Živjeti u Hrvatskoj je poput dugotrajnoga teniskog meča – glava lijevo, glava desno… S jedne strane povišene tenzije i neobična retorika na relaciji Banski dvori – Pantovčak, s druge strane napete dnevne presice Stožera! Sve ostalo je puno tiše i ovome podređeno. Kao pred oluju…
A kako su u strahu velike oči, svojih pet minuta iznalaze glasni, pa zajedno s mjerama bujaju prosvjedi i izgredi diljem Europe… U takvom globalnom trenutku dogodio se i tragičan napad u Zagrebu. Sada pokojni mladić Danijel Bezuk rafalnom je paljbom pucao na zgrade Vlade i Sabora na Trgu svetog Marka. Doslovno! Objavljena videosnimka prikazuje ranjavanje policajca, mnoštvo hitaca, paniku. Samo zahvaljujući jutarnjim satima i kišnom vremenu nije bilo više stradalih. Počinitelj je pobjegao s mjesta događaja i u obližnjem parku izvršio samoubojstvo. Tragičan, strašan kraj mladoga života. Bol i trauma koje je pretrpio i čije će posljedice dugo osjećati ranjeni policajac, njegove kolege, ljudi koji su se slučajno našli na tom mjestu… TV prilozi o počiniteljevoj obitelji, izjave rodbine, susjeda, kalkulacije. A onda i službene informacije koje govore da se radilo o planiranom, terorističkom, a ne spontanom napadu, mogući suučesnik i brojne reakcije na društvenim mrežama. Mnoštvo komentara…
Fora dana?
Dežurni nezadovoljnici nesretne Zavadlave, Bezuke i slične, slave kao borce za pravdu, kakvom je oni vide. Skriveni iza profila na društvenim mrežama pronalaze opravdanje za otvoreno vrijeđanje, pa i ozbiljne prijetnje, bez prave sankcije. Naša pohabana demokracija pobjegla je od bijesne rulje koja samovoljno postavlja neke nove društvene okvire, a odriješene ruke smo im dali svi mi, pasivni konzumenti loših vijesti i iste takve stvarnosti. Mediji i ekrani oblikuju naše razmišljanje i kradu nam dragocjeno vrijeme, a mi ovisno tražimo još. Što senzacionalnije i negativnije! Ponuda i potražnja. Bez odgovornosti za izrečeno i napisano. A već sutra ćemo slegnuti ramenima i zamijeniti današnjega junaka novijim.
Stoga je sasvim razumljivo što je nedavno osvanuo video u kojem čovjek na dvorištu krampom razbija televizor i pri tom psuje koronu. Smiješno? Fora dana? Bio bi da tuga ne curi iz pozadine priče. Besparica, nezaposlenost, dijete koje nema uvjete za školovanje, nedostupnost života i na koncu bijes bespomoćnoga čovjeka usmjeren na predmet koji kažnjava jer je donosio sve te loše vijesti. Pa i onu koja je zaustavila sve – vijest o koroni.
A ona ima svoju stariju sestru rođenu 1918. godine – španjolska gripa. I tada je dosegnut razmjer pandemije. Odnijela je više života nego cijeli Prvi svjetski rat! Zanimljivo je da se potpuno pogrešno veže uz Španjolsku jer ona nije područje na kojem se pojavila, već je to, navodno, jedan vojni kamp u američkoj državi Kanzas. Zašto je onda španjolska? U vrijeme ratnih zbivanja vladala je medijska blokada, sve su zaraćene strane krile prave razmjere bolesti i gubitak ljudstva kako bi prikrili vlastitu ranjivost. Španjolska, koja službeno nije bila sudionica ratnih sukoba, bila je samo prva koja je objavila istinu o bolesti i o užasnim razmjerima oboljelih i umrlih. Na podudarnost između španjolske gripe i korone ukazuju i službeni podaci. I španjolska gripa se širila brzo, kapljičnim putem. Dolazila je u valovima, od kojih je prvi trajao do srpnja i bio s blagim oblicima bolesti i rijetkim smrtnim slučajevima. Drugi je val imao vrhunac u studenom i bio izrazito smrtonosan, a treći od početka do polovice 1919. godine manje smrtonosan od drugoga vala. Simptomi su se kretali od grlobolje, glavobolje i vrućice u prvom valu, pa do umora, visoke temperature, glavobolje, bolova u mišićima i zglobovima i pogoršanja unutar nekoliko sati, ljubičaste kože i pluća ispunjenih crvenkastom