Početna stranica » Kako biti uspješni u igri roditeljstva?

Kako biti uspješni u igri roditeljstva?

144 pregleda

Nije lako biti roditelj. Zahtijeva mnogo truda. Morate biti dosljedni, razmišljati o tome koji je pravi način komunikacije s djecom, čistiti nered i smišljati im posao. Glavu gore, sve to možete s osmijehom na licu!

Nekada je rješenje problema nevjerojatno lako. Sjetite se, naprimjer, Aleksandra Velikog, koji je bio suočen s famoznim Gordijevim čvorom. Onaj tko bude znao razvezati čvor, trebalo je da postane vladarom Azije. Mnogi su pokušavali, ali bez uspjeha. Na kraju je prišao mladi Aleksandar i mačem presjekao čvor. Prijevara? Možda, ali je uspjelo! Nekada su najbolja rješenja ona najjednostavnija.

Dobro došli u igru roditeljstva

Najprije priznajte da vi niste glavni. Glavna su vaša djeca, a to znate i vi i oni. Uvuku vas u igru i spremaju se za napad. Znaju kad će zaplakati, kako će vas natjerati da kažete da, znaju kada ne gledate. Zamislite da igrate šah s nekim čiji je koeficijent inteligencije 300. Vi, međutim, ne biste trebali uništiti svoje protivnike. Trebate ih voljeti i dobro odgojiti.

Dobro došli u igru roditeljstva. Cilj igre nije potpuna pobjeda, već zajedničko rješenje zadovoljavajuće za sve. Želite odgojiti svoje dijete tako da bude dobro prilagođena odrasla osoba, ali ne i doživjeti da vas ljudi u bijelim mantilima odvedu u košulji vezanih rukava. Igru ne možete odigrati bez neophodnih roditeljskih vještina. Upravo o njima govori ovaj tekst.

U ovoj igri nećete uraditi sve ispravno. Imajte to na umu jer veoma je važno shvatiti da nećete biti besprijekoran igrač. Dogodit će se da izgubite živce, da vičete, popustite cviljenju, (tu se gube bodovi!) i da, makar jednom, date djeci za večeru kolač. Sve je to u redu. Ne postoji savršen roditelj. Najviše što možete učiniti jest da dadnete sve od sebe. Igra traje sve dok vaša djeca ne odrastu. Ako budu sretni, zdravi ljudi, odnosno ako makar nastoje ili mogu zavarati psihologa, uspjeli ste.

Cilj je, dakle, da naučite kako da usavršite roditeljske vještine. Zbog toga trebate shvatiti dvije stvari:

Roditeljstvo je posao koji nikad ne možete završiti.

Roditeljstvo podrazumijeva igranje nekih novih i uzbudljivih uloga.

Neki kažu da igra nema kraja. Lijepo bi bilo dobiti precizan odgovor na pitanje: S koliko godina djeca postaju potpuno samostalna? Odgovor je, nažalost: nikad!

Američki san nije posjedovanje vlastite kuće. Američki san je izvesti djecu iz kuće. (kongresmen Dick Armey)

Dobro došli na posao kojem nema kraja

Roditeljstvo nije posao koji počinje u osam ujutro i završava u pet popodne. Radno vrijeme je 24 sata. Ukoliko radite izvan kuće, ne znači da je vaš posao gotov kad stignete kući. Naprotiv: stignete kući, presvučete se u radno odijelo roditelja i vratite se na posao. Nema stanke!

Vaš posao obuhvaća sljedeće odgovornosti i obaveze prema djeci:

volite ih,
hranite ih,
pazite ih kad su bolesna,
igrajte se s njima,
podučavajte ih,
učite ih disciplini,
budite im dobar prijatelj
i povremeno uradite nešto zaista blesavo
da biste ih postidjeli pred drugovima.

Nema zatišja, nema odustajanja, nema poreznih olakšica. Posao roditelja je vaša dužnost, bez obzira jeste li zaposleni ili ne.
Naravno, predviđen je i bonus. Djeca će vas zauzvrat voljeti, usrećivati, zasmijavati, možda rasplakati, naljutiti i učiniti istinski ponosnim.

