Početna stranica » Isusov grob i ukazanje anđelâ

Isusov grob i ukazanje anđelâ

279 pregleda

Evanđelja svoje izvještaje završavaju spominjanjem praznoga Isusova groba te ukazanjima Uskrsloga njegovim učenicima. Stoga jedno od središnjih mjesta kršćanstva svakako predstavlja Isusov prazan grob, poznat još i kao Sveti grob.

Iz Evanđelja po Marku saznajemo da je Isusov grob bio izduben iz stijene i da je na ulaz groba bio navaljen kamen koji žene same ne bi mogle otkotrljati (usp. Mk 15,46; 16,3). Žene su također vidjele „mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna” (Mk 16,5). Prema Evanđelju po Mateju, na grob najprije dolaze Marija Magdalena i druga Marija. Pred njima anđeo Gospodnji silazi s neba te „otkotrlja kamen i sjede na nj” (Mt 28,1-2). Iz Lukina evanđelja saznajemo i to da je bila riječ o grobu „u koji još ne bijaše nitko položen” (Lk 23,53). Žene koje dolaze na grob ne nalaze ondje tijela Isusova, ali ugledaju „dva čovjeka u blistavoj odjeći” za koje nije rečeno gdje su se točno nalazili (Lk 24,4). Konačno, u Ivanovu evanđelju također čitamo o grobu „u koji još nitko ne bijaše položen”, ali i o tome da je grob bio blizu Kalvarije (usp. Iv 19,41-42). Na dan Uskrsa Marija Magdalena nalazi prazan grob i o tome izvješćuje Šimuna Petra i „drugog učenika” koji dolaze do groba i nalaze ga praznoga (usp. Iv 20,1-12). U sljedećem se prizoru Marija Magdalena ponovno nalazi kod groba, zaviri u njega i „ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu” (Iv 20,12).

Pokušamo li objediniti ove vijesti, možemo reći da je prema evanđeoskoj tradiciji to bio novi grob u koji prije Isusa još nitko nije bio položen, da je bio isklesan u stijeni, da se nalazio blizu Kalvarije, da je s desne strane bilo mjesto gdje je anđeo mogao sjesti i da je bilo mjesta za dvojicu anđela koji su mogli sjediti do glave i do nogu.

Povijest Svetoga groba

Osim saznanja koja o tom grobu imamo iz evanđeljâ, valja spomenuti da je rimski car Hadrijan 135. godine, nakon slamanja Drugoga židovskog ustanka, razorio Jeruzalem, pretvorio grad u rimsku koloniju, a na mjestima Isusove muke i ukopa dao izgraditi poganske hramove, to jest kapitolij. Nakon crkvenoga sabora u Niceji 325. godine car Konstantin odredio je da se na tom mjestu izgradi crkva, pri čemu je posebnu ulogu imala njegova majka, sv. Helena, poznatija kod nas kao Jelena Križarica. Ova crkva bila je posvećena početkom svibnja 335. godine, a obuhvaćala je i veliku građevinu kružnoga tlocrta sličnu mauzoleju, unutar koje je bila kapela koja je skrivala Isusov grob. Ovu baziliku zapalili su 614. godine Perzijanci za svoga pohoda na Svetu Zemlju. Obnova je započela 629. godine, a ponovno je posvećena 14. rujna, što je i početak svetkovanja blagdana Uzvišenja svetoga Križa. Muslimani predvođeni kalifom Omarom ibn al-Khattabom 637. godine osvajaju Jeruzalem.

U prvo vrijeme suživot kršćana i muslimana prilično je miroljubiv, no 966. godine muslimani spaljuju baziliku Svetoga groba, a 1009. godine fatimidski kalif al-Hakim bi-Amr Allah odredio je potpuno uništenje bazilike. Njegova majka, inače kršćanka, započela je njezinu obnovu koja je dovršena 1048. godine, no tada je već bilo prekasno da bi se zaustavio proces koji je počeo na Zapadu kao reakcija na čin uništenja. Križarske vojske već su se bile skupljale, a 1099. godine križari osvajaju Jeruzalem i započinju potpunu rekonstrukciju bazilike u romaničkom stilu. Ova nova bazilika posvećena je 15. srpnja.

Još jednu obnovu bazilike poduzeli su 1555. godine franjevci koji su još od 14. stoljeća zaduženi za čuvanje svetih mjesta u ime Svete Stolice. Tada je na njihovu čelu bio Hrvat fra Bonifacije Drakolica, inače Dubrovčanin. On je ujedno bio i zadnji čovjek koji je vidio samu stijenu na koju je bilo položeno Isusovo tijelo, jer je tada ona bila pokrivena mramornom pločom koja sve do danas zakriva pogled na Isusov grob. Početkom 19. stoljeća planuo je požar koji je progutao cijelu baziliku, nakon čega je 1810. godine uslijedila obnova kupole nad Isusovim grobom, a onda i vanjskih zidova kapele groba. Još jedna obnova cijele bazilike provedena je 1959. godine, no tada nije dotican Isusov grob koji je još od prije Drugoga svjetskog rata bio okovan šinama koje su mu trebale osigurati statiku.

