Vinko Puljić (Priječani, 1945.) prelat je Katoličke Crkve i kardinal koji je služio kao nadbiskup vrhbosanski od 1991. do 2022. godine. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1990. nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim. Za biskupa ga je zaredio papa Ivan Pavao II. u Rimu 1991. godine, a 1994. imenovao ga je i kardinalom. Kao jedan od kardinala izbornika već je sudjelovao na konklavama 2005. i 2013., a nedavno i na posljednjim papinskim izborima kada je za novoga papu izabran kardinal Robert Prevost, koji je uzeo ime papa Lav XIV.
Uzoriti oče kardinale, neposredno prije odlaska u Vatikan imali ste zdravstvenih problema. Jeste li sada bolje?
Ozbiljno je bilo pitanje hoću li moći ići u Rim. Zahvaljujući dr. Melini, koja je okupila cijeli tim liječnika koji su me pregledali i dali dodatnu terapiju, dozvoljeno mi je da krenem uz pratnju. Nadbiskup Tomo mi je dao generalnoga tajnika Biskupske konferencije Bojana Ivešića, koji je nekad bio i moj tajnik te pomalo već zna moj stil života, na čemu sam zahvalan. Tek kad mi je to sve skupa osigurano, onda sam krenuo. Također, olakšali su mi pristup u zračnoj luci u Sarajevu da ne moram pješačiti pa sam bio lijepo zbrinut, te sam, hvala Bogu, pošao.
Bili ste treći put na konklavi u Vatikanu i to kao kardinal s najduljim vremenom provedenim u Kardinalskom zboru. Što Vam to znači i što to znači za Crkvu u BiH da ima „svoga predstavnika i kandidata” pri izboru novoga pape?
Meni je to bio ponos da mogu još jednom sudjelovati u konklavi. Bogu sam zahvalan za to jedno veliko iskustvo. Svaka konklava je za sebe posebno iskustvo. A ovo što kažu da predstavljam jednu zemlju i sve ljude iz te zemlje, želim reći ovo. Jednom mi reče jedan od diplomat: „Ti si pronio više slova o Bosni i Hercegovini nego svi diplomati.” Ja sam rekao: „Jesam, ali eto nije Bosna i Hercegovina baš učinila puno za mene.” Mislim na vlast. A Bosna i Hercegovina je zemlja koju volim, u kojoj sam rođen i u kojoj živim.
Meni je uvijek poseban doživljaj Crkve okupljanje kardinala iz toliko različitih zemalja svijeta. Svaki kardinal govori iz svojega kuta života. Ja nisam uspio sudjelovati u svim kongregacijama prije konklave, nego samo zadnja dva dana. To je jedan divan doživljaj kada ljudi govore iz svoga iskustva, iz svoje zemlje, iz svoga naroda, tako da sam i ja mogao ponijeti Bosnu i Hercegovinu i hrvatski narod iz Bosne i Hercegovine, jasno, ne kukajući nego govoreći o načelima vjere i morala.
Kako ste se vi kardinali pripremili za konklavu budući da je bio velik broj novih kardinala koje je imenovao papa Franjo? Jeste li poznavali većinu kardinala, pa i samoga kardinala Prevosta?
Nisam poznavao veliki dio kardinala jer ih je više od stotinu papa Franjo imenovao. Poznavao sam one koji su, kao i ja, tu bili već više puta. Nažalost, treći put nas je bilo svega petorica. A ja sam s najdužim stažem kao izborni. Bio sam devet godina najmlađi kardinal kad sam ja izabran. Nisam poznavao te ljude, nego sam pročitao životopise koje su nam dali prije konklave i na neki način sam iz toga vidio profile novih kardinala. Nisam unaprijed znao koga ću birati. Ostavio sam da malo sačekam.
S druge strane, doživio sam da je cijela Katolička Crkva tamo u toj dvorani, predstavljajući sve kontinente. Tako da je to bio jedan divan osjećaj Crkve. A onda, upravo kroz te govore kardinala na kongregacijama vidi se i kako tko razmišlja i upozna se čovjeka kakav jest.
Jeste li imali nekoga svog favorita za izbor novoga pape?
Jesam. Jesam imao, ali sam od njega odustao kada sam se tamo malo bolje upoznao sa situacijom.
Kako izgleda jedan dan u Sikstinskoj kapeli tijekom konklave?