Ukoliko ste sretan roditelj koji može biti kod kuće s djecom, možda ćete morati svom partneru (koji je cijeli dan izvan kuće) nježno objasniti što treba da se uradi, kao i kada treba da se uključi u projekt koji je već u tijeku. On možda neće znati od čega da počne. Stoga ne oklijevajte reći mu: Ivana se upravo probudila, daj joj promijeni pelenu! U podizanju djece moraju sudjelovati oba roditelja.

Tri roditeljske dužnosti

Sljedeće što treba shvatiti u vezi s igrom roditeljstva jest da ćete dobiti neke nove i važne dužnosti. Više, jednostavno, ne možete biti samo svoji ako želite odgajati onu dobro prilagođenu djecu kakvu svi žele.

Da biste bili uspješni u ovoj igri i da biste postali onaj često reklamirani, smireni tip roditelja, morate ispunjavati tri uvjeta:

  • biti pozitivan uzor
  • biti učitelj
  • biti prijatelj

Pozitivan uzor

Uzor je netko kome se divite i želite biti kao on. Možda je to susjeda koja je podigla petero djece i svi su postali liječnici, ili je to neki izmišljeni lik. Uzor vam mogu biti majka ili otac. Tko god da je, uzor je netko na koga želite sličiti, tko vam se sviđa.

Razlog da budete pozitivan uzor jest očigledan: djeca se ponašaju po ugledu na vas. Kakve god da su vam navike i postupci, budite uvjereni da vas vaše dijete promatra i razabire da je to ponašanje koje treba imitirati. Vaši postupci imaju izravan utjecaj, pozitivan ili negativan.

Loše navike se nasljeđuju. Psujete li ili imate neke navike koje ne biste voljeli da vidite kod svoje djece i njihovih drugova? Ako ih imate, izmijenite ih. Smatrate li da djeca znaju da ne trebaju govoriti ružne riječi? Varate se, djeca to ne znaju. Neki roditelji govore: Radi kako ti kažem, a ne kako ja radim. Takav stav je lažan i neodrživ u stvarnom životu. Ne činite i ne govorite ništa što ne biste voljeli da vaša djeca rade ili govore u školi.

Dobar uzor ne mora biti netko tko je savršen u svakom pogledu. Ako umijete hodati po vodi, sjajno. U suprotnom, morate raditi ono što znate da je ispravno. Naprimjer, iznervirat ćete se – to se događa. Važno je da se kasnije ispričate, ili da objasnite djeci zašto ste se iznervirali. Za djecu je zdravo da znaju da se njihovi roditelji ponekad iznerviraju ili polude. To se događa svima. Bitno je kako se tada ponašate.

Loš uzor ne mora značiti da se radi o lošoj osobi. Loši uzori su obično radoholičari, alkoholičari, narkomani ili netko tko materijalnim stvarima daje prednost u odnosu na obitelj – dakle: neodgovoran tip roditelja.

Pozitivan uzor zahtijeva da ne pušite, ne psujete, ne napijate se, ne lažete, ne varate, ne prelazite ulicu na crveno, ne kradete, ne vičete itd.

Uvijek prisutni učitelj

Vaše dijete upija sve što radite i govorite. To se događa željeli vi to ili ne, zato se pripremite za svoju novu ulogu – ulogu učitelja.

Djeca od dana rođenja promatraju i uče na temelju vaših postupaka i ponašanja. Pomalo zastrašujuća misao, zar ne? Vaši maleni uče od vas dok pričate s njima, dok radite nešto zajedno, uopće, sve vrijeme dok ste zajedno. Naučit ćete ih kako će se ponašati kad proliju mlijeko, kako će reagirati na šalu, a kako kad padnu, i svemu drugom čime se u životu bavimo.