želatinastom masom, u drugom. Kakve su mjere provođene? Edukacija stanovništva, zabrana rukovanja i pljuvanja na javnim mjestima, nošenje višeslojnih maski preko nosa i usta, ograničavanje javnih okupljanja, zatvaranje škola i gradskih vijećnica, građene su improvizirane bolnice… U liječenju su primjenjivane različite metode – tradicionalni lijekovi (opijum, laudanum, kinin…), velike doze aspirina, prestanak pušenja, puštanje krvi, vruća kupka prije spavanja, homeopatski pripravci, pa i vjerski rituali. Osim smrtnih stradanja, španjolska je gripa donijela i situaciju u kojoj farmaceuti doživljavaju procvat poslovanja, manje tvrtke propadaju, velik broj nepokopanih tijela, porast broja samoubojstava, utjecaj na svjetsko gospodarstvo, mnogobrojne teorije zavjere… Zvuči poznato? Postojale su, jasno i određene razlike između ovih dviju pandemija udaljenih 101 godinu. Za vrijeme španjolske gripe zdravstvo je bilo nerazvijeno, smrtnost veća kod mladih i zdravih ljudi i prisutne općenito loše higijenske navike. U trenutnoj pandemiji korone zdravstvo je znatno razvijenije, smrtnost veća kod starih i bolesnih, uvode se karantene. Zašto su od španjolske gripe najviše umirali mladi ljudi? Posebnost tadašnje gripe nalazila se u fenomenu koji se naziva cikotinska oluja. Dakle, ona je mogla okrenuti imunološki sustav protiv oboljele osobe koji bi reagirao toliko snažno da bi potpuno uništio pluća. S obzirom na to da je imunološki sustav mlade, zdrave odrasle osobe najjači, i stopa smrtnosti bila im je veća.
A pandemija?
Čemu usporedba? Jednostavno. Sve brže i sebičnije, na globalnoj razini, mjerimo svijet i događaje po sebi. Zaboravljamo se prisjetiti da je univerzum postojao i ranije. Pa i pandemije. I politika. A postojat će i nakon nas. Ljudi su preživjeli. I mi ćemo. Treba biti promišljen i oprezan, ali ne dozvoliti strahu da nas paralizira i odredi…
Dogodio se nedavno požar u našem marijanskom svetištu Mariji Bistrici. U potpunosti su izgorjele tri gospodarske zgrade i krovište četvrte. Stručnjaci su utvrdili kako je sve krenulo od neugašenoga lampiona u plastičnoj posudi. Dugo stvarano, a nestalo u trenu. Ipak postoji svjetlo i u ovoj priči: Ono što svakako plijeni pozornost jest činjenica da je, u prostorijama koje je zahvatio požar, netaknut ostao samo jedan plastični kip Majke Božje visok oko 20 centimetara. Mnogi će ovaj slučaj povezati s onim iz 1880. kada je, kod gradnje crkve, veliki požar uništio veliki dio objekta, ali je glavni oltar s kipom Majke Božje Bistričke ostao neoštećen,navode mediji. Zbog vremenske distance i našega jednokratnog konzumerizma, oltarni kip Majke Božje Bistričke koji je neoštećen preživio prošli požar, u ovoj je priči zamijenio plastični kip od dvadesetak centimetara. Pa makar netko i ovo sada nazvao slučajnošću, krajnja poruka je sjajna! Nije bitan oblik u kojem se pojavljuje. Nada, podsjećanje ili opomena može se lako iščitati iz svega oko nas. Pa čak i iz malene čađave plastične figure koja opstaje i kad je to nerealno. Ponekad se događaji oko nas smjenjuju predvidivo, kao godišnja doba u prirodi. Češće naša doba znaju malo promijeniti svoj oblik, a razmak među njima zna biti nepravilan. To nas zbuni. Tada pomislimo da smo jedinstveni i neponovljivi, oni koji određuju i kontroliraju. A svijet je tako velik! Bože, hvala Ti na tome!
A pandemija? Čuvajmo sebe i druge i prikupimo ono čega nam jako nedostaje – strpljenje i razumijevanje. Sredstva za smirenje su trenutno rješenje, baš kao i razbijanje televizora. Račun brzo stigne na naplatu. Pogledajmo iza sebe, sve je prošlo! Proći će i ovo. Samo Život uvijek nastavlja. Bože, razumi nas jer ćemo na različite načine posrnuti u ovom vremenu. I budi blag, jer mi smo Ti, opet, vrlo kratkoga pamćenja…
