U ponedjeljak, 15. rujna u samostanu sv. Bonaventure u Visokom održan je Kapitul na rogožinama na kojem je Franjevačka provincija Sv. Križa – Bosna Srebrena proslavila svoj patron. Tradicionalno Kapitul na rogožinama je ujedno i godišnji skup franjevaca i prigoda za susret braće iz cijele provincije na kojem braća franjevci razgovaraju, dijele iskustva rada i dogovaraju zajedničke provincijske projekte. Budući da je sam blagdan Uzvišenja sv. Križa ove godine bio u nedjelju, slavlje je pomjereno u ponedjeljak kako bi se moglo okupiti što više fratara. Na ovogodišnjem Kapitulu na rogožinama okupilo se preko 80 fratara iz svih krajeva Bosne Srebrene.
Kapitul je započeo u 10 sati molitvom srednjeg časa u sportskoj dvorani uz samostan, a zatim je uslijedio govor dobrodošlice fra Zvonke Benkovića, gvardijana samostana u Visokom. Pozdrav svoj braći uputio je zatim i provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, nakon čega je uslijedilo predavanje Izgradnja sveopćeg bratstva – Osamsto godina Pjesme brata Sunca sv. Franje Asiškog fra Danijela Nikolića, meštra bogoslova i glavnog urednika revije Svjetlo riječi.
U 12 sati u samostanskoj crkvi sv. Bonaventure proslavljena je svečana sveta misa koju je predvodio provincijal fra Zdravko Dadić. U svojoj propovijedi fra Zdravko je naglasio da je križ kao znak spasenja i nade uvijek bio u srcu franjevačke karizme i u srcu franjevačke tradicije. Primijetio je da je „Provincija Bosna Srebrena kroz stoljeća hodila s križem. Nosili su ga naši prethodnici kroz mračna vremena, kroz progonstva, kroz ratove, kroz vremena kad je vjera bila zabranjena. Nosili su ga s ljubavlju i s nadom, ali i s nepokolebljivom vjerom da križ nije zadnja riječ, nego put do uskrsnuća. Ime Srebrena koje nosi naša Provincija podsjeća nas na čistoću i plemenitost poziva. Srebro se pročišćuje u vatri, kao što se i naš franjevački poziv pročišćava u kušnjama.” Pa je nadalje podsjetio braću fratre da „Kristovo uzvišenje na križu nije bilo uzvišenje sile ili moći, nego uzvišenje kroz služenje do kraja. I mi smo pozvani na to isto uzvišenje – kroz služenje svojoj braći, kroz služenje Crkvi i kroz služenje narodu kojem pripadamo.”
Provincijal se osvrnuo i na veliki franjevački jubilej – 800 godina od kada je sveti Franjo napisao svoju čuvenu Pjesmu brata Sunca u kojoj Franjin životni križ postaje hvalospjev te je istaknuo da je „mudrost franjevačke duhovnosti patnju preobraziti u hvalospjev, a križ u pjesmu zahvalnosti”. Na kraju je potaknuo svu braću govoreći: „Braćo, pozvani smo biti svjetlo u tami, sol koja daje ugodan okus, kvasac koji ulijeva nadu u srcima ljudi. To možemo biti jedino ako ostanemo vjerni križu – križu svetog Franje, križu našeg Gospodina Isusa Krista.” Poslije mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje i ručak. Nakon zajedničkog ručka u popodnevnim satima braća su se ponovno okupila u sportskoj dvorani uz samostan te su nastavili započetu raspravu o aktualnim temama vezanim za život i djelovanje braće Bosne Srebrene. Tom prigodom provincijal fra Zdravko se na poseban način poimenice u molitvi sjetio svih preminulih fratara kroz proteklu godinu dana te starijih i bolesnih fratara. Osim toga iznio je i statističke podatke o provinciji. Tako na dan 14. 9. 2025. provincija Bosna Srebrena broji ukupno 282 fratra. Od toga broja 267 je svečanozavjetovanih fratara, 264 svećenika i 3 časna brata. Zatim ima 13 bogoslova, 2 novaka, 2 postulanta i 3 sjemeništarca.
