Zakonske minimalne zarade, prema odredbama Europske unije, trebale bi osigurati minimalni životni standard. No, to obično nje tako jer minimalac ne samo da znatno varira od države do države, nego je i dosta niži od prosječne plaće.
Od 22 članice Europske unije u kojima postoji zakonski minimalac, najviše zarađuju radnici u Luksemburgu – dvije tisuće eura mjesečno – bruto. Slijede Francuska i Nizozemska. S druge strane, radnik na minimalcu u Bugarskoj mjesečno dobije manje od 300 eura bruto. Ni u susjednoj Rumunjskoj nije puno bolje. Tamo radnik na minimalcu mjesečno primi 270 eura neto što na prvi pogled nije mnogo, ali je duplo više od rumunjske granice siromaštva.
No, što je s drugim zemljama u kojima se bolje zarađuje? U toj kategoriji pobjednik je Velika Britanija. Naime, radnike na minimalcu u Engleskoj od granice siromaštva dijeli cijelih 650 eura. Glavni razlozi za to su veća socijalna pomoć i razne porezne olakšice. Radnik na minimalcu u Velikoj Britaniji tako u najboljem slučaju ne plaća nikakve dadžbine na bruto plaću i može računati na dodatnih 300 eura.
Slično je i u Nizozemskoj. Njemačkim radnicima na minimalcu država od plaće odbije oko 300 eura raznih dadžbina mjesečno. Zato je Njemačka na samom dnu tablice gdje joj društvo pravi država s nominalno najvećim minimalcem u Europskoj uniji, a to je Luksemburg.
Naime, u Luksemburgu su plaće i troškovi života toliko visoki da čak i radnici na dobro plaćenom minimalcu žive na samom rubu egzistencije, prenosi Deutsche Welle.
