da je tada odmah počeo razgovarati s Bogom ovom molitvom: „Dragi Bože, ako učiniš da mi dijete i supruga budu dobro, bit ću najbolji muž i otac.“
Odmah je osjetio da nije sumnjao da Bog postoji, da je Bog pun ljubavi i da se za Bogom čezne upravo zbog Njegove dobrote. Dodao je također da se od tada redovno moli i to samo riječima zahvalnosti.
Evo, to su načini na koje vjera djeluje na nas. Mi ne racionaliziramo naš put prema Bogu, mi razgovaramo s Njim i zahvaljujemo Mu za Njegovu ljubav. I uopće ne sumnjamo kako će nam se sve više ljudi pridruživati.
