Sveto pismo i povijesne knjige navode brojne primjere progona kršćana. Ipak, Isus je rekao: „Svi će vas zamrziti zbog imena moga.” (Mt 10,22). Svijet i dalje neumorno nastavlja svoje neljudsko ophođenje prema jedinoj pravoj Crkvi. U 21. stoljeću napadi protiv kršćana iznova rastu i po brojnosti nadilaze progone prvih kršćana.
Prema popisu World Watch List o broju progonjenih kršćana u svijetu, koju svake godine objavljuje međunarodna neprofitna organizacija Open Doors, vrijeme je za uzbunu. Istraživanja pokazuju kako svakoga dana bude ubijeno 11 kršćana zbog njihove vjere. Ako se nastavi tom mjerom, ove će 2019. godine biti ubijeno više od 4000 naše braće i sestara u Kristu.
Svake godine organizacija Open Doors objavljuje popis 50 država u kojima kršćani danas proživljavaju najveće progone. Nekoliko godina zaredom prvo mjesto zauzima Sjeverna Koreja. Među deset najgorih ne nalaze se Irak, Sirija niti Nigerija, ali su i dalje u samom vrhu takvih država. Na ovom mjestu želimo istaknuti kako na ovom popisu postoji samo jedna europska država, a to je Republika Turska. Ona zauzima nezavidno 31. mjesto svjetskih zemalja u kojima kršćani doživljavaju progonstva. Osim izravnih progonstava, postoje i neizravna, poput nedavnoga istupa predsjednika Erdogana da će drevnu crkvu Svete Mudrosti (Aja Sofija), posvećene Isusu Kristu, božanskoj Mudrosti, koja je tijekom Osmanskoga Carstva pretvorena u džamiju, a već desetljećima uživa status muzeja, ponovno proglasiti aktivnom džamijom u Istanbulu.
Slijedi popis 10 zemalja u kojima je u sadašnjem trenutku najveća stopa progonstva kršćana. Pod tim podrazumijevamo i izravne napade i nepoštivanje kršćana u društvu. Istovremeno vas pozivamo da molite za kršćane u ovim državama i pozivamo vam u pamet riječi Gospodina Isusa Krista koji nas je pozvao da budemo jedna Crkva i da se čvrsto držimo svoje vjere u sjeni uzburkane i prevrtljive prirode mnoštva.
10. – Indija
Druga najmnogoljudnija država u svijetu prvi se puta našla na popisu zemalja u kojima su kršćani najugroženiji. Otkako je trenutna vladajuća stranka došla na vlast 2014. godine, s kršćanima se postupa kao s građanima drugoga stupnja. Često im se priječi pristup mjesnim izvorima pitke vode ili namirnicama koje sufinancira država. Prihvaćanje Isusa u Indiji može izazvati bijes hinduističkih ekstremista na cjelokupnu obitelj.
9. – Iran
Iranskim društvom upravlja šerijatski zakon koji uvelike ograničava prava kršćana. U Iranu se kršćanstvo smatra pokušajem zapadnih zemalja da potkopaju autoritet islamskoga režima, pa su stoga i kršćani na meti napada. Nije dopušteno slaviti misu na perzijskomu jeziku, koji je službeni jezik u Iranu. A svaki kršćanin koji sudjeluje na misnom slavlju zna da bi u svakom trenutku Vlada mogla narediti upad na skup i uhititi cjelokupnu zajednicu okupljenih kršćana.
8. – Jemen
Građanski rat u Jemenu raskrčio je put progonu kršćana koji se u ovoj zemlji okupljaju u malobrojnoj zajednici. Dospjela humanitarna pomoć brzo se raspodijeli među muslimanima, jer se uglavnom distribuira u džamijama, čime se kršćanima priječi pristup pomoći. Javno bogoštovlje nije dopušteno, a i postoji velika opasnost ukoliko se misa slavi privatno. Kršćane u Jemenu progone civilne vlasti i radikalne skupine muslimana koje su spremne pogubiti pojedince koji se opiru zatajiti Krista.
7. – Eritreja
Od 1993. godine predsjednik Izaija Afwerki u Eritreji provodi brutalan režim koji uvelike krši ljudska prava. Poznato je da njegova vlada nasilno provaljuje u kuće, a stotine kršćana izlaže progonima. Vjernici koji ne pripadaju glavnim kršćanskim denominacijama poput primjerice evangelika trpe najveće progone.
6. – Sudan
Još od 1989. Sudan je službeno islamska država. Protekle godine brojni su kršćani bili osuđeni, mnoge crkve razrušene, dok su brojni bogoštovni prostori na listi čekanja za rušenje. Osobito je teško obraćenicima s islama, u toj mjeri da kršćani svoju vlastitu djecu ne odgajaju u duhu kršćanstva. Naime, djeca bi nenamjerno mogla otkriti drugima da su njihovi roditelji zapravo pokršteni muslimani.
5. – Pakistan
Kršćani u Pakistanu još uvijek žive u veliku strahu zbog vladinih zakona koji se protive prelasku s islama na drugu vjeru. Najbolji primjer ovoga zakona predstavlja slučaj Asije Bibi, kršćanske majke i supruge koju već 10-ak godina žele ubiti njezini sunarodnjaci. Premda ju je vlada oslobodila optužbe za bogohulu, ona je još uvijek na meti radikalnih islamista koji se u posljednjim mjesecima vrlo dobro povezali s političkim strankama u državi. U Pakistanu se prema kršćanima odnose kao prema drugorazrednim građanima. Procjenjuje se da oko 700 djevojaka i žena godišnje bude oteto, zlostavljano i primorano da prijeđu na islam, udavši se za muslimane.
4. – Libija
Razina nasilja koju doživljavaju kršćani Libije vrlo je visoka, jer su podložni snažnomu nasilju. Islamističke militantne skupine posebnim žarom progone kršćane muslimanskoga podrijetla. U Libiji također žive brojni stranci koje se često napada, zlostavlja i zatvara. Mučenja postaju još veća u slučajevima da se otkrije da je stranac kršćanin.
3. – Somalija
Procjenjuje se da je 99 % stanovnika Somalije muslimana. Pripadnici manjinskih vjerskih skupina trpe velika progonstva. Obraćenici na kršćanstvo najskuplja su ciljna skupina militanata. Ukoliko takve pronađu, ubiju ih na licu mjesta. Proteklih godina progoni kršćana jači su nego ikad.
2. – Afganistan
Afganistan je po ustavu islamska država. Obraćenje muslimana na drugu vjeru smatra se izdajom. Stoga se brojne obraćenike smatra duhovno oboljelima što su napustili islam. Takve često ubijaju ili ih usmjeravaju u umobolnice. U Afganistanu uz to postoje različite radikalne skupine koje traže i ubijaju kršćane gdje god ih pronađu.
1. – Sjeverna Koreja
Najopasnija svjetska država za kršćane već je neko vrijeme Sjeverna Koreja. Ova izolirana država prisiljava svoje građane da idoliziraju članove diktatorske obitelji Kim koja je ondje na vlasti već tri generacije. Svaki vid kršćanskoga bogoštovlja mora se držati u najvećoj tajnosti, kako ne bi privlačili pozornost. Vlasti pak nude velike nagrade onima koji prijave prikrivenoga kršćanina u zajednici. Zbog takve opasnosti ne postoje javni oblici kršćanske molitve.