Početna stranica » Lice smrti u svakodnevnom životu

Lice smrti u svakodnevnom životu

146 pregleda

Postoji unutarnja poteškoća koja nas stalno gnjavi i odvlači od svjetla. Negativnost je sklonost crnoj sjeni koja se zadržava oko svakog ljudskog oblika. Unutar umjetnosti rasta ili duhovnog života preobrazba ove negativnosti je jedan od naših trajnih zadataka.

Negativnost je snaga i lice smrti, ona nagriza vašu pripadnost svijetu i životu. Želi vas učiniti strancem u vašem vlastitom životu. Drži vas u izgnastvu iz vaše vlastite ljubavi i topline. Možete je preobraziti okrećući je prema svjetlu vaše duše. Ovo svjetlo duše postupno zauzima važnost, širi se i ranjava negativnost. Konačno, ono što vi nazivate negataivnom stranom vas samih može postati najveća snaga za obnovu, kreativnost i rast u vama. Svatko od nas ima ovaj zadatak. Mudra je ona osoba koja zna gdje leži njezina negativnost i nije joj postala sklona.

Postoji veća i plemenitija prisutnost koja se krije iza negativnosti. U preobrazbi negativnosti mičete se u svjetlo koje je skriveno u ovoj većoj prisutnosti. Trajna preobrazba lica vaše smrti jamči da vam vaša fizička smrt neće biti stranac, lišavajući vas vaše želje za životom koji ste imali; njezino lice postat će vam bliskije. Kad nadvladate strah, vaša će smrt postati susretanje s doživotnim prijateljem, i to u najdubljim predjelima vaše osobne prirode.

Drugo lice smrti, drugi način njezina izražavanja u našem svakodnevnom iskustvu, jest strah. Ne postoji nijedna duša bez sjene straha. Veoma je hrabra osoba koja je sposobna identificirati svoje strahove i onda ih iskoristiti kao snagu za djelotvornu kreativnost i rast. Postoje različite razine straha u svakome od nas. Jedan od najmoćnijih vidova straha jest njegova nadnaravna moć da krivotvori stvarnost vašeg života. Ne postoji snaga koja može tako brzo uništiti životnu sreću i spokojstvo kao što to može strah.

Mnogi se ljudi užasavaju ispuštanja kontrole kao mehanizma upravljanja i organiziranja njihova života. Vole kontrolirati ono što se događa oko njih i njima. Ali previše kontrole izaziva destrukciju. Upadate u zamku programa zaštite koji sami tkate oko svoga života. Na taj način ostajete bez brojnih blagoslova namijenjenih upravo vama. Kontrola mora uvijek ostati djelomična i privremena. U trenucima bola, i posebno u vrijeme vaše smrti, nećete biti sposobni održavati ovu kontrolu. Mistični život to uvijek prepoznaje i tako prodire do božanske prisutnosti u čovjeku; a vi trebate prakticirati odvajanje, kidanje. Začuđujuće je kako vrijedan postaje vaš život kad malo pustite stvari iz svojih ruku. Pogreške, kojih ste se očajnički držali, žurno odlaze daleko od vas. Onda se ono što je stvarno, što duboko volite, i što vam uistinu pripada, uvlači dublje u vas. Sada vam to nitko ne može oduzeti.