Početkom godine, u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine upriličeno je otvorenje izložbe fotografija i 3D modela replika srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika stećaka s jednoga dijela područja srednjovjekovne župe Vydogossa, današnjega područja općine Ilijaš. Voditelji projekta prof. dr. Edin Bujak i viša kustosica ZMBIH Adisa Lepić predstavili su ovu izložbu kao jedan dio promocije terenskoga rada, rekognosciranja i evidentiranja stanja stećaka na terenu, a u nastavku čitateljima donosimo nekoliko važnih zaključaka koji su proizišli iz njihovog terenskog rada.
Nekropole stećaka, brojnost i stanje očuvanosti
Do danas je na području Ilijaša bilo poznato oko 45 nekropola s više od 650 stećaka (Bešlagić 1971. i Arheološki leksikom BiH). Preliminarni rezultati s terena dobiveni u okviru ovoga projekta govore da se ovdje nalazi oko 20 % više stećaka što je impozantna brojka, te je prema tome ovo područje najbogatije stećcima na području Kantona Sarajevo. Ovdje se nalaze neki od estetski najsavršenijih i najznačajnijih stećaka poput onih iz Kopošića koji pripadaju velikim kneževima bosanskim iz roda Batić Mirković, a koji su bili velikaši s dvora kraljeva Tvrtka I. i Tvrtka II. Izuzetan i raritetan po svom obliku je stećak s tri postolja u Sudićima. Visoku estetsku razinu imaju spomenici iz Čevljanovića, potom nekropole Spahin han u Dragoradima, Borak u Sudićima, Grčko groblje u Medojevićima, Zagrebnica u Solakovićima, Zavora u Koritima i dr. Najbrojnija nekropola na području Ilijaša nalazi se na lokalitetu Mrezga u selu Rakova Noga. Ranije je ovdje bilo evidentirano oko 50 stećaka. Istraživačkim radovima u okviru ovoga projekta ovdje je evidentirano 87 stećaka od čega je osam ukrašenih spomenika. Druga po brojnosti nekropola na ovom području nalazi se u selu Luka na lokalitetu Perački potok te broji 79 stećaka. Na nekropoli Grčko groblje u Medojevićima evidentiran je 71 stećak. U veće nekropole se ubrajaju i one u Kopošićima, Vrutcima, Bijambarama, Podlipniku itd.
U povijesnom i kulturološkom kontekstu najznačajnija je kneževska nekropola u Kopošićima. Stećci Ilijaša su u priličnoj mjeri ugroženi uglavnom nemarom čovjeka čija se teška ruka naslonila na ovo naslijeđe, pa su neki od njih prevrnuti, neki polomljeni, neki ugroženi sječom drveta, a neki odgurani u korito rijeke Ljubinje. Zaštita i očuvanje ovoga naslijeđa zahtijeva velike projekte i ulaganja kako lokalnih zajednica tako i države. Ovim projektom nastojalo se postići da se kroz jednu mikrolokaciju napravi primjer očuvanja i memorije nekropola i stećaka novim tehnologijama koje nam se danas pružaju.
Motivi na stećcima i klesarske škole
Na osnovi dosada ubiciranih stećaka s teritorija župe Vidogošća, a na teritoriju današnjega Ilijaša može se uočiti prisutnost nekoliko klesarskih škola kroz koje se manifestiraju različiti ukrasni motivi. Ova cjelina karakteristična je po tome što su sljemenjaci prilično dominantan oblik uz napomenu da im je izrazito naglašena horizontalna u odnosu na vertikalnu dimenziju. Najučestaliji ukrasni motiv je spirala napravljena u više različitih varijanti koja ponekad stvara osjećaj vrtloga beskrajnosti ovoga i narednoga svijeta bez početka i kraja. Odmah uz nju je posebno karakterističan motiv ruke koja se pojavljuje ili sama ili u kombinaciji s nekim oružjem ili slično tome. Jedno od obilježja stećaka ovoga kraja jest imitacija bosanske kuće brvnare ili tradicionalne kuće pokrivene drvenom šindrom.
Stećak s epitafom
Jedini natpis na stećcima Ilijaša nalazi se na nekropoli Kopošići. Na ovom groblju sahranjen je veliki knez bosanski Batić Mirković. Na njegovu monumentalnom nadgrobnom spomeniku – kneževskom sljemenjaku s postoljem, teškom više od devet tona – nalazi se veoma vrijedan epitaf, koji predstavlja pravu riznicu povijesnih podataka. Iz natpisa se iščitava da je na svom posjedu sahranjen veliki knez Batić, da mu je bilig postavila supruga Vukava s njegovim dobrim – slugama i prijateljima – da je on bio knez kralja Tvrtka II. Kotromanića, koji je dva puta kraljevao, i to od 1404. do 1408. i od 1421. do 1443. godine.
Kontinuitet u sakralnosti prostora
Još jedan kuriozitet koji se veže uz stećke Ilijaša ogleda se u činjenici da se uz nekropole često nalaze stara mezarja i do danas aktivna dovišta kao što je u Sudićima, Vukinjačama, Rakovoj Nozi itd. U tome se ogleda kontinuitet sakralnosti prostora tijekom dugih vremenskih razdoblja. Posljednji stećci i prvi nišani koegzistiraju jedni pored drugih. Pod utjecajem novih kulturoloških i religijskih strujanja nastaju novi oblici stećaka uobličeni u stubovima, a uz njih nišani koji imaju skoro identičnu formu koja polako kasnije evoluira u formu na kojoj se pojavljuje turban.
Srednjovjekovna župa Vydogossa
Srednjovjekovna župa Vydogossa obuhvaća prostor današnjih općina Vogošća, Ilijaš, Breza te djelomično Vareš. Jedini relevantan popis srednjovjekovnih župa do danas je poznat iz darovnice ugarsko-hrvatskoga kralja Bele IV. iz 1244. godine. Važno je naglasiti da je taj dio o bosanskim župama najmanje dva puta prepisan iz Ninoslavljeve povelje koja je izdata nešto prije 1244. godine. Dio teksta u kojem se spominje ime župe Vidogošća glasi: in supa Vydogossa Lubinchi apud ecclessiam Beatae Virginis. Na osnovi ovoga izvora znamo da je župa Vidogošća egzistirala barem do polovine 13. stoljeća. S obzirom na to da nam je sačuvan samo latinski naziv ove župe, Pavao Anđelić je u svojim radovima na temu bosanske srednjovjekovne župe za Vydogossa predložio slavenski oblik Vidogošća ili Vidogost kao varijanta od Vidogst, a što bi bila riječ sastavljena od dvije imenice Vid i gost.
Kako je i teritorij današnje Vogošće bio dio srednjovjekovne župe Vydogossa pretpostavlja se da je ovaj naziv u tradiciji zadržan u današnjem suvremenom govoru u obliku naselja Vogošća i istoimene rječice. Sam naziv Vogošća se ne spominje u domaćim pisanim izvorima srednjega vijeka, ali se u najranijim turskim defterima polovinom 15. vijeka upotrebljava u formi Vogošta i Gogošta. Središnji grad župe bio je utvrđeni Dubrovnik u blizini Ilijaša koji se u povijesnim izvorima prvi put spominje 1410. godine, pa se može pretpostaviti da je sama župa egzistirala do kraja srednjovjekovnoga razdoblja u Bosni. Dubrovnik je bio veliki urbanistički kompleks koji se sastojao od nekoliko cjelina. Nažalost, grad je u prilično lošem stanju te su do danas provedene dvije kampanje arheološko-konzervatorskih radova koje su tek zagrebale površinu ovoga velikog kompleksa.