Prvo je veliki doživljaj ta sama kongregacija – razmjena mišljenja. Onda, nakon zaziva Duha Svetoga u Bazilici, koji je predvodio kardinal dekan koji nije izborni, ušli smo prvo u Dom sv. Marte. Već samim ulaskom u Dom prestalo je komuniciranje s vanjskim svijetom, položili smo zakletvu i sve je već bilo zapečaćeno. Radio, mobiteli, sve je bilo blokirano, škure su bile zapečaćene, nema ni kroz prozor viriti. Zatim, prije ulaska u Sikstinsku kapelu, prvo smo imali zaziv Duha Svetoga i svečanu procesiju kojom idemo iz kapele sv. Pavla u Sikstinsku kapelu. Tu osim nas nema nikoga, hodnici su prazni, a mi idemo pjevajući Litanije Svih svetih na latinskom jeziku. A moram priznati, oni ogromni hodnici odjekuju i to je vrlo dirljivo doživjeti. Na ulazu u Sikstinsku kapelu nalazi se jedan ogromni evanđelistar. Svaki od nas kardinala polaže zakletvu na tajnost i idemo na svoje mjesto. Mjesta su poredana prema godini imenovanja. Kako se mi dijelimo u kardinale biskupe, kardinale prezbitere i kardinale đakone, preda mnom su bili kardinali biskupi, njih 5 – 6, i kardinal Prevost je sjedio treći do mene. Nisam ga od ranije poznavao niti sam ikad imao kontakt s njime. Onako vidim fina jedna figura čovjeka, vrlo odmjeren, uravnotežen.
Nakon toga uslijedila je molitva i predavanje koje je imao kardinal Cantalamessa. Predavanje lijepo ali dugo. Potom smo glasali hoćemo li već tada pristupiti glasovanju, s obzirom na to da je već bilo prilično kasno, i odlučili smo da hoćemo. Pristupili smo glasovanju, svi smo dobili popis kardinala, listić za upis imena i nakon molitve započelo je glasovanje. Prvo se iz vrećice izaberu brojevi kardinala koji će poslije brojiti glasove. Potom svatko napiše na papirić ime kardinala za kojega glasa i javno nosi na oltar. Kada dođe na oltar, stavlja listić na pliticu i položi zakletvu da je po savjesti birao. Onda se vrati na svoje mjesto. Dok se 133 kardinala izreda, to dugo traje. A kad se svi vrate na svoja mjesta, onda oni koji su prethodno odabrani za brojače, prebrojavaju slaže li se broj listića i kardinala. Ako se slaže, onda prelaze na prebrojavanje glasova. Trojica to rade: jedan pogleda, drugi naglas pročita ime koje je zapisano na papiriću, a treći nabode papirić na konac. Mi svi imamo popis i bilježimo koliko je tko dobio glasova.
Jasno, prvo glasovanje je bilo prilično rasuto, a onda, kad se vidi da iz prvoga puta nije izabran nitko, onda se malo obrati pažnja na to kud smjeraju ostali kardinali. Naravno, ne mora biti uvijek tako. Ali ja sam tada uzeo prebirati po svojim mislima i onda sam malo porazgovarao s nekima koji poznaju te ljude, pa pročitao ponovno o Prevostu. Djelovao mi je vrlo staloženo i smireno pa mi je odmah to „zapelo za očiˮ kao simpatično. Kad se završi glasovanje, skupe se svi ti listići i papiri i spaljuju se. Imaju dvije peći u kapelici. U jednu se ubacuju ti papirići da se spale, a u drugu se stavlja smjesa koja će izazvati crni ili bijeli dim. Prvi dan je tako završen crnim dimom.
Nakon što je novi papa izabran, za mnoge neočekivano brzo, što je bila prva stvar na koju ste pomislili ili osjetili? Je li to bila radost, olakšanje?
Kako nije. Jako je važno da nas se većina složila oko jednoga imena. U četvrtom glasovanju prešli smo potreban broj glasova. Broj istih glasova treba biti najmanje 2/3 +1. Kad je Prevost dobio toliko glasova, mi smo odmah ustali, zapljeskali i onda je kardinal Parolin rekao: „Sjedite da se dovrši glasovanje, da se napravi zapisnik.ˮ E kad se napravi zapisnik, spaljuju se listići, a izabrani odlazi u sobu za oblačenje koju zovu soba plača.
Je li Vas iznenadio njegov izbor?
Može se reći da me je iznenadio jer ga nisam poznavao, ali kad sam vidio da većina na njega tipuje, onda to više i nije bilo iznenađenje.
Možete li opisati trenutak neposredno nakon što novi papa prihvati izbor?
Prvo ga je kardinal Parolin, koji je najstariji od biskupa, pitao prihvaća li, a onda koje će ime odabrati. Očekivao sam, s obzirom na to da je on augustijanac, da će uzeti ime Augustin. Međutim ne. Leo! I onda smo svi zapljeskali. A meni je odmah na pamet pao Leon XIII. koji je obnovio hijerarhiju u Bosni i Hercegovini.
Koji je trenutak, iznutra gledano, najsnažniji simbol zajedništva među kardinalima – onaj koji ne vidi kamera?
Upravo to da smo svi izrazili radost njegova izbora. Svi smo ustali na noge i zapljeskali, a onda kad se on obukao kao papa, ja sam imao čast da dođem pored njega i izgovorim molitvu za njega na latinskom. A onda je svaki od nas kardinala pristupio i izrazio mu svoju solidarnost i poslušnost. Kad smo to završili, krenula je procesija prema loži bazilike sv. Petra. Tad je meni protokol rekao da sam ja najstariji izborni kardinal, s najdužim stažem i da ću ja ići s papom u ložu. Ajme kako sam se obradovao! Ja sam se stvarno radovao. Prvo što je izabran papa, jer Crkva bez poglavara, to je vrlo teško stanje. A potom jer sam vidio da je odabran čovjek koji ima veliko iskustvo. Prvo je bio pastoralac, onda je bio poglavar u svojoj zajednici, onda je bio biskup, onda u dikasteriju za biskupe, iskusan čovjek koji je prošao sve kontinente.
