Središnja proslava Dana posvećenog života u Jubilejskoj godini svečano je u Bosni i Hercegovini obilježena 1. veljače 2025. godine euharistijskim slavljem u sarajevskoj katedrali Srca Isusova koje je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u suslavlju biskupa mostarsko-duvanjskog Petra Palića, biskupa banjolučkog Željka Majića, apostolskog nuncija nadbiskupa Francisa Assisija Chullikatta i u koncelebraciji brojnih redovnika i svećenika predvođenih provincijalom Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem i vikarom Hercegovačke franjevačke provincije fra Mirom Šegom te u nazočnosti brojnih redovnica, javlja KTA.
Ovogodišnja proslava Dana posvećenog života se odvijala pod geslom „Hodočasnici nade, na putu mira“. Jubilarna proslava održana je na razini cijele BiH i na njoj su sudjelovali redovnici, redovnice i vjernici laici posvećeni u Kristu iz Vrhbosanske, Mostarsko-duvanjske i Banjolučke biskupije te svećenici, bogoslovi, sjemeništarci i odgojitelji svih crkvenih ustanova i biskupija.
Nadbiskup Vukšić je na početku propovijedi citirao ulomak iz Dekreta „Perfectae caritatis“ o prilagođenoj obnovi redovničkog života Drugog vatikanskog sabora: „Već je od početka Crkve bilo muževa i žena koji su, ostvarivanjem evanđeoskih savjeta, nastojali u većoj slobodi slijediti Krista i izrazitije ga nasljedovati. Svatko je od njih na svoj način provodio život Bogu posvećen. Mnogi su između njih po nadahnuću Duha Svetoga ili provodili samotan život ili su osnivali redovničke obitelji, koje je Crkva svojom vlašću rado prihvaćala i odobravala. Tako je po božanskom naumu izrasla divna raznolikost redovničkih zajednica, koja je mnogo doprinijela tome da Crkva bude ne samo spremna za svako dobro djelo (usp. 2 Tim 3,17) i pripravna za djelo služenja u izgradnji tijela Kristova (usp. Ef 4,12), nego i da različitim darovima svojih sinova i kćeri bude urešena poput Zaručnice koja je nakićena za svog Zaručnika (usp. Otk 21,2), te se tako po njoj očituje mnogovrsna mudrost Božja (usp. Ef 3,10)“.
Vrhbosanski nadbiskup je kazao da je Crkva već od početka svojom vlašću rado prihvaćala i odobravala nastanak raznih oblika nasljedovanja Isusova primjera te je stalno pratila njihovo širenje. Također, na razne načine podržavala je takva nastojanja i bdjela nad njima jer su ona izričaj želje da se u životu čovjeka ostvari Isusova svetost, na koju je i Crkva kao zajednica jednako pozvana.
„Jedan od novijih konkretnih znakova u kojima se prepoznaje podrška Crkve životu po evanđeoskim savjetima bila je i Deveta redovita biskupska sinoda koja je održana tijekom listopada 1994. godine na temu ‘Bogu posvećeni život i njegovo poslanje u Crkvi i u svijetu’. A kad je, kao plod te sinode, papa Ivan Pavao II. 25. ožujka 1996., na svetkovinu Navještenja Gospodinova, objavio i posinodalnu pobudnicu (‘Vita consecrata’), svi oblici i zajednice Bogu posvećenoga života, monaški i redovnički, dobili su vrlo suvremen doktrinarni svjetionik i praktičan kompas. I k tomu, da bi se iz godine u godinu redovito podsjećalo na važnost toga dijela crkvenoga života, isti papa je 6. siječnja 1997. posebnom porukom najavio da će 2. veljače te godine, na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, prvi put biti proslavljen Dan Bogu posvećenoga života.
Kroz posljednja tri desetljeća, zahvaljujući Bogu za dar i blagoslov u obliku monaškog i redovničkog života te za brojne svece i svetice, misionare i dobrotvore, učene likove i ponizne velikane koji su iz takva života proizašli, Crkva zajedno s vama, draga braćo i sestre redovnici i redovnice, u molitvenom nizu ove godine obilježava 29. Dan Bogu posvećenoga života. To ovaj put ima i posebno značenje jer se događa u godini koju cijela zajednica naroda Božjega proslavlja kao jubilarnu od Isusova rođenja“, naglasio je nadbiskup Vukšić.
„Ovaj dan molitve i razmatranja postoji i zato da u svim biskupijama pomogne još više vrednovati dar Bogu posvećenoga života i produbljivati njegovu poruku, naći pravu i plodnu ravnotežu između akcije i kontemplacije, molitve i djelatne ljubavi te između predanoga zauzimanja kršćana za napredak u povijesti i njihove usmjerenosti prema vječnom životu. Tako je govorio ne samo papa, nego svetac naših dana“, kazao je u propovijedi nadbiskup Vukšić. Potom se kroz svetopisamske spise osvrnuo na pitanje koja je to redovnička budućnost i na koji način je treba graditi?
Istaknuo je da je trajan program svih Bogu posvećenih osoba blagovjesnici biti poniznima, proglašavati oslobođenje sužnjevima zloga, vid vraćati moralno slijepima zbog oholosti, liječiti srca slomljena, na duhovnu slobodu izvoditi koje tlače vlastite slabosti ili tuđa zloba te navješćivati da je s Isusom došlo vrijeme milosrđa Božjega i poziv svima da se obrate i vjeruju Evanđelju.
„To je trajan Isusov program i sadržaj velike budućnost koju trebamo graditi. Taj sadržaj pronositi i svjedočiti znači biti kršćanski hodočasnici nade na putu mira što je program i Jubilejske godine…I neka vas svemogući Bog podupire u svakom djelu u korist siromašnih, gladnih, beznadnih, posljednjih i svih onih koji iskrenim srcem traže Boga. (usp. Vita consecrata, 112.)“, kazao je na kraju propovijedi vrhbosanski nadbiskup.
Nakon euharistijskog slavlja, proslava Jubileja posvećenog života nastavljena je akademijom u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ u Sarajevu uz prigodni program u duhu jubilejskog gesla.
