Početna stranica » Službenica Božja Marija Agredska (1602. – 1665.)

Službenica Božja Marija Agredska (1602. – 1665.)

448 pregleda

Redovnica otvorena Duhu Svetomu

Ecclesia semper reformanda est. Koliko puta kroz povijest se potvrdila ova rečenica da se po svetačkim dušama, koje otvaraju svoje srcu Duhu Svetome – jedinom istinskom reformatoru – Crkva uvijek iznova obnavlja i vraća evanđelju, pronalazeći tako novu snagu za život u vjeri. A u reformi Crkve najvažniju ulogu uvijek je imalo redovništvo, ta nepresušna rijeka neumornoga povratka evanđeoskim izvorima. Stoga, u ovom broju posvećenu redovništvu, želim ukratko prikazati jednu, pomalo zapostavljenu i od strane Crkve neprepoznatu ženu, čiji život je bio ispunjen takvim mističnim darovima Duha da je kroz stoljeća bila i ostala znak osporavan. Najčešće među učenim teolozima, koji katkad zaslijepljeni vlastitim razumom misle da su pametniji i od Duha Svetoga!

Njezino ime je Marija od Isusa Agredska, španjolska redovnica, mističarka i autorica duhovnih spisa. Iako je nemoguće u kratkim crtama opisati život s toliko božanske intervencije, vrijedi pokušati reći najvažnije. Marija je već od malena – pojava česta među svecima – pokazivala izvanredne crte. Biskup José Jiménez, njezin suvremenik i biograf, posvjedočio je da je kao dijete posjedovala nevjerojatno božansko znanje i viđenja u kojima joj je Bog pokazivao grešnost svijeta. U dobi od dvanaest godina odlučila je postati redovnicom. Međutim, prije no što su je roditelji ispratili u samostan, dogodilo se nešto neuobičajeno: njezina pobožna majka imala je viziju u kojoj je vidjela njihovu obiteljsku kuću u Agredi pretvorenu u samostan. Ono što Bog zna objaviti u snovima često postaje i stvarnost. Nakon tri godine – ne bez otpora i osude mnogih – cijela obitelj se odlučila za redovnički život. Majka i dvije kćerke u obiteljskoj kući su osnovale samostan bosonogih franjevki Bezgrešnoga začeća, Marijin otac postao je časni brat franjevac, a dvojica braće su također u franjevačkom odijelu krenuli prema svećeništvu!

Život Marije Agredske bio je prepun neobičnih događaja. Jedna je od rijetkih osoba u povijesti Crkve koja je imala posvjedočeni dar bilokacije. Iako će skepticima izgledati smiješno i nevjerojatno, uz svjedoke je potvrđeno da je Marija u isto vrijeme – spominje se brojka od 500 posjeta – boravila u samostanu u Agredi i na prostoru današnjih američkih država Teksas i Novi Meksiko, gdje je propovijedala evanđelje indijanskom plemenu Jumano na njihovu jeziku! Na naše pitanje: Je li ovo uopće moguće?, najbolje je citirati riječi velike mističarke sv. Terezije Avilske: Sjetite se da Bog sve može! U Marijinu srcu gorio je takav misionarski žar i želja da se u novootkrivenim područjima navijesti riječ spasenja da je Bog svojoj službenici udijelio dar bilokacije i govor nepoznatim jezikom. Nije na odmet naglasiti sljedeće: Bog izvanredne darove dijeli samo malenima i poniznima i uvijek za širenje kraljevstva Božjega, a nikada oholicama i žednima samohvale i senzacije.

Druga činjenica iz života ove neobične redovnice je Mistični grad Božji, epohalno djelo od 8 svezaka koje je kroz stoljeća bilo predmetom divljenja, ali i osporavanja. Riječ je o opisu zemaljskoga i nebeskoga života Blažene Djevice Marije, koji je ovoj redovnici diktirala sama Djevica Marija. Iako se sama opirala nutarnjem nadahnuću za pisanje ovoga djela, bojeći se da ne bude zavedena, ipak je nakon godina iskušenja i nutarnjih borbi uspjela napisati ovaj spis. Put do nastajanja ovoga djela je bio zaista trnovit: najprije je iz poslušnosti prema duhovniku spalila započeti rukopis, a onda također iz poslušnosti prema drugom duhovnom vođi dovršila pisanje ovoga djela. Da bismo donekle pojmili uzvišenost Mističnog grada Božjeg dovoljno je samo pročitati riječi kardinala Josipa Saenz d’ Aguirre, jednoga od učenijih ljudi onoga vremena: Ono što sam naučio kroz pedeset godina skoro je ništa u usporedbi s dubokom naukom koji sam pronašao u djelu Marije Agredske, naukom koji se savršeno poklapa sa Svetim pismom, crkvenim ocima i saborima. Za one koji u svemu traže ljepotu mjerenu ljudskim mjerilima, nije nevažno spomenuti: ovaj spis neuke redovnice, sve do dana današnjega, koristi u sveučilišnim programima kao remek-djelo barokne književnosti napisano na elegantnom španjolskom jeziku!

O zdravoj duhovnosti samostana, u kojem je Marija bila predstojnicom sve do svoje smrti, govori i podatak da je samostan u Agredi u cijeloj Španjolskoj smatran školom svetosti, a njezin utjecaj na duhovne i političke prilike onoga vremena ogleda se u korespondenciji sa španjolskim kraljem Filipom IV. s više od 600 razmijenjenih pisama.

Mariju je već deset godina nakon smrti papa Klement X. proglasio službenicom Božjom, ali iz razloga što je u crkvenoj hijerarhiji uvijek bilo onih koji nisu blagonaklono gledali na njezino djelo, proces beatifikacije nije nikada dovršen. Veseli činjenica da je 2002., o 400. obljetnici rođenja Marije Agredske, ipak ponovno pokrenut proces beatifikacije. Njezino tijelo, stoljećima nakon smrti, i dalje je neraspadnuto.