Svečano blagdansko slavlje predvodio je mons. fra Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki. Uz domaćeg župnika fra Mirka Filipovića, koji je i animirao pjevanje, koncelebriralo je još šest svećenika.
Ocrtavajući život i djelo sv. Franje, biskup Semren na početku je svoje homilije naglasio kako tajna sv. Franje prelazi tajnu Milosti, koju je on predložio i pojedincu i društvu kroz sva stoljeća, a to je: živjeti Evanđelje Isusa Krista.
„Iz toga se rađa, obogaćenje čovještva koje je Franjo učinio živeći i ostvarujući u sebi Evanđelje, dajući mu muževnu hrabrost i djetetovu bjelinu, nevinost, sinovsku ljubav prema Ocu i bratsku ljubav prema stvorenju, živi osjećaj za pravednost u povijesti, ‘slatkoću duha i tijela’ u liječenju rana vlastite braće”, ustvrdio je biskup.
Naglasivši kako bi se sav Franjin apostolat mogao svesti na simbol križa pojasnio je kako on za razliku od nekih drugih svetaca ne samo prevodi, nego uprisutnjuje Krista.
„Tko se Franji približi taj mora misliti na Krista… Njegov je lik tako izgrađen, njegova riječ, kretnje, sav njegov život takvi su da su neposredno ostvarenje Evanđelja, doslovno nasljedovanje, skromno ostvarenje Isusove egzistencije – tako da Kristovo lice gleda iz njegova; Kristove geste bivaju vidljive u njegovima… To Franjino neposredno predstavljanje Krista, Kristovo uprisutnjenje, najočitije je u Franjinoj stigmatizaciji, primanju Isusovih rana na svoje tijelo. Križ za Franju nije bio simbol muke, nego i izvor pravog i savršenog veselja. On u križu na tako paradoksalan, ali i tako očit način nalazi s najvećom boli istodobno i najrječitiji i najuzvišeniji izraz ‘Ljubavi’. Stoga je Franjo i svetac radosti u križu”, rekao je uz ostalo biskup Sremren.
Nadalje je pojasnio kako našu vjeru ne iskušava tajna svemira, nego glupost čovjeka koji trajno želi biti kao Bog. Istaknuo je kako imati vjeru znači oprijeti se malodušnosti za vrijeme dugog čekanja, da vjera u evanđelju ne trpi ucjene stvarnosti, nego tu stvarnost preoblikuje. „Bog je taj koji kori našu odsutnu umornu vjeru. Mnogo vjernika ne poduzima ništa, prepušta se očaju, konstatira stvarnost kakva jest. Previše vjernika griješi zbog ‘stida’. Vjera znači potpuno se predati Bogu bez oklijevanja i bez traženja ičega u zamjenu. Vjera je Božji dar koji djeluje u čovjekovoj nutrini. Ona se umnaža tako da Isusovi učenici sebe daruju drugima”, naglasio je biskup Semren, upozorivši kako smo kao kršćani pozvani svoju vjeru konkretno živjeti u svome životu jer tako činimo tajnu Crkve vidljivom.
Podsjetivši na Franjin i franjevački poziv za uvijek novi napor, na novi početak, na život u pravoj vjeri i evanđeoskom obraćenju zaključio je da tek kada čujemo glas Sina Božjega, poslušamo ga, odnosno usvojimo njegovu poruku u svakodnevnom življenju, poput sv. Franje moći ćemo Isusa Krista – radosnu vijest radosno naviještati drugima.
Župnik fra Mirko zahvalio je na kraju mise svim donatorima koji pomažu u dovršenju gradnje nove župne crkve. Kako je ove godine obilježena i 45. obljetnica od kako je župa dobila postaje križnoga puta – djelo akademskog slikara Slavka Šohaja, jedna od tih postaja bila je ovoga dana izložena pred oltarom, a vjernicima je ponuđena i knjiga „Od križa do uskrsnuća” u kojoj je župnik fra Mirko prikazao kratku povijest žeravačkog križnoga puta te inspiriran dugogodišnjim svakodnevnim promatranjem tih Šohajevih slika napisao i tekst pobožnosti križnoga puta za koji je predgovor napisao biskup Semren.
Na misi je sudjelovalo blizu tisuću vjernika, među kojima su bili predstavnici društveno-političkih vlasti: slavonskobrodski gradonačelnik Mirko Duspara, sin te župe, dopredsjednik Republike Srpske Josip Jerković, te predstavnici hrvatskog naroda u BiH Davor Čordaš i Marijan Kljajić. Poseban ukras bili su brojni vjernici odjeveni u narodne nošnje. Topao sunčani jesenski dan omogućio je vjernicima, koji nisu stali u crkvu, pratiti misu u crkvenom dvorištu.
Ni ove godine nije izostala Međunarodna smotra folklora na kojoj je nastupilo sedam kulturno-umjetničkih društava iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Voditelj Anto Miloš najavio je prvo svoje Žeravčane – članove Zavičajnog kluba Žeravac koji su odigrali nekoliko bosanskih kola. Nastupili su potom: HKUD Usorski običaji iz Sivše, KUD Zavičajno društvo Rama iz Pleternice, HKUD Bijela iz Bijele, KUD Podvinje iz Podvinja, KUD Župa Breške iz Breške i Posavski zavičajni klub Derventsko kolo iz Zagreba.
Bio je to veliki događaj za župu kojoj je to poslijeratna 25. po redu vanjska proslava sv. Franje te obilježavanje 24. godišnjice djelovanja ZK Žeravac i 20. obljetnice osnivanja Folklorne skupine Žeravac, koju uz odrasle čine i mnogi mladi.
Proslavi svetkovine sv. Franje prethodila je trodnevna duhovna priprava u sklopu koje je u subotu, 2. listopada, u organizaciji Udruge za rekreativno, cestovno i planinsko trčanje i hodanje, TK Brace Slavonski Brod i Zavičajnog kluba Žeravac, održan 17. u nizu Međudržavni maraton, kojim su sudionici spojili dva franjevačka samostana, samostan u Slavonskom Bordu i Žeravcu. Nakon što ih je pred franjevačkim samostanom u Slavonskom Brodu blagoslovio fra Domagoj Šimunović desetak trkača krenulo je prema granici Bosanske Posavine gdje su prolazili kroz nekoliko mjesta: Bosanski Bord, Kričanovo, Donje i Gornje Kolibe, Umku, Grk, Kruščik i Čađavicu. Unatoč kiši istrčali su dionicu od 25 km. Stigavši u predvečerje u Žeravac sudjelovali su na misnom slavlju. U Kolibama su se pomolili u crkvi Sv. Mihovila i okrijepili. Tom utrkom ZK Žeravac obilježio je i 24. obljetnicu osnivanja, a želja je organizatora bila i na taj način potaknuti sportski život, povratak i opstanak na području župe Žeravac.