Ako ste smireni, opušteni i ne reagirate suviše burno kad se nešto slomi, vaša djeca će najvjerojatnije biti smirena i opuštena. Ako ste nervozni i napeti, i vaša djeca će najvjerojatnije biti nervozna i napeta.

Učitelj  je od svih osoba najmanje prikladan da uči djecu. Majka je djetetov pravi učitelj. (Edward Bulwer-Lytton)

Dobar drug

Kako roditelji mogu djetetu istodobno biti i drugovi i roditelji? Djeca i roditelji mogu se slagati kao med i mlijeko, a to se može postići ako ste zajedno i sve radite zajedno. Ako se zajedno igrate, smijete i plačete. Dobri roditelji su zabavni, baš kao i dobri drugovi.

Ako ste s djecom dobar drug, znači da ih prihvaćate takvu kakva jesu. Znači da nećete stalno isticati njihove slabosti, nego im pomagati da razviju svoje dobre strane. Hrabreći ih, ne dokazujete samo da ste im dobar drug, nego im pomažete da izgrade samopouzdanje.

Uvijek pohvalite svoju djecu, ili bilo čiju djecu, kad je moguće. Ali, nemojte pretjerivati. Lijepa riječ ili tapšanje po leđima mogu se smatrati pohvalom. Zajedljiva primjedba upućena djetetu, čak i kada to činite da biste bili duhoviti pred svojim prijateljima, ima dvije negativne posljedice: omalovažava dijete i drugoj djeci dopušta da rade to isto.

Prijatelj pamti kakvi smo bili i vidi kakvi možemo biti. (Janette Oke)

Dopustite djeci da vam pomognu, čak i ako treba da prospu brašno po cijelom stolu dok kuhate. I odlasci u kupovinu i zajedničko spremanje kuće mogu biti zabava. Ne samo da ih tako učite da rad može biti zabava, nego ih istodobno podučavate i razvijate međusobni odnos.

Sjetite se svog najboljeg druga ili drugarice. Kako je ta osoba postala vaš najbolji prijatelj? Vjerojatno ste jednostavno provodili mnogo vremena zajedno, zabavljali se, i odjednom bili ste najbolji prijatelji. Isto se može dogoditi i između vas i vaše djece. Odgajanje djece ne dopušta da štedite vrijeme i energiju. Odgajanje djece zahtijeva da stvorite vremena za svoju djecu.

Ako su vam djeca prijatelji, lakše će vam otkriti svoje probleme i brige u vezi sa školom, pritiscima vršnjaka ili drugim stvarima koje ih muče. Bit ćete im mnogo pristupačniji ako vas ne promatraju samo kao roditelje, već i kao prijatelje.

Pet osnovnih roditeljskih vještina

Da biste pravilno odigrali igru roditeljstva, potrebno je da znate pet osnovnih vještina. Ovdje je dozvoljeno i bacanje kockice. Ako svladate ovih osnovnih pet vještina, vjerojatno ćete moći riješiti sve situacije. Vještine razumijevaju slijedeće:

  • da pažljivo govorite i slušate
  • da budete dosljedni
  • da budete ustrajni
  • da sačuvate strpljenje
  • da naučite upravljati ponašanjem

Poput jednostavnosti presijecanja Gordijeva čvora, ovih nekoliko pravila je zaista dovoljno da postanete uspješan i sretan roditelj i odgojite idealnu djecu kakvu gledamo u katalozima.

Odgovornost roditelja nije tako velika kako možda zamišljate. Ne morate svijetu dati novog pronalazača lijeka protiv neke bolesti, niti veliku filmsku zvijezdu. Ako je vaše dijete netkot ko razlikuje pridjev od priloga, potpuno ste uspjeli. (Fran Leibowitz)

Pažljivo govorite i slušajte

Svoje ideje, potrebe i želje morate efikasno prenijeti djeci. To je komunikacija. Govorite jasno, precizno i bez mnogo brbljanja. Pažljivo slušajte. U bilo kojem odnosu, čak i s frizerom, ako ne znate ili ne želite komunicirati efikasno, propali ste. Načisto propali!

