Početna stranica » Duhovi: Darovi Duha Svetoga

Duhovi: Darovi Duha Svetoga

6 min

Isus Krist nam je objavio Boga kao našeg nebeskog Oca. Duh Sveti nam objavljuje Isusa Krista kao Božjeg Sina i našeg Spasitelja. Stoga uvijek se molimo Duhu Svetom, kao što se molio prorok Samuel, još kao neiskusan dječak: „Govori, Gospodine, Duše Sveti – narod tvoj sluša!“

Braćo i sestre, danas Katolička Crkva slavi svetkovinu Duhova, jednu od najvećih kršćanskih svetkovina, kad se sjećamo silaska Duha Svetoga na apostole 50 dana nakon Isusova uskrsnuća. Ovaj je dan ujedno i rođendan Crkve.

Tko je taj Duh Sveti, koji je sišao na apostole na današnji dan i koji je i nas ispunio na dan našega Krštenja i Krizme?

– Moramo biti iskreni i priznati da nam je i danas, 2000 godina nakon njegova silaska na apostole, Duh Sveti još uvijek „Nepoznati Bog“, kako ga naziva hrvatski teolog dr. Ivan Golub u jednoj svojoj knjizi.

Lakše nam je reći tko nije Bog, nego tko jest. Isto to vrijedi i za Duha Svetoga, jer i on je Bog. Razumijemo da on nije kao čovjekov duh, kao njegova duša. Nije to ni vjetar, iako se i s njim uspoređuje. Možda ga najbolje simboliziraju voda i zrak, iako Duh sveti nije ni voda, ni zrak. Ali, kao što bez vode i bez zraka nema života, tako nema života – ni naravnog, ni nadnaravnog – bez Božjeg Duha Svetoga.

Dakle, mi Duha Svetoga možemo upoznati samo po objavi Isusa Krista, a samo donekle, izdaleka, i na osnovu našeg iskustva, iz njegovih plodova, a ne toliko iz njegovih naziva, iz pouka, ili iz teoloških predavanja o njemu.

No, to ne znači da ne znamo ništa o njemu, nego da znamo jako malo. Manje znamo, nego što ne znamo. A ni ono što znamo i razumijemo, ne možemo izraziti na prikladan način.

Znamo da je on Treća osoba Presvetog Trojstva, jedan jedini Bog, zajedno s Ocem i Sinom, od kojih proizlazi – kao njihova personificirana ljubav, koja nas stvara, sjedinjuje i posvećuje.

On je Isusov dar njegovim vjernicima. On ispunja vjernike mnogim karizmama, tj. raznim nadnaravnim darovima, darovanim pojedinim vjernicima na opće dobro, za izgradnju, sjedinjenje i posvećenje Crkve, zajednice kršćanskih vjernika. Osobito se ističu onih sedam poznatih darova, koji su potrebni svakom vjerniku, a to su: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.

Znamo da su nam ti darovi vrlo važni i dragocjeni, ali ni nazive im ne razumijemo kako bi trebalo, a pogotovo ne njihov sadržaj. Molimo stoga Duha Svetoga da nam prosvijetli pamet, kako bismo mogli dobro shvatiti i cijeniti njegove darove!

Npr., iako svi mi želimo darove Duha Svetoga, većina vjernika ne razumije kako to da „STRAH BOŽJI“ može biti dar Duha Svetoga – jer ljudi strah shvaćaju kao prirodnu bojazan pred opasnošću, a ne kao što kaže Sveto pismo (Biblija), da je strah Božji početak mudrosti. On ispunja dušu vjernika ljubavlju i dubokim strahopoštovanjem prema Bogu, tako da čovjek, koji ima dar straha Božjega, ne boji se ničega drugoga, osim da grijehom uvrijedi Boga. Ne boji se pakla, koji bi mogao zaslužiti svojim grijehom, nego se boji da ne bi povrijedio neizmjernu ljubav svoga nebeskog Oca. Taj Božji strah nas oslobađa od svake prolazne zemaljske navezanosti, koja bi nas na bilo koji način mogla imalo udaljiti od Boga. Tko ima taj blaženi dar straha Božjega, on će se sigurno spasiti, jer ne može sebi dopustiti da povrijedi neizrecivu Božju ljubav.

