U novome se izvješću opisuje situacija u kojoj se nalaze kršćani u 50 zemalja svijeta, a prva na popisu je Sjeverna Koreja gdje se smatra kako je ugnjetavanje kršćana najteže. U izvješću se navodi kako vjersko ugnjetavanje nema uvijek isti uzrok jer ponegdje to može biti i progon među običnom skupinom ljudi kao što je slučaj u Afganistanu gdje je nemoguće slobodno i javno živjeti kao kršćanin ili preći na kršćansku vjeru. „Kršćanski se obraćenici, ali i sami kršćani suočavaju s groznim posljedicama ukoliko se otkrije kojoj vjeri pripadaju. Dogodi li se takav scenarij, onda imaju dvije mogućnosti: pobjeći iz zemlje ili ostati i riskirati da budu ubijeni. No, to nije sve. Naime, i obitelj obraćenika je primorana odreći ga se kako bi spasila svoj ugled i kako ih ne bi ubili. K tomu, vjernici koji su s islama prešli na kršćanstvo nerijetko bivaju upućeni u psihijatrijsku bolnicu budući da se napuštanje islama smatra znakom ludosti u ovoj zemlji”, navodi se u izvješću.
U Libiji, Pakistanu i Iranu se događaju slične situacije, dok je u Sjevernoj Koreji i Kini aktualno komunističko i postkomunističko ugnjetavanje kršćana. U Eritreji i Etiopiji je pak izvor ugnjetavanja „denominacijski protekcionizam” što znači da dominantna kršćanska skupina tlači manjinsku kršćansku zajednicu.
„Kršćani iz netradicionalnih denominacija suočavaju se s najoštrijim progonima u Eritreji, kako vlade, tako i Eritrejske pravoslavne crkve koju tamošnja vlada jedinu priznaje. U izvješću se navodi kako vladine snage nadziru telefonske pozive i provode nebrojene racije koje ciljaju na kršćane želeći ih uhititi i dovesti pred sud. Mnogi kršćani žive u nehumanim tunelskim zatvorima u zemlji dok njihovi najmiliji ne znaju čak ni jesu li još uvijek živi.
U Indiji je pak religijski nacionalizam uzrok za ugnjetavanje. Hinduistički ekstremisti vjeruju da bi svi Indijci trebali biti hinduisti i da bi se zemlja trebala riješiti kršćanstva i islama, te se u izvješću navodi: „Da bi postigli taj cilj koriste se nasiljem usmjerenim prema kršćanima hinduističkoga porijekla. U selima se kršćani optužuju kako slijede ‘stranu vjeru’ i često su fizički napadani. Ako se ne ‘preobrate’, zajednica ih može bojkotirati što će imati negativan učinak na sposobnost zarade i kupnje hrane.”
Egipatski kršćani pak trpe zbog „diktatorske paranoje”: „Progoni kršćana u Egiptu uglavnom se događaju na razini zajednice. Progoni se manifestiraju u mučenju kršćanskih žena na ulicama i istjerivanju kršćanskih obitelji iz njihovih domova. Iako egipatska vlada pozitivno govori o kršćanskoj zajednici u zemlji, nedostatak ozbiljnoga provođenja zakona i nespremnost lokalnih vlasti da zaštite kršćane vjernike plaši od dodatnih napada.”
U konačnici, izvješće je potvrdilo kako su koronavirus i mjere poduzete za njegovo suzbijanje pogoršali situaciju kršćanskih manjina u mnogim dijelovima svijeta. Ograničenja su omogućila islamskim militantima da djeluju slobodnije kako bi povećali nasilje nad kršćanima u subsaharskoj Africi, a autoritarne države poput Kine da prošire svoj nadzor i kontrolu nad kršćanima.