Određenost je suprotnost neodređenosti, a većina ljudi je neodređena. Zar i sami ne mrzite razgovarati s ljudima koji ne znaju što hoće? Neodređenost je možda dobra ako ste političar ili privrednik, kojeg treba pritisnuti u nekoj televizijskoj emisiji da progovori jasno, ali je veoma opasna u igri roditeljstva.

Kad razgovarate s djecom, morate biti određeni u svojim zahtjevima i željama. Djeca ne podrazumijevaju uvijek isto što i vi. Ako im kažete: Idi urediti sobu!, budite određeni oko toga što znači urediti. Za vas to možda znači da soba treba biti čista kao apoteka, a za njih tek da prokrče put do kreveta i ormara.

Brbljanje. Bla-bla je bolest današnjice. Slušamo razgovore na radiju, na televiziji, razgovore kojima se ništa ne postiže. Ljudi vole slušati sebe. Ali djeca ne vole  slušati vas do vječnosti kako pričate. Više bi voljela da odmah prijeđete na stvar. Dok pričate naširoko, ona će se boriti sa silama zla i neće čuti ni pola od onoga što govorite.

Komunikacija podrazumijeva i slušanje. To je dvosmjerna ulica: govorite i slušate. Ako ne slušate nego samo pričate, to nije komunikacija. Time samo pravite buku u sobi dok reciklirate zrak kroz pluća. Djeca se zaista brzo navikavaju na to.

Osnovno pravilo komunikacije jest da budete određeni u svojim zahtjevima i da ne trošite mnogo riječi za to.

Budite određeni! Recite bit!

Dobro, ponekad je korisno da se izražavate uvijenim diplomatskim jezikom. Ako, međutim, kažete: Idemo u samoposlugu, hoću da budeš dobar! – želite li time kazati: Idemo u samoposlugu, nemoj mi ništa tražiti, nemoj vikati i vrištati, pipati mljeveno meso, i molim te, mirno sjedi u kolicima? Morate uvijek znati da Budi dobar! – ne mora značiti isto vama i vašem djetetu.

S bebom je lako razgovarati. Ako hoće dohvatiti jabuku, kažite: ne! Ako ponovno krene dodirnuti jabuku, kažite: ne! To bi se moglo ponavljati sve dok ne shvatite da bebu treba odmaknuti od jabuke. Nema nikakve svrhe s bebom razglabati: Pile moje, molim te, ne diraj jabuke. Ako dodirneš tu lijepu rumenu jabuku, mogu sve pasti na pod a tvoja draga mama će propasti u zemlju. Ono što dijete od sve te vaše priče čuje jest: Pile moje, bla jabuka bla bla… Dakle doslovce: šuplja priča! A vi nikad ne smijete smetnuti s uma pravilo: komunikacija je ključ vašeg odnosa s djetetom.

Ne kolebaj se da ne bi pao (dosljednost)

Razmislite o čigri. Vrti se dok se ne počne kolebati, zatim pada. Dok se vrti, dosljedna je. Kad počne usporavati, prestaje biti dosljedna. Tetura se i pada. Dosljednost podrazumijeva postavljanje pravila koja nećete mijenjati. S djecom ne možete sad ovako sad onako. Čak i kad vas plač rastuži, a hoće, morate biti čvrsti.

To je vjerojatno najteže za roditelja. Kada se dijete penje na kuhinjski stol, spustite ga svaki put kad se ponovo popne. Nemojte se nakon izvjesnog vremena pretvarati da ga ne vidite. Možda ćete se vi umoriti od ove igre, ali dijete ima energiju Popaja i tjera dalje. Svaki put kad ga spustite sa stola, vi ste dosljedni.

Biti dosljedan, možda je to jedno od najlakših pravila igre roditeljstva. Ipak, djeca imaju jednu prednost u odnosu na vas. Oni su slatki, oni plaču, pružaju ručice, očima punim suza mole za milost, puće usne. Ne predajte se, budite jaki, budite dosljedni. Djeca to traže od vas, jer im je to potrebno.

