Prije nego što su postojale bilježnice, kemijske olovke i flomasteri u raznim bojama, ljudi su morali pronaći sasvim drugačije načine da zabilježe svoje misli, brojeve i priče. Put kojim je olovka prošla kroz povijest pun je domišljatih izuma i rješenja, a među brojnim svjetskim izumiteljima koji su obilježili taj razvoj krije se i jedno ime iz Hrvatske. Pročitajte nekoliko zanimljivosti o razvoju olovaka i otkrijte kako su nastajali alati bez kojih danas ne možemo zamisliti školu ni svakodnevni život.
– Oko 4000 godina prije Krista stari Egipćani su koristili tanke trske za pisanje na papirusu.
– Stari Grci i Rimljani koristili su voštane pločice i na njih urezivali brojeve pomoću drvenoga ili željeznoga štapa zvanoga stilus.
– U razdoblju od 500. do 300. godine prije Krista, stari Grci usavršili su pero od trske dodajući urez kroz koji teče tinta.
– Rimljani su koristili za pisanje i pera iz krila velikih ptica koja su umakali u tintu i ovo je stoljećima bio najčešće korišten način pisanja, a oko 1830. godine umjesto ptičjih pera počela su se koristiti čelična pera. Čelična pera su isprva bila veoma skupa jer su se izrađivala ručno, a počela su se češće upotrebljavati oko 1850. godine kada su napravljeni strojevi za njihovu proizvodnju.
– Između 1880. do 1900. godine pojavila su se nalivpera s malim spremnikom za tintu, a tridesetak godina nakon toga izumljena je kemijska olovka. Ova kemijska olovka je na samom vrhu cijevi imala sićušnu metalnu kuglicu napunjenu tintom koja bi se pri pisanju kotrljala po papiru i ostavljala trag.
– 1962. godine pojavio se flomaster koji je radio tako da kada se njegov vrh pritisne na papir, filc od kojega je bio napravljen bi upijao tintu ravno iz spremnika baš kao što spužva upija vodu, te bi pri pisanju ostavljao trag na papiru.
– 1979. godine izumljene su olovke s brisivom tintom. Zapis napisan ovom olovkom mogao se obrisati gumicom, ali nakon nekoliko dana bi postajao trajan.
– Prvu mehaničku olovku koju nije bilo potrebno oštriti izumio je hrvatski izumitelj Eduard Slavoljub Penkala početkom 20. stoljeća.