Novi nalazi u Isusovu grobu

Prošle godine započeo je ozbiljan posao na obnovi kapele Isusova groba koja je nakon natječaja što su ga raspisale tri Crkve – Grčka pravoslavna Crkva jeruzalemskoga patrijarhata, Katolička Crkva i Armenska apostolska Crkva – povjerena jednoj grčkoj restauratorskoj tvrtki. Istovremeno je obnova bazilike Rođenja Isusova povjerena jednoj talijanskoj tvrtki. Prema ugovoru koji je sklopljen s restauratorskom tvrtkom, nije bilo moguće vršiti detaljna arheološka istraživanja, što bi bilo i vrlo složeno s obzirom na nepisana pravila međusobnih odnosa različitih Crkava koje su vlasnice bazilike.

Ipak, prilikom radova moglo se doći do važnih saznanja. Tako se vidjelo da se ispod sadašnje mramorne ploče, koju je bio onamo vratio fra Bonifacije Drakolica nakon obnove iz 1555. godine, nalazi druga, iz križarskoga doba, od crno-zelenkastoga mramora. Od nje je ostala samo polovica uzduž do zida, a na njezinu središnjem dijelu ugraviran je lorenski križ, to jest križ koji ima dvije horizontalne prečke, gornju kraću i donju dužu. Ispod ove ploče nalazi se originalna stijena u obliku kamene klupe na koju je bilo položeno tijelo pokojnika. Ne znamo koliko je visoka ova kamena klupa, to jest ne zna se koliko ide duboko, jer u podu nisu vršeni radovi. Ima naznaka da bi originalni pod mogao biti i do jedan metar niže. U tom bi slučaju bilo moguće da je iznad te klupe mogao biti luk, jer se oni nalaze redovito na visini višoj od jednoga metra.

Postojala su tada, naime, dva tipa grobnica. U jednom tipu tijelo se polagalo u unutrašnjost stijene, kao u pećnicu, dok se u drugom tipu polagalo na kamenu klupu iznad koje je obično bio kameni luk. Tijelo se ostavljalo oko godinu dana dok ne istrune, nakon čega su se kosti skupljale i polagale u osuarij ili kosturnicu. Ako je visina kamene klupe ona koja se i danas vidi, onda onoga luka sigurno nije bilo, jer on nikad nije izrađivan tako nisko. To je onda samo klupa, što je i redoviti slučaj za to doba, odnosno za prvu polovicu 1. st. po. Kr. To bolje odgovara i evanđeoskom tekstu jer, da se iznad klupe na koju je bilo položeno Isusovo tijelo nalazio luk, onda bi teško bilo zamisliti da uz tijelo na klupi sjede dvojica jedan kod glave, a drugi kod nogu. Luk bi to onemogućio.

Samo jedno grobno mjesto

Ono što je barem toliko važno, a rijetko se spominje u izvješćima medija o novim nalazima u Isusovu grobu jest da je zid sa suprotne, lijeve ili južne strane kapele, također prirodna stijena obložena mramornim pločama. Sačuvana je do visine od 1,80 m. To jasno pokazuje da je prostorija sjeverno od nje, tj. ona u kojoj je kamena klupa, doista ukopana, isklesana u stijeni, to jest grob. Nije, dakle, riječ o nekoj kasnijoj rekonstrukciji koja bi bila izgrađena unutar kapele za liturgijsku uporabu. Sa sjeverne strane je ta stijena sačuvana samo malo pri podu.

Da su oba ta dijela stijene i s vanjske strane uspravna pokazuje da je originalna stijena isklesana u kocku oko groba, što je djelo Konstantinovih arhitekata kada su oko groba gradili okrugli mauzolej. Osim toga je očito da se radi o vrlo maloj prostoriji i da je u njoj bila samo jedna klupa za odlaganje tijela. Nikako nisu mogle biti tri klupe, kao što je to većinom bio slučaj i kako su mnogi pretpostavljali i za ovaj grob. Dakle, grob je bio nov i takav je i ostao. U njemu je bilo samo jedno grobno mjesto što se slaže i s evanđeoskim izvještajem da u njega još nitko prije Isusa nije bio položen.

Ukazanja anđelâ i arheologija

Do ovih novih otkrića držalo se da je Kalvarija doista stvarno mjesto Isusove muke i smrti, dok se za sam Isusov grob mislilo da su možda Konstantinovi graditelji nasumice izabrali jedan od postojećih grobova i prilagodili ga za kult, ako već nisu načinili i cjelovitu rekonstrukciju. Premda još uvijek nema čvrstih dokaza da je ovdje riječ o istinskom Isusovu grobu, ipak ova nova saznanja povećavaju tu vjerojatnost.

Kamena klupa na koju se polagalo tijelo doista se nalazi s desne strane kada se uđe u grob pa bi se mogao zamisliti i prizor iz Markova evanđelja gdje mladić sjedi zdesna. Bez luka nad klupom može se zamisliti i prizor iz Ivanova evanđelja s dvojicom anđela koji sjede do glave i do nogu. Konačno, ovaj grob isklesan je iz stijene, baš kako to tvrde i evanđelja, a nalazi se samo nekoliko koraka od Kalvarije, to jest blizu mjesta raspeća.