Braćo i sestre, SRETAN VAM USKRS! Krist uskrsnu, aleluja! – Uistinu uskrsnu, aleluja!
Sinoć smo misom bdijenja započeli slavlje svetkovine Uskrsa. Nastavljamo ga dnevnom misom, sjećajući se prve vijesti o Isusovu uskrsnuću, od anđela Gospodnjih i od žena, koje su rano ujutro bile na grobu.
Ponovno smo čuli prekrasna i uvjerljiva svjedočanstva o uskrsnuću Isusa Krista od najpouzdanijih svjedoka na svijetu, koji su bili Kristovi učenici prije njegove muke, koji su osobno doživjeli njegovo uhićenje, suđenje, raspeće i umiranje, koji su ga trećeg dana nakon Kristove smrti vidjeli živog, unatoč razočaranju i nevjeri. Pojavio se živ i slobodan od granica smrti, vremena i prostora. Ulazi i izlazi kroz zatvorena vrata, razgovara s njima, jede s njima, mogu ga dodirnuti i uvjeriti se da je on živ čovjek, da ima meso i kosti, da nije duh ili utvara. No, kad im se oči otvore i kad povjeruju u njegovo uskrsnuće, on iznenada nestaje pred njihovim očima.
Sveti Petar svjedoči: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu općenito, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili, pošto uskrsnu od mrtvih” (Dj 10, 40-41).
Sveti je Petar povjerovao u Kristovo uskrsnuće nakon što ga je osobno susreo, a ne na temelju svjedočanstva žena koje su apostolima donijele riječ anđelâ Gospodnjih. Sveti Toma nije vjerovao ni svjedočanstvu svojih drugova apostola, nego tek kad je osobno susreo Isusa.
Međutim, većina ljudi, uključujući i nas, nema tu sreću osobno susresti i vidjeti uskrsloga Krista. Mi moramo vjerovati na temelju pouzdanih svjedoka, na temelju svjedočanstva Crkve i na temelju svjedočanstva Svetog pisma, Evanđelja.
U Evanđelju (Iv 20, 1-9) danas smo čuli da čak ni sveti Ivan, apostol i evanđelist, nije bio uvjeren da je Isus uskrsnuo odmah nakon vijesti i nakon svjedočanstva žena, već je otišao sa svetim Petrom na grob. Iako je, kao mladić, prvi stigao do groba, ustupio je provo mjesto svetom Petru. Nakon svetog Petra, i on je ušao u grob, koji je bio uklesan poput špilje u stijeni – i, kako sam svjedoči: „vidje i povjerova”! Odmah se sjetio riječi Isusa Krista, koji im je unaprijed prorekao svoju smrt i uskrsnuće. Zato je povjerovao i prije nego što je osobno sreo Isusa.
Kristovo uskrsnuće potvrdilo je sva obećanja koja je Bog dao svom narodu. Potvrdilo je da Bogu ništa nije nemoguće. Potvrdilo je da će se Božji plan za čovječanstvo ipak ispuniti, koliko god to nekome nevjerojatno i nemoguće izgledalo. Bog, koji je stvorio čovjeka ni iz čega, zasigurno može i uskrisiti svoje stvorenje od mrtvih.
Osim toga, Isusovo uskrsnuće jamči nam i naše uskrsnuće na svršetku svijeta, jer ono što je Bog obećao, on će i ispuniti, bez obzira možemo li mi razumjeti to čudo ili ne. Moramo biti iskreni: ne možemo to razumjeti, ali vjerujemo Bogu i sigurni smo da će se ono što nam je Bog obećao ipak ispuniti.
Ali imajmo na umu još jednu činjenicu! Najveće i najnevjerojatnije čudo jest to što je Bog odlučio postati čovjekom i trpjeti kao čovjek za grijehe cijelog čovječanstva. Iako besmrtni Bog, odlučio je umrijeti – da spasi smrtne ljude. To je veće čudo, nego to da Svemogući Bog uskrisi svog Sina od mrtvih i uskrisi svoje vjernike, za koje je njegov jedinorođeni Sin umro na križu. Na tome se temelji naša nepokolebljiva nada u vjernost milosrdnog i svemogućeg Boga, koju nikada ne smijemo izgubiti – čak ni u najtežim životnim trenucima, niti u najneshvatljivijim situacijama, s kojima se moramo suočiti u životu.
Tko se preda Božjoj volji i tko ostane vjeran Bogu do kraja u dobru i zlu života, bit će spašen i uživat će vječnost s uskrslim Kristom!
Stoga još jednom svima vam želim: Sretan Uskrs, svetkovinu preslavnog uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista!
Hvaljen i slavljen bio Isus Krist u sve vijeke vjekova! Amen.