Ni DAR POBOŽNOSTI ne razumijemo sasvim dobro. Taj dar rađa u našim srcima djetinju ljubav prema Bogu, našem nebeskom Ocu, i prema svima Bogu posvećenim osobama. Rađa ljubavlju prema Blaženoj Djevici Mariji, prema svecima, prema Crkvi i njezinim poglavarima. Rađa poštovanjem svih onih kojima je Bog dao vlast da nastavljaju Kristovo djelo spasenja u njegovu narodu: prema našim roditeljima, poglavarima i zakonitim državnim vlastima. Tko ima dar pobožnosti, za njega vršenje Božjih i crkvenih zapovijedi nije težak i dosadan teret, nego zadovoljstvo duše i tijela.

DAR JAKOSTI nije razorna snaga, koja uništava, nego sposobnost i spremnost da se borimo za prava potlačenih i pogaženih i da spremno i bez jadikovanja podnosimo životne poteškoće, štoviše i polagano i trajno mučeništvo, sve do smrti. Isus je rekao: „Tko ustraje u vjernosti do kraja, on će se spasiti“. Ta ustrajnost u patnjama jest plod dara jakosti.

A DAR ZNANJA? – To nije poznavanje mnogih podataka. Naš ideal nije da postanemo kao kompjuteri, koji snimaju sve podatke. Dar znanja jest sposobnost ljudske duše da ispravno vrednuje sva Božja stvorenja, na osnovu njihove povezanosti sa Stvoriteljem.

Znanje razotkriva zahtjeve stvorenja, koja se često guraju na mjesto Boga – i otkriva njihovu ispraznost. Ono ističe njihovu jedinu vrijednost: stvorenja su samo sredstva za služenje Bogu. Ona ne mogu zauzeti Božje mjesto, nego mu moraju služiti.

Dar znanja nam pokazuje neizmjernu Božju ljubav i u teškim trenucima nas osposobljava da štujemo i slavimo Boga u svim životnim okolnostima. Dar znanja nam omogućuje da nam Bog uvijek bude na prvom mjestu u životu i da Njega ljubimo i štujemo iznad svega drugoga.

DAR RAZUMA prosvjetljuje nam pamet da shvatimo nutarnje značenje istina naše svete vjere, koje nam je objavio Bog, te da vjerujemo u sve tajne našega spasenja, u svjetlu slave Presvetoga Trojstva, prema kojemu nas te istine vode. Taj dar nas osposobljava da svoju vjeru svjedočimo djelima i životom.

A DAR SAVJETA, što je to? – On našoj duši daje nadnaravnu umjerenost i zrelost, kako bismo mogli lakše, brže i točnije prosuditi što je dobro, a što zlo, što treba da činimo, a što ne smijemo – osobito u teškim životnim okolnostima, na osnovu načela znanja i razuma.

A što je to DAR MUDROSTI? – Mudrost utjelovljuje i objedinjuje sve ostale darove, kao što i ljubav obuhvaća sve vrline. Mudrost je najsavršeniji dar. Ona umnaža našu vjeru, jača nadu i usavršava ljubav. Ona nas potiče da ostvarujemo vrline na najvišem mogućem stupnju. Ona nam prosvjetljuje pamet da raspoznamo i okusimo božanske stvarnosti, tako da pred njihovom vrijednošću sve zemaljske radosti gube svoju draž i privlačnost, a Kristov Križ proizvodi u nama božansku slast, prema Spasiteljevoj riječi: „Uzmi svoj križ i idi za mnom, jer jaram je moj sladak, a breme moje lako“.

Isus Krist nam je objavio Boga kao našeg nebeskog Oca. Duh Sveti nam objavljuje Isusa Krista kao Božjeg Sina i našeg Spasitelja.

Sveti Pavao nas uči da nitko ne može reći da je Isus Krist Bog, osim po nadahnuću Duha Svetoga. Dakle, činjenica da mi vjerujemo da je Isus Krist naš Bog, jest djelo Duha Svetoga, kojega nam je poslao sam Isus. Hvala Bogu za taj veliki dar!

Stoga uvijek se molimo Duhu Svetom, kao što se molio prorok Samuel, još kao neiskusan dječak: „Govori, Gospodine, Duše Sveti – narod tvoj sluša!“ – I provodimo vjerno u život nadahnuća Duha Svetoga, jer jedino tako možemo biti sigurni da smo u ruci Božjoj i da ćemo uživati vječnost u blaženstvu njegova Kraljevstva nebeskog. Amen.