Kako komentirate njegovo prvo obraćanje urbi et orbi i propovijed na misi inauguracije? Je li to znak Crkvi i svijetu u kojem će smjeru ići njegov pontifikat?
Točno. Prvo, s lože je sve pozdravio Isusovim pozdravom: „Mir vamaˮ i to je sigurno odjeknulo svijetom jer je svijet željan mira. Drugo, do sada je bio običaj da se papa ne bira iz politički jake zemlje, a ovaj put je to zanemareno. On se postavio nekako kao čovjek vjere i morala, a papa je neka vrsta moralne vertikale, ne samo u Katoličkoj Crkvi nego cijelom svijetu i zato je on ponudio, u svojim razgovorima, da Vatikan bude mjesto gdje će se dogovarati izgradnja mira.
Zatim, on izgrađuje posebnu komunikaciju. Nakon izbora, a prije svoje inauguracije, imao je s nama kardinalima sastanak i skoro dva sata je slušao naše intervencije. To znači da ovaj papa ima sposobnost čuti, a to je velika stvar.
Koji su suvremeni problemi i izazovi s kojima će se ovaj papa trebati suočiti?
Ovaj papa će vjerojatno stati s jasnoćom naučavanja. Novinarima sam već rekao: „Nećete moći razvlačiti njegove riječi k’o beba zvečku.ˮ On će biti jasan i određen kao što je već pokazao u prvom nastupu. I na neki način, on je čovjek koji nastupa bez kompleksa šta će drugi pričati. To je katolički nauk, a vi kako hoćete. E to mi se posebno svidjelo kod njega.
Od smrti pape Franje sve oči javnosti usmjerene su na izbor novoga pape, ali svjetske medije kao da je više zanimalo što će obući i reći nego što su isticali da je papa nasljednik sv. Petra, namjesnik Kristov na zemlji. Ne skriva li se iza toga moderna duhovna glad za očinstvom, za vođom s pravim autoritetom?
Da, upravo to. Istina s ljubavlju naviještena – to je ovaj papa sada. Iako su neki mediji pokušali preko umjetne inteligencije montirati stvari koje on nije rekao, pa je sam Vatikan to demantirao. U svijetu postoji jedna čudna klima protiv Katoličke Crkve, a svi osjećaju da nam je ona potrebna, osjeća i politika i svjetski moćnici. Oko 140 delegacija je bilo na inauguraciji.
Svi su svjesni da je Crkva jedna moralna vertikala. Ono što Crkva posebno čuva je dostojanstvo čovjeka, ljudska prava, slobodu vjere, slobodu savjesti. A svijet vidi da to treba.
Kakva je i kolika uloga pape u današnjem svijetu i modernom društvu u kojem živimo?
Ono što je veoma važno jest to da papa vrednuje svakoga čovjeka, vrednuje njegovo dostojanstvo, prava i slobode. Papa naučava moral bez obzira na publiku kako će ona reagirati, on naučava stavove Katoličke Crkve. To je odmah pokazao i papa Lav XIV. govoreći o svetosti braka, svetosti muškarca i žene. Pokazao je jasnoću stavova, nije se bojao jasno izreći svoj stav, nije se bojao javnog mijenja hoće li se obrušiti na njega.
Neki su zamjerali papi Franji da ponekad u nastupima nije bio do kraja dovoljno jasan pa je to proizvelo razne probleme.
Papa Franjo je htio pružiti ruku svima i bio je obazriv prema svima. Ali time se ništa ne postiže. To sam mu ja jednom prigodom rekao.
Ime pape na hrvatskom: Leon ili Lav?
Mislim da oko toga ne treba stvarati polemiku. Dobro je da jezikoslovci kažu svoje mišljenje. Sam papa je rekao na latinskom Leo, to znači lav. Znamo da u povijesti nije bilo uvijek jednako prevođeno. Međutim, naši biskupi su se složili oko toga da bude prevedeno Lav, što je adekvatni prijevod Leo s latinskoga.
Vaša poruka za kraj.
Ja bih posebno rekao da je ovaj papa izmoljen. Nakon smrti pape Franje pokrenula se lavina molitve za novoga papu. On je izmoljen. Rekao sam i drugim kardinalima, kao što su apostoli molili Boga da im pokaže koga je izabrao za novog apostola tako smo i mi molili Boga da nam pokaže koga je izabrao. Mi smo ga birali, ali toliki svijet je molio i Bog je učinio svoje. Jer Duh Sveti vodi Crkvu i kad mi ne vidimo. I čini nam se da je ovaj kandidat bio najbolji izbor. Ljudi snuju a Bog određuje.
Hvala Vam lijepa za ovaj razgovor.
Hvala vama.
