Nevidljivost Duha njegova je bitna osobina, kako se vidjelo iz razgovora Isusa s Nikodemom: „Vjetar puše kamo god želi – čuješ njegov šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide.” Nevidljivost je nužno božanska odlika, jer je ljudima nedostupna, osim u mitu. I zato čovjek za njom oduvijek žudi, i to s kobnim posljedicama. Prvi spomen o prstenu koji daje nevidljivost nalazimo kod Platona. U Državi Platonov brat Glaukon priča mit o kralju Lidije Gigu, koji je povijesna osoba, i o kome govori i Herodot u Povijesti.
Etičko pitanje
Mit kaže da je Gig bio pastir u službi kralja Kandaula; bila je velika oluja, a potres je otkrio grob čovjeka nadljudskoga rasta, u kojem se nalazio i mjedeni konj. Gig je skinuo prsten s čovjekove ruke i ubrzo otkrio da ako kamen prstena okrene nadolje, postane nevidljiv, a ako ga okrene gore, opet postane vidljiv. Pastiri su ga poslali na dvor da podnese izvješće o stadima, no on je uz pomoć prstena zaveo kraljicu i s njom se urotio protiv kralja. Zahvaljujući tome što je bio nevidljiv, ubio je kralja i potom oženio kraljicu.
Glaukon u Državi navodi taj mit da bi pokazao da nije nitko tako „čvrste naravi da bi se držao pravde. Nijedan čovjek ne bi držao ruke podalje od onoga što nije njegovo kada bi mogao sigurno uzeti s tržnice ono što mu se sviđa, ili ući u kuće i leći bilo s kim kako mu se prohtije, ili ubiti ili pustiti iz zatvora koga je htio, i u svakom bi pogledu bio kao bog među ljudima.” Dakle, već na samom početku mita o nevidljivosti nudi se teorija o tome zbog čega ga ljudi zamišljaju i prenose: nevidljiva osoba bila bi kao bog među ljudima. Bogovi su moćni i nevidljivi, i baš te osobine dobiva nevidljivi čovjek; mit o nevidljivosti iskazuje želju za moći. Drugo što Platon uočava jest etičko pitanje – ako smo nevidljivi, možemo izmaknuti kazni; možemo činiti što hoćemo, kao da smo božanstvo. Znači li to da će nevidljivi čovjek nužno biti zao? Platon misli da hoće.
Spirala nasilja
S tim je stavom britanski pionir fantastike H. G. Wells napisao roman Nevidljivi čovjek. Glavni junak Griffin studirao je medicinu na University Collegeu, a onda se posvetio fizici; bio je asistent na malom koledžu u Chesiltownu i tri godine istraživao kako stvari mogu postati nevidljive, skrivajući to od mentora da mu ne ukrade ideju. Pokrao je oca jer mu je trebao novac za pokuse, ali to nije bio očev novac pa se ovaj objesio zbog srama. Griffin je potpuno tjelesno propao i nakon deset godina učinio nevidljivom mačku; gazdi je bio sumnjiv pa ga je odlučio izbaciti, na što je Griffin sebe učinio nevidljivim i zapalio laboratorij, ne brinući se za ljude. Provaljivao je u dućane zbog odjeće i hrane i napadao ljude; pljačkao je da si može kupiti opremu i u jednom je selu ponovno uspostavio laboratorij, ali je ljudima bio čudan pa su ga izbacili. U blizini je živio dr. Kemp s kojim je studirao te mu se javio i ponudio mu da zajedno zavladaju svijetom i da počnu ubijati ljude. Kemp zove vojsku i policiju u pomoć, ali ih Griffin ubije; nastane potjera u kojoj Griffin pokuša ubiti Kempa, no mještani ga prije toga ubiju. Težnja za nevidljivošću izazvala je spiralu nasilja i zločina, i nikome nije ništa dobro donijela.
Opasna igra
Škotski pisac R. L. Stevenson, najpoznatiji po romanima Otok s blagom i Doktor Jekill i mr. Hyde, autor je izvrsne pripovijetke Otok glasova, čija se radnja odvija u 19. stoljeću na Havajima. Glavni junak Keola je oženjen Lehuom, kćeri Kalamakea, o kojem se pričalo da je opasan i moćan čarobnjak; tko bi mu se zamjerio, nestao bi ili bi naglo umro. Kalamake je bio bogat iako nije nikad radio, a Keola lijen i zavidan. Jedan dan Kalamake ga je pozvao da mu pomogne u čaroliji: Keola je morao održavati vatru od čarobnih trava i lišća koja ih je prenijela na Otok glasova gdje je na plaži Kalameke nevidljiv skupljao školjke; kad su se vratili na Havaje, školjke su se pretvorile u srebrne dolare. Keola je potom počeo od Kalamakea tražiti novac, zbog čega ga je čarobnjak pokušao ubiti, a Keola je pobjegao na neki brod; s broda je pobjegao na neki otok, za koji je otkrio da je Otok glasova i da na njemu žive ljudožderi. Ljudožderi su znali da netko dolazi na otok, ali su čuli samo glasove pa su mislili da su to duhovi; Keola im je rekao da duhovi dolaze po lišće određenoga drveta, pa su ga ljudožderi počeli uništavati, zbog čega su ih nevidljivi čarobnjaci napali i počeli ubijati. U toj zbrci pojavila se nevidljiva Lehua koju je Kalamake doveo na Otok glasova da mu pomaže; ona je, nevidljiva, pozvala Keolu i vratila doma, a Kalamakea su ostavili na otoku. Da se iskupi, Keola je trećinu Kalamakeova bogatstva podijelio sirotinji, a trećinu dao Crkvi, i Kalamake se zbilja nije nikad vratio. Opasna igra s nevidljivošću dobro je završila.
