Navodno ljudima ponestaje prilike za rad uslijed sve razvijenije tehnologije. Ipak, zaposlenici su u Njemačkoj prošle godine radili više i duže nego ikad ranije: više od 61 milijardu radnih sati. Čak 45 milijuna zaposlenih postiglo je novi rekord.
Moderni čovjek jest i ostaje čovjek radnik. On postoji na osnovu snage svoga duha i tijela, gdje god da bude djelatan. Kao Božja slika i sustvaratelj čovjek ima odgovornost za djelatnost iz generacije u generaciju. Na osnovu toga etika odgovornosti temelji činjenicu da svatko treba raditi različito dodijeljene zadaće, već prema mogućnostima i prilikama. To je najuljudnija zadaća politike, ekonomije i kulture – da svakomu dopusti udio u sudjelovanju kroz posao. To podrazumijeva i materijalnu pravdu, kako bi ljudi mogli živjeti pristojno. Ipak, stvaraju se golemi propusti čak i u dobrostojećim društvima: dok jedni rade minimalno, a zarađuju golema bogatstva i nasljeđuju baštinu, drugi trpe zbog previše posla. Primjerice na polju medicinske skrbi za starce i nemoćne. Ili na primjeru majki koje žrtvuju odgoj i obrazovanje vlastite djece, premda ne dobivaju pravednu plaću. U krugovima vlade i zakona pomalo se zanemaruje pitanje pravednosti u korist poslodavaca.
Danas se zanemaruju i druga polja djelatnosti, primjerice oblikovanje kršćanske svijesti. U crkvama se vidi nazadak, premda svi govore o velikom napretku Crkve, prije svega gledajući na sve manji broj svećeničkih zvanja. Naravno, ne može se čarobnim štapićem prizvati radnu snagu u Kristovu vinogradu, ali svakako postoji velik broj onih koji se odazovu na njegov poziv. U Katoličkoj Crkvi ponovno se pokreće pitanje beženstva svećenika. Ne bi to bila nikakva revolucija, jer i danas u Katoličkim Crkvama istočnoga obreda, primjerice kod grkokatolika, postoji takva praksa. Pa čak i kod katoličkih svećenika latinskoga obreda koji su u krilo Katoličke Crkve primljeni iz Anglikanske ili drugih protestantskih Crkava.
Dakako, kako bi se nadišla kriza vjere potrebno je mnogo više. No svatko od onih koji u Crkvi mogu odlučivati, a unaprijed se odlučuju protiv mogućih ili čak potrebnih promjena u Crkvi, ogrešuju se protiv Kristova djela.