Ima na tisuće primjera dosljednosti. Odlazak na spavanje zahtijeva dosljednost. Ako ste već rekli da nema više slatkiša, ustrajte u tome. Bog ih je stvorio slatkim da ih ne bismo ubili kad plaču. To im, međutim, pomaže kada očiju punih suza traže još čokolade. Jednostavno recite: ne!

Dosljednost i ustrajnost su srodni pojmovi, čudno povezani. Ako ste nedosljedni i ne ustrajete u onome što ste naumili, imat ćete problema s djecom. Garantirano!

Uradite ono što kažete, a prije nego kažete, razmislite (ustrajnost)

Ustrajati znači uraditi ono što ste rekli. Držati se onog što ste prvo rekli, važan je element dosljednosti. Osnovno je da razmislite prije nego što nešto kažete. Mislite li stvarno da dijete treba sjediti mirno, inače neće dobiti večeru. Bolje bi bilo da mislite ako namjeravate kažnjavati ga do kraja.

Nemojte reći: Uradi to još jednom i zažalit ćeš. Zvuči dobro jer ste našli izlaz. Ta prijetnja vas ne obavezuje ni na što, ali bilo bi bolje da kažete: “Učini to još jednom i Lucija večeras neće spavati kod tebe!”, zatim kaznite dijete ako ne posluša. Važno je, dakle, reći nešto konkretno i učiniti nešto konkretno.

Razmislite prije nego što kažete nešto.

Dosljedno izvedite kaznu do kraja jer vas djeca više nikad neće shvatiti ozbiljno.

Kazna treba biti realna. Umjesto da, naprimjer, kažete: Učini to još jednom i bit ćeš kažnjen do 2005. godine!, recite: Učini to još jednom i bit ćeš kažnjen tjedan dana. Zatim kaznite dijete na tjedan dana. Ako šestogodišnjem djetetu kažete da ćete mu uzeti loptu ako je još jednom šutne u kući, uzmite loptu kada je ponovno šutne. To ne smijete zaboraviti učiniti.

Naučite se vrlini strpljivosti

Tko ne bi mogao biti još strpljiviji? S djecom morate sačuvati strpljenje i samokontrolu. Ne dopustite da vas iznervira beba koja plače, pelene koje propuštaju na vaš starinski bijeli krevetni prekrivač, kašnjenje, derle koje vuče noge i nikad da stigne, sve se to dešava… Morate imati strpljenja s djecom. Ako nemate, poludjet ćete.

Strpljivost znači nečemu posvetiti više vremena nego što je potrebno.

Strpljivost je dozvoliti kćeri da dva sata bira najljepšu barbiku kojoj će odsjeći kosu kada je donese kući.

Strpljivost se izgrađuje, a to zahtijeva mnogo vremena i rada.

Vještina upravljanja ponašanjem

Besposlene ruke stvaraju nevolje. Ako vam se djeca dosađuju, zabavit će se na svoj način: sredit će sve vaše CD-ove, uvući će se u kamin i očađaviti se, zatim će se valjati po tepihu, razmazivat će pekmez po kredencu. Nisu ona kriva: ovakve stvari se dešavaju zato što roditelji ne upravljaju dječjim ponašanjem.

Upravljanje ponašanjem znači da gotovo stalno dajete djeci da nešto rade. Trebaju imati svoje slobodno vrijeme kad mogu upotrijebiti maštu i zabaviti se na svoj način, ali ako ih zaposlite čim se počnu dosađivati, neće imati vremena baviti se nedozvoljenim stvarima. Pritom ih pohvalite kad urade nešto dobro – naprimjer, kad vam pomognu da sakupite igračke ili učine nešto lijepo za svog brata ili sestru. Pohvala će ih uvjeriti da vas je to što su uradili veoma usrećilo. Budući da djeca vole obradovati roditelje, ponovno će to uraditi da biste ih ponovno pohvalili.