Dobra žena
Novost – lik dobre nevidljive žene ponovno nalazimo u Marvelovu stripu Fantastična četvorka, u kojem se nalazi i Susan Storm-Richards, prva superjunakinja. Pojavila se 1961. kao Nevidljiva Djevojka, a kasnije, nakon što se udala i rodila djecu, postala je Nevidljiva Žena. Sue Storm je svoje moći dobila tako što je bila izložena kozmičkoj oluji, a posjeduje dvije moći: nevidljivost i stvaranje polja sile. Njezina moć nevidljivosti očituje se tako da svija svjetlosne valove i tako sebe i druge ljude i predmete može učiniti nevidljivima. Ona također može projicirati snažna polja nevidljive psioničke, hipersvemirske energije koju koristi za razne ofenzivne i obrambene efekte, uključujući štitove, eksplozije i levitaciju. Ona također može osjetiti ljude ili predmete koji su znanstvenim putem postali nevidljivi i može ih po želji vratiti u vidljivo stanje. Svoje moći koristi za dobro, veoma je važna u životima svoga supruga Reeda i djece, kao i svoga mlađeg brata Johnnyja; samo je jednom, u postporođajnoj depresiji, pod utjecajem Psycho-Mana postala nakratko zla i napadala bivše prijatelje, ali se vratila na stranu dobra. Čini se da je nevidljivost opasna samo u rukama muškaraca.
Plašt nevidljivosti
Kao neku vrstu posvete toj slavnoj junakinji, nalazimo djevojku Violetu Parr u animiranom filmu Izbavitelji iz 2004. koji prikazuje obitelj superjunaka. Violet je tinejdžerica koja je sramežljiva (kao ljubičica – violeta); u društvu vršnjaka zamuckuje, neupadljivo se odijeva i zakriva lice kosom. Zaljubljena je u jednoga od svojih kolega iz razreda, Tonyja Rydingera, ali je previše stidljiva da mu priđe i postaje nevidljiva kad god on pogleda u njezinu smjeru kako bi izbjegla pozornost. Osim što može postati nevidljiva, po želji može generirati sferno polje sile oko sebe i drugih – očito je to aluzija na Sue Storm. Violet s vremenom ovlada svojim moćima – uspijeva stvoriti neuništivo polje sile ljubičaste boje (violetno) koje čuva nju i njezinu obitelj od napada kad se bore protiv zlog Sindroma; u nastavku filma svoja polja ne koristi samo za obranu, nego i za napad (postala je violentna, tj. nasilna).
Plašt nevidljivosti jedan je od čarobnih predmeta u seriji knjiga o Harryju Potteru. Harry Potter dobio je plašt nevidljivosti u drugoj knjizi Odaja tajni, ali koristio ga je i kasnije. Nije moć zadržao za sebe, nego ju je podijelio s prijateljima Ronom i Hermionom. Kao i druge moći, koristio ga je samo za dobro. Nije bio potpuno nevidljiv za druge, jače čarobnjake: Albus Dumbledore vidio ga je kroz plašt, a i Snape je bio sumnjičav dok ga je Harry pratio pa ga je nasumce pokušao uhvatiti u zraku. No Harryjeva nevidljivost, zahvaljujući čvrstoći njegova karaktera, nije nikome naškodila, osim zlikovcima.
Velika napast
Nevidljivost Duha mi shvaćamo kao božansku silu, koja je nužno dobra. Nasuprot njoj, nevidljivost je za čovjeka opasna. Nevidljivost ljudi mogu zadobiti pomoću različitih sredstava kao što su prsten ili plašt, uslijed nesreća kao što je kozmička oluja ili se mogu roditi sa sposobnošću da budu nevidljivi; nevidljivost može biti i rezultat njihovih istraživanja, znanstvenih ili čarobnjačkih; nevidljivi mogu postati i muškarci i žene, odrasli, ali i djeca. Nevidljivost izaziva kod drugih ljudi strah i zbunjenost – ako nisu svjesni nazočnosti nevidljivoga, smatraju da su izloženi djelovanju nadnaravnih sila. Kad ljudi postanu nevidljivi osjećaju da imaju moć nad drugima i često je zloupotrebljavaju, a tipično je da kradu i ubijaju. No moralnom kvarenju podložniji su muškarci, a ženski likovi tipično pomažu drugima. Nevidljivost je očito velika napast i dobro je da nam nije dana – Božja dobrota, nasuprot nama, može nevidljiva djelovati beskonačno.
