Od 10. do 13. ožujka u Leitershofenu kraj Augsburga, održane su duhovne vježbe za hrvatske svećenike koji djeluju u Zapadnoj Europi. Duhovne vježbe pod naslovom “Pozva koje sam htjede da budu s njim”, vodio je benediktinac brat Damjan Kružićević s Ćokovca.
Kroz pet nagovora voditelj je zajedno s hrvatskim svećenicima promišljao o svećeniku kao učeniku u školi Riječi, sakramenata, milosrđa, pokore i zajedništva, donosi portal Živa zajednica.
U svojim razmatranjima brat Damjan se usredotočio na teme koje svećenik živi u svojoj svakodnevici i na što je pozvan svjedočiti kroz svoj kršćanski svećenički poziv ljudima kojima je poslan, nikada ne zaboravljajući da je istovremeno u ulozi i učenika i učitelja. Pred Gospodinom je uvijek učenik, a za one kojima je poslan – učitelj, svjedok i poticaj za vjerski život.
U prvom promišljanju u središtu je bila je tema Božje riječi. Brat Damjan je istaknuo važnost suživota s Božjom riječju, važnost prepoznavanja otajstva koje se otkriva o Bogu u životu i svakodnevnoj molitvi, u navještanju Evanđelja i propovijedanju.
Drugi nagovor je bio o važnosti sakramenata – svetosti koja je povjerena svećenicima unatoč njihovoj vlastitoj slabosti. „Bog stavlja sebe u naše ruke da bi po nama i s nama došao do srca svakog čovjeka“, rekao je brat Damjan, naglasivši kako, bilo vjernici laici, bilo svećenici, svijetu uvijek trebaju nuditi svetost, jer sve ostalo svijet već ima.
Posebna pažnja u trećem nagovoru je posvećena svećeničkom pozivu kao školi milosrđa, gdje svećenik uvijek iznova otkriva milosrdno Božje lice – u sebi, u bližnjima i u Bogu. „To je Bog koji je strpljiv, koji nam dolazi u susret, koji ima strpljenja s nama, koji je blizak našim patnjama i koji naš grijeh uzima na sebe. Svećenik bi, stoga, trebao biti upravo to – lice Kristovo, lice Božjeg milosrđa u Crkvi i u svijetu.“
Brat Damjan je govorio i o asketskoj dimenziji svećeničkog života, naglašavajući kako bez askeze nema duhovnog napretka. “Askeza nije samo odricanje od nečega kako bismo nešto zadobili od Gospodina – ona je prije svega izraz naše zahvalnosti Bogu za ono što je već učinio za nas”, rekao je između ostaloga brat Damjan.
Posljednji nagovor je bio posvećen temi svećeničkog zajedništva. „Kako je to lijepo rekao sveti Ivan Pavao II.: svećenik može otkriti da je njegova samoća nastanjena tajanstvenom Gospodinovom prisutnošću. U toj svetoj samoći pripremamo se za sveto zajedništvo – najprije s Bogom, a zatim i s bližnjima, s braćom s kojima smo pozvani dijeliti otajstvo i iskustvo našega kršćanskog i evanđeoskoga života.“
Za vrijeme duhovnih vježbi, hrvatski svećenici koji djeluju u Zapadnoj Europi su uz predavanja imali priliku zajedno slaviti euharistiju, službu časova, križni put, a bila je i prigoda za svetu ispovijed. Okupilo se 36 hrvatskih svećenika iz Njemačke, Švicarske, Francuske, Luksenburga i Engleske. Duhovnim vježbama je prisustvovao i nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić.