Možda ovo smatrate manipulacijom, što i nije daleko od istine. No, upamtite da su djeca velemajstori manipulacije. Zato je vaš zadatak da ih preduhitrite. Manipuliranje ili upravljanje dječjim ponašanjem podrazumijeva da dijete bude zadovoljno, sigurno i da nije u nevolji, jer je to dio njegovih dnevnih aktivnosti, stavova i okoline.

Dakle, upravljanje ponašanjem podrazumijeva neke jednostavne principe:

Uposlite besposlene prstiće.

Uposlite besposlene prstiće.

Pohvalite ih.

Potražite svoj smisao za humor u uredu za izgubljene stvari

Djeca su smiješna, šašava, ona su zabavna. U svemu ima nečeg smiješnog, iako to možda ne primjećujete.

Bez zle namjere – djeca imaju nevjerojatnu sposobnost da uključe svu vašu dugmad. Zaista morate biti u stanju smijati se na ono što bi vas inače izludjelo. Opustite se. Ne uzbuđujte se ako je vaše dvogodišnje dijete prosulo puder po cijelom stanu. Umjesto toga, zgrabite fotoaparat. Poslije nekoliko sati to će biti smiješna priča ovjekovječena prije nego što ste sve to sretno počistili.

Mi najprije reagiramo ljutito, jer je ono što djeca rade neočekivano i obično poslije toga moramo čistiti. Pa što? Stanite, duboko udahnite, pogledajte to slatko lice i nasmijte se. Ako se ljutite, trošite energiju koju trebate upotrijebiti za nešto drugo.

Dozvolite da vaša djeca budu djeca koja prave gluposti i nered. Prihvatite to i nemojte nikada pretpostaviti da to čine da bi vas izazvala. Ljepota roditeljstva jest i u tome da se opustite i promatrate svoju djecu kako čine sve one gluposti zbog kojih su upravo vas vaši roditelji optuživali.

Stanite prije nego odreagirate i duboko udahnite. Duboki udisaj (ili stanka da biste razmislili na trenutak) pomaže vam da shvatite da što god bilo pred vama, zapravo nije tako strašno. Može vam se dogoditi da se toliko iznervirate da se morate ohladiti i naknadno raspraviti situaciju. Ipak: obavezno razriješite situaciju istoga dana. Ako dopustite da prođe suviše vremena, djeca će sve zaboraviti.

Trebate brinuti o djeci. No, ne budite toliko brižni da zaboravite koliko djeca, zapravo, mogu biti zabavna.

Smijeh je zdrav, dobro se osjećate, ublažuje stres i čini život mnogo zabavnijim.
 

Ima li ovoj igri kraja?

Igra roditeljstva se, zapravo, nikad ne završava. Vaša djeca će ubrzo porasti i imati svoju djecu. Zatim kreće sve ispočetka sa onim: Ti meni nisi vjerovao…, na što bake i djedovi imaju pravo (i što i sada vjerojatno često slušate).

Nije lako biti roditelj. Zahtijeva mnogo truda. Morate biti dosljedni, razmišljati o tome koji je pravi način komunikacije s djecom, čistiti nered i smišljati im posao. Glavu gore, sve to možete s osmijehom na licu.

Svi roditelji na svijetu prolaze kroz isto, niste vi jedini. Svi se suočavaju s istim problemima i svi dolaze do točke kada žele dići ruke i odustati. Čuvajte smisao za humor, bez obzira na sve.

Dan kada iz bolnice donesete kući svoj mali zamotuljak sreće najljepši je u životu. Ipak, mlada mama je iscrpljena, razdražena, vjerojatno pomalo emotivno nestabilna zahvaljujući hormonima. I tata je umoran. Oboje ćete sjesti i gledati svoju bebu pitajući se: Što sad? Ta predivna beba će, zatim, otvoriti majušna usta i početi kmečati. Što ćete sad? Nasmijte se, i smijte se dok god imate sreće da budete roditelji